SUPROTNOSTI SE PRIVLAČE ILI NE, NAUKA DALA ODGOVOR

Vjerovatno ste barem jednom u životu čuli svima dobro poznatu tvrdnju da se suprotnosti privlače, posebno kada su u pitanju partnerski odnosi.

No, vjerovatno ste isto tako često čuli i da svaka ptica svome jatu leti. A činjenica je da se kod obje tvrdnje jasno uočava da uloga sličnosti u odnosima nije nimalo jednostavna stvar.

Šta kaže psihologija?

Većina istraživanja iz socijalne psihologije došla je do istog zaključka, a to je onaj koji samo djelimično potvrđuje tvrdnju da se suprotnosti privlače. Drugim riječima, ipak se radije povezujemo s ljudima koji su nam slični, onima koji dijele naše vrijednosti i interese.

Sredinom pedesetih sociolog Robert Francis Vinch tvrdio je da je, kada je riječ o osobinama ličnosti, potpuno nebitno postoji li sličnost već komplementarnost.

Na temelju studija supružnika predložio je da se pojedinci pridruže onima koji posjeduju osobine ličnosti koje im nedostaju. Tako bi vjerovatnije asertivna žena privukla pokornog muškarca, dok bi ekstrovertan muškarac privukao introvertnu ženu.

Na primjer, vjerovatno će nas više zanimati ljudi koji su nam slični po pripadnosti (topli ljudi privlačiće iste takve, a hladniji će se vjerovatno bolje slagati s hladnim ljudima) i suprotni po dominaciji i kontroli.

S obzirom na to da postoje brojna istraživanja u ovom području, a u skladu s tim i brojni nedosljedni rezultati, jasno je samo da zadovoljni romantični parovi u svom odnosu iskazuju više sličnosti nego suprotnosti.

No, to i dalje ne treba nužno da znači da su ti parovi od početka bili jako slični već da su s vremenom poprimili obrasce ponašanja jedni od drugih, što je takođe česta pojava (jer, kako kažu, s kim si – takav si).

Međutim, ako se laički promisli o ovoj temi, može se jasno uočiti da je vjerovatnije da ćete nekog upoznati na temelju sličnosti. Na primjer, ako odete na koncert svog omiljenog izvođača i tamo upoznate svog partnera, to bi onda značilo da već u početku dijelite preferencije prema istoj vrsti muzike.

Jedno je istraživanje pokazalo da gotovo 80 posto ljudi vjeruje u tvrdnju da se suprotnosti privlače, a čini se da u stvarnosti svi dokazi tvrde da je takva privlačnost vrlo rijetka.

Svaka ptica svome jatu leti – jesu li sličnosti ipak važnije?

Psiholog Don Birne bio je jedan od prvih koji je proučavao uticaj sličnosti na rane faze partnerskih odnosa, a to je učinio pomoću tehnike fantomskog stranca.

Postupak započinje tako da učesnici popunjavaju upitnik o vlastitim stavovima o različitim temama, poput upotrebe nuklearnog oružja.

Slijedi faza percepcije osobe u kojoj ocjenjuju (nepostojeću) osobu na temelju odgovora na isti upitnik.

Birne je manipulisao nivoom sličnosti između učesnika i fantomskog stranca, a njegovi su rezultati pokazali da su učesnici saopštili da ih više privlače ljudi koji imaju slične stavove kao i oni.

Ljudi koji se slažu s nama potvrđuju naše stavove i tako zadovoljavaju našu potrebu za dosljednim i logičkim svijetom, dok ljudi koji se ne slažu s nama imaju tendenciju podsticanja negativnih osjećaja koji vode prema odbojnosti.

Birneova rana istraživanja bila su ograničena samo na sličnosti stavova, ali druga su istraživanja sugerisala da postoji i veća privlačnost prema onima koji imaju slične sociodemografske dimenzije.

Na primjer, studije su pokazale da je vjerovatnije da će osobe na društvenim mrežama prije kontaktirati i odgovarati na poruke onima koji imaju sličnu obrazovnu i etničku pripadnost kao i oni te su slične dobi.

Međutim, Birneova kasnija istraživanja su pokazala da je sličnost stavova možda važnija od sociodemografske sličnosti kada je u pitanju formiranje i održavanje odnosa.

Jednom naučnom analizom 313 studija s više od 35.000 učesnika utvrđeno je da je sličnost snažan prediktor privlačnosti, posebno u ranim fazama odnosa, te se ne nalaze dokazi koji potvrđuju tvrdnju privlačenja suprotnosti.

Toliko je vjerovatno da će nam se svidjeti sličniji pojedinci da su neki psiholozi čak proglasili učinak sličnosti jednom od najboljih generalizacija u socijalnoj psihologiji.

Ravnoteža između sličnosti i suprotnosti

Psiholog Artur Aron vjeruje da, iako su sličnosti važne, možda ipak postoje neke situacije u kojima one mogu smanjiti privlačnost.

Naime, ljudi takođe imaju potrebu za rastom i širenjem vlastitih perspektiva te je upravo to jedan od razloga zašto uopšte stvaramo odnose s drugima, odnosno kako bismo mogli usvojiti neke kvalitete partnera koje nemamo, a podstiču naš rast i razvoj.

Sugestije idu u smjeru da će nas vjerovatno privući oni ljudi koji nude najveći potencijal za naš vlastiti rast i razvoj, a u praksi bi to značilo da će nas vjerovatno na prvi pogled privući oni koji su drugačiji.

Dakle, to bi značilo da različitost ponekad može biti privlačna, pogotovo ako vjerujete da postoji dovoljno mogućnosti da se odnos razvije. No, zanimljiva je i činjenica da većini ljudi kod partnera smetaju upravo one stvari, tj. različitosti, koje su ih u početku privukle zato što je po njima njihov partner bio drugačiji i posebniji.

Naravno, sve to postaje komplikovanije kada parovi otkriju neslaganje o nekim temama, a onda pokušavaju svoje stavove uskladiti sa stavovima partnera.

To usklađivanje s vremenom prerasta u sličnost, što znači da s vremenom partneri postaju sličniji te modifikuju vlastita ponašanja i stavove kako bi odnos mogao opstati.

Konačno, suprotnosti se ipak ne privlače

Ako se na početku i privuku, ubrzo postanu prva tačka na spisku problema u odnosima. Iako je gotovo nevjerovatno da ćete pronaći osobu koja vam je u svemu slična, važno je naglasiti i da previše sličnosti može rezultirati manjkom ličnog napretka u odnosu i brzim zasićenjem.

Stoga, istinska ravnoteža leži u sličnosti i slaganju u temeljnim vrijednostima, stavovima i razmišljanjima, ali i djelimičnoj različitosti u određenim kvalitetama i vrlinama.

Najvažnije od svega je da obje osobe u odnosu žele raditi na sebi i na svojoj vezi, a to podrazumijeva komunikaciju, razumijevanje, brigu i podršku u svim životnim situacijama.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!