Svjedočenja ljudi koji su preživjeli razorni tornado u američkom gradu Joplinu: Iz ruševina su nas izvlačili ljudi sa krilima!

Nekoliko ljudi je bio priklješteno velikim kamenjem i gredama, a kasnije su izjavili kako im je šest krupnih misterioznih muškaraca odjednom priskočilo u pomoć. S lakoćom su podigli veliko kamenje i krš sa ljudi. Otišli su uz objašnjenje kako se ne mogu zadržavati jer moraju i drugima pomoći. To nisu bili obični spasioci, jer kada su se oni pojavili rekli su kako nikoga nisu vidjeli u blizini, ali i da bi srušeni kameni zidovi bili preteški za podizanje. Da li je moguće da su se u ovoj crkvi pojavili anđeli kako bi pomogli unesrećenima?

Tog 22. maja 2011. godine, grad Joplin na jugozapadu Missourija bio je poprište smrti i uništenja. Crno nebo je bilo pozornica za nezaustavljivi razorni tornado koji je sa sobom donosio vjetrove brzine od dvjesto kilometara na sat i koji je uništio većinu grada. Kada se sve stišalo, šteta se procjenjivala na 2.8 milijardi dolara, a 161 osoba je izgubila život. Bio je to sedmi najsmrtonosniji tornado u istoriji SAD-a koji je iza sebe ostavio pustoš i ruševine.

Međutim, iz vrtloga smrti i straha pojavili su se izvještaji i priče o neobičnim krilatim bićima koja su došla s nekog nepoznatog mjesta kako bi navodno pomogli onima kojima je pomoć potrebna. Ova dobroćudna stvorenja danas su poznata kao „Ljudi leptiri iz Joplina“.

Krilati zaštitnici

Ako je vjerovati izjavama djece koja su bila najčešći svjedoci ovih stvorenja, Ljudi leptiri imaju velika i šarena krila, i uvijek su okruženi jakim svjetlom. Postoji priča o jednoj dvoipogodišnjoj djevojčici koja se u trenucima dok je tornado harao Joplinom, vozila u autu zajedno sa svojim ocem. Našli su se na putu tornada koji ih je otpuhao sa ceste. Auto se prevrnulo nekoliko puta, ali su putnici ostali nepovrijeđeni. Djevojčica će kasnije pričati kako su zajedno sa njima u autu sjedili i Ljudi leptiri, i insistirala je da ne izmišlja kada joj je otac rekao da se u autu nije nalazio niko osim njih dvoje.

Sa krilatim čuvarima istog dana će se susresti i jedan dječak koji je vozeći se kamionom sa ocem pokušavao da se skloni sa putanje tornada. Zbog snažne oluje, vidljivost je bila smanjena, a iz tamnog oblaka kiše i krhotina iznenada se pojavilo auto koje je letjelo pravo na njih. Kada se činilo da će doći do direktnog udara, auto je ih je posljednjem trenu promašio za par centimetara.

Dan kasnije, dječak će svojoj porodici pričati kako je vidio „dva velika anđela“ kako hvataju auto u zraku i bacaju ga u stranu. Iako je samo dječak vidio ova misteriozna bića, njegov otac nije mogao objasniti kako je moguće da ih je auto izbjeglo u posljednjem trenutku.

 Čovjek koji lebdi

Čak je i zamjenik šerifa ispričao sličnu priču o dječaku koji je poslije katastrofe pronađen kako luta opustošenim poljem. Kada su ga upitali odakle dolazi, dječak im kaže da se u trenutku udara tornada nalazio u bolnici St. John, međutim policiji je bio čudno što dječak nije imao ni ogrebotinu, iako je bolnica sravnjena sa zemljom. Na pitanje kako se našao sam u ovom polju i to deset kilometara od bolnice, mališan je jednostavno odgovorio: „Anđeli su me ovdje doveli“.

Zanimljiv je i slučaj Claya i Melisse Morgan i njihovo četvero djece Zoe (12), Emma (8), Eli (5) i Luke (4). Porodica je živjela u mobilnoj kućici koja se našla na direktoj putanji tornada koji je harao Joplinom. Snažan vjetar koji je u jednom trenu iščupao vrata njihovog doma isisao je Claya i Morgan koji su se odjednom našli naglavačke u zraku. Srećom niko nije teže povrijeđen, ali je ubrzo utvrđeno da je maleni Eli nestao.

Nakon panične potrage pronašli su ga nepovrijeđenog desetak metara od kuće. Bio je umotan u zeleni tepih poput sarme, i niko nije mogao objasniti ko ga je tako zamotao i odakle se zeleni tepih stvorio. Eli se jedino uspio sjetiti čovjeka sa smeđom kosom kako lebdi iznad njega i uzima ga u naručje…

 Anđeli spasili vjernike u crkvi?

