Sufijska iskustva: NAŠ PRIJATELJ – BOLEST!

Piše: Ahmed Bosnić

Sufijska iskustva: NAŠ PRIJATELJ – BOLEST!

Posmatrana iz sufističkog ugla, napadi gripe, prehlade, čak i neke vrste nesnosnih bolova naši su prijatelji koji omogućuju našem tijelu da se oslobodi neželjenih i potencijalno štetnih otrovnih nusprodukata metabolizma.

Svoja znanja o zdravlju sufije crpe iz Kur,ana časnog, u kome se kaže: ”Postoje stvari koje vam se ne sviđaju, a koje su vam korisne; i stvari koje vam se sviđaju, a koje za vas nisu dobre!” Veliki sufija Imam El-Gazali, r.a., (Abū Ḥāmid Muḥammad ibn Muḥammad al-Ghazālī – 1058. – 1111.) ovako je izrazio ovu ideju: ”Bolest je jedna od formi iskustva putem koje ljudi dostižu znanje o Bogu; kao što On kaže:'Bolesti su moje sluge koje šaljem Svojim odabranim prijateljima!’.”

Stoga, bolest se ne smije isključivo posmatrati kao naš neprijatelj; radije je treba gledati kao određeno događanje, mehanizam tijela koji služi da nas očisti, pročisti i uspostavi balans na fizičkom, emotivnom, mentalnom i duhovnom planu. Posmatrana iz ove perspektive, napadi gripe, prehlade, proliva, čak i neke vrste nesnosnih bolova naši su prijatelji koji omogućuju našem tijelu da se oslobodi neželjenih i potencijalno štetnih otrovnih nusprodukata metabolizma.

PROCESI IZLIJEČENJA: Zapadna medicina nastoji zaustaviti ili spriječiti različite oslobađajuće funkcije organizma – da zaustavi nagon za povraćanje određenim tabletama; da blokira dijareju određenim napicima; da zaustavi groznicu aspirinima i sličnim lijekovima. Svako prirodno djelovanje ljudskog tijela nosi u sebi mudrost, mehanizam koji omogućava tijelu da se samo liječi. Ustvari, nijedna biljka, hrana