Sve što niste znali o psihoterapiji: Traženje pomoći psihoterapeuta je znak zdrave brige o sebi

 Dakle, svaki podsjetnik iz prošlosti, a koji nije emocionalno razriješen, može izazvati panične napade. Mogu to biti neki događaji koje je klijent zaboravio, ali tijelo pamti i tijelo reaguje.

Za aura.ba piše dr. Vahida Djedović: psihoterapeut i književnica ([email protected])

Sve što vas zanima o psihoterapiji, možete ukucati na Google pretraživač i dobit ćete potrebne informacije. Ja ću vam napisati ono što ne možete pročitati u knjigama, niti  takve podatke možete naći na internet stranicama.

Jedno od najčešćih pitanja jeste koliko terapija traje.

Individualno je, a zavisi od niza faktora:

–         Kakve su finansijske mogućnosti klijenta?

–         Koliko je vremenski ograničen?

–         Koliko je težak problem zbog kojeg se javlja?

–         Kakva ličnost je sam klijent?

Na primjer, neki klijenti kažu da im finansijske mogućnosti dozvoljavaju  dvije seanse mjesečno. I to ne bi bio problem, ako klijent dolazi zbog npr. manjka samopoštovanja i samopouzdanja. Da bismo stekli ono zdravo samopoštovanje i samopouzdanje treba da usvojimo neke vještine i za ovakav problem, dva puta mjesečno je ok. Ali, ako klijent dolazi zbog depresije i/ili drugih anksioznih poremećaja, dva puta mjesečno neće biti dovoljno da riješimo problem.

Koji su to važni detalji?

Moja praksa je pokazala uspjeh, kada takvim klijentima dam mogućnost da se viđamo (kontaktiramo) četiri puta sedmično, ali po pola sata. (Psihoterapijska seansa traje jedan sat.)

Obavezno, na prvoj seansi pitam klijente oko ovih važnih detalja. Neki klijenti dolaze iz drugih država, a nisu u mogućnosti nastaviti skype terapiju, sa takvim klijentima radim ubrzane terapije i fokusiramo se samo na problem. Dakle, nemamo vremena da otklanjamo uzrok, ali iz svog sedamnaestogodišnjeg iskustva i podataka koje dobijem od klijenta, navedem  uzroke, tako da klijent može sam razmišljati i raditi na tome.

Npr: klijentica ima snažne panične napade, a za mjesec dana odlazi u drugu državu. Brzo rješavamo napade i ona slobodno može da se kreće, ali uzrok ostaje i pitanje je kada će  panika opet zakucati na njena vrata. Klijentica nije smjela izlaziti iz kuće, jer je za nju kuća sigurno mjesto. Plašila se velikog broja ljudi, auta, zatvorenog prostora. Klijentica je tokom rata bila u okruženju sa mnoštvom drugih ljudi, doživjela saobraćajnu nesreću u mladosti i jedva ostala živa…

Dakle, svaki podsjetnik iz prošlosti, a koji nije emocionalno razriješen, može izazvati panične napade. Mogu to biti neki događaji koje je klijent zaboravio, ali tijelo pamti i tijelo reaguje. Na primjer, škripa vrata, miris, šuštanje lišća… mogu biti podsjetnici, jer dok je otac tukao majku (na primjer) i dok je izlazio iz sobe, vrata su škripala. Trauma, kao takva je potisnuta, ali škripa vrata uvijek izaziva osjećaj nelagode.

Kad krenu simptomi

Druga klijentica je osjetila navalu neprijatnih simptoma koji izazivaju panične napade kada je bila u pozorištu. Navodi da je predstava bila izvrsna, ali ipak se nešto desilo. Počela je da koristi tehniku koju je naučila na psihoterapiji i napad se povukao. Kada sam zamolila da mi detaljno prepriča predstavu, i sama je ostala zaprepaštena kada je spomenula da je u jednom trenutku, neki lik u predstavi pucao iz pištolja. Od tog pucnja su i krenuli simptomi, ali ona ih nije bila svjesna sve dok nismo razgovarale o tome. Kao dijete, preživjela je ratne situacije koje su ostale u njoj i koje nije emocionalno riješila.

Što se tiče problema sa kojima klijeti dolaze, možda oni i nisu toliko bitni koliko je bitna ličnost koja ih donese. Ako se radi o poremećaju ličnosti , klijent uglavnom može otkloniti problem zbog kojeg je došao na terapiju, ali taj problem je izazvan nekim drugim na kojem klijenti nisu voljni raditi. Sa ovakvim klijentima, inače je teško raditi i uglavnom je to dugotrajan proces. Međutim, kada klijenti nemaju poremećaj ličnosti, vrlo brzo se mogu izvući iz problema.  Depresija  je težak i ozbiljan poremećaj, ali ako su klijenti emocionalno otvoreni, izlaze iz depresije za dvije do deset seansi.

Nadalje, možete pročitati, a tako nas uče kada se obrazujemo za psihoterapeta, da na terapiji ne dijelimo savjete i da ne možemo govoriti drugima šta da rade u svom životu. Sve je to super u teoriji, ali situacija je drugačija u praksi. I sama sam protiv davanja savjeta, izuzev ako neko dođe isključivo po savjet, a i tada treba biti na oprezu. Tako sam imala klijentkinju koja je sve napravila da se razvede, ali ipak je ostajala u tom braku. Došla je po savjet: da li da se razvede?

Situacije za brzo djelovanje

Kada sam je upitala šta je ono što ona želi, rekla je da želi da se razvede, ali… Baš na tom „ali“ smo radile do kraja seanse i ona je sama zaključila kako samo uzalud odugovlači ono što je neminovno. Ipak, neke situacije zahtijevaju brzo djelovanje:

Momak od 23 godine, dolazi na terapiju zbog depresije. Depresija je uslijedila zbog toga što su mu profesori rekli da dizajn nije za njega. I to na četvrtoj godini i da treba da se posveti nečemu drugomu. Ostalo mu je još sedam dana do kada se mora javiti na fakultet, inače će izgubiti godinu. Samo sam mu postavila nekoliko pitanja i ispričala priče o uspješnim ljudima koje su u početku ismijavali. Iako mu nisam direktno rekla da treba da završi ono što je započeo, svojim pitanjima sam ga usmjerila prema tome. Njegovo samopoštovanje i samopouzdanje je bilo skroz poljuljano, jer su mu neki od najvećih autoriteta iz svijeta mode rekli da ovaj vid umjetnosti nije za njega. Ali i Elvisu Prisliju su govorili da muzika nije za njega, pa šta!?

I za kraj: za koga je namijenjena psihoterapija? Namijenjena je svima onima koji žele da unaprijede svoj lični rast i razvoj. Mnogi ljudi imaju sve, ali ne osjećaju da su sretni. Budući da se sreća sastoji od vještina, te vještine se mogu naučiti, a psihoterapija je najbolje mjesto za učenje o sebi. Dakle, na psihoterapiju se ne moraju javljati samo ljudi koji evidentno imaju problem i koji ih remeti da normalno funkcionišu. Mogu se javiti i ljudi bez posebnog problema, ali koji osjećaju da ne žive ispunjenim životom.

 

 

Komentari

komentara