Taj dan u Joplinu bio je tragičan koliko i čudan. Neobičnim stvarima i pojavama nisu svjedočila samo djeca, već i sveštenici koji su se za vrijeme divljanja tornada krili u crkvama zajedno sa ostalim vjernicima.  Jedan od njih je i pastor Wermuth koji je ispričao kako se u crkvi za vrijeme tornada desilo nešto nevjerovatno.

Naime, kada su naleti vjetra počeli prijetiti da sruše čitavu crkvu, pastor i vjernici se sklanjaju u podrum ali to ih nije moglo zaštititi od razorne moći tornada. Krov crkve se urušio, a čitava konstrukcija je propala u podrum. Nekoliko ljudi je bio priklješteno velikim kamenjem i gredama, a kasnije su izjavili kako im je šest krupnih misterioznih muškaraca sa krilima odjednom priskočilo u pomoć. S lakoćom su podigli veliko kamenje i krš sa ljudi. Otišli su uz objašnjenje kako se ne mogu zadržavati jer moraju i drugima pomoći. To nisu bili obični spasioci, jer kada su se oni pojavili rekli su kako nikoga nisu vidjeli u blizini, ali i da bi srušeni kameni zidovi bili preteški za podizanje. Da li je moguće da su se u ovoj crkvi pojavili anđeli kako bi pomogli unesrećenima?

Bizaran je i slučaj četraestogodišnje Emily Huddleson koja se zajedno sa bratom vozila kući sa proslave mature kada je tornado naišao na njih. Vozilo se u zraku prevrnulo nekoliko puta prije nego što ih je tornado odbacio dva bloka. Njen brat je prošao bez povreda a Emily je zaršila sa nekoliko šavova na nogama uslijed posjekotina od stakla. Mjesecima nakon nesreće, Emily je tvrdila kako ima neobičnu sposobnost da privuče leptire koji bi u velikom broju slijetali na nju.

  • Na njih gledam kao na svoje anđele. Zaista je tako. Mislim da su oni i više nego jasan znak da su nas tog dana čuvali anđeli – kazala je.

 Mural u čast Ljudi leptira

U danima nakon katastrofalnog tornada, priče o Ljudima leptirima su sve više gomilale i vremenom se čitava stvar pretvorila u urbanu legendu. Skoro da nema osobe koja je preživjela tu crnu nedjelju u Joplinu, a da nije čula barem jednu priču o krilatim čuvarima. U njihovu čast, građani su napravili peticiju da u gradskom centru naprave veliki mural. Sveprisutnost ovih priča je možda najbolje sažeta u časopisu St. Louis Dispatch:

„Priče o Ljudima leptirima su se počele prenositi od osobe do osobe, a onda od grada do grada. Mahom su to svjedočenja djece koja opisuju šta su vidjela te nedjelje dok se tornado spuštao na njiihove živote. Djeca kažu kako su ih Ljudi leptiri zaštitili. Te priče bi se mogle pripisati dječjoj mašti, ali te priče su ostale u našem gradu. Od katastrofe je prošlo nekoliko mjeseci, adrenalin je zajedno sa strahom popustio, a priče su dobile novu, možda i važniju ulogu. Kako biste razumjeli zašto, potrebno je da shvatite šta je pedeset hiljada stanovnika ovog grada preživjelo – i sa čim se još uvijek suočava. Tornado je ubio 161 osobu. Uništio je čitava naselja. Više od 900 domova je izgubljeno. Tržni centri su sravnjeni sa zemljom. Uništenje je bio potpuno. Iz katastrofe su se rodile priče o smrti i životu: tinejdžer kojeg je vjetar iščupao iz terenca, beba koja je iščupana iz majčinih ruku, kuće koje je vjetar pretvarao u gomilu krša. Mjesecima su se te priče pojavljivale, zajedno sa svjedočenjima o Ljudima leptirima.“

 Čuda postoje

Prošlo je skoro osam godina od razornog tornada koji je opustošio Joplin, stanovnici su se podigli iz ruševina i nastavili su živjeti svoje živote. Iako je ova katastrofa danas samo ružna uspomena, i dalje ostaje pitanje ko su i odakle dolaze Ljudi leptiri? S obzirom da su djeca glavni svjedoci, moguće je da se radi o njihovom načinu suočavanja sa stresnim i traumatičnim situacijama. Međutim, kako je moguće da su svi oni prošli bez skoro ikakvih povreda kako bi ispričali ono što su vidjeli.

Da li je sve samo miks slučajnosti, traume, sreće i bujne dječje mašte? Ili se iza svega krije nešto drugo? Da li je moguće da su ova stvorenja došla iz nekih drugih dimenzija, nekih drugih stvarnosti kako bi nam pomogli onada kada nam je pomoć najpotrebnija? Jeslu li to anđeli, vile, ili vanzemaljci? Kako to da ih samo djeca mogu vidjeti?

Kakav god odgovor bio, priče o Ljudima leptirima prkose zubu vremena. U tmurnoj realnosti u kakvoj živimo, lijepo je znati i u sebi gajiti barem tračak nade da čuda i dobroćudna bića ipak postoje, makar i sa druge strane realnosti.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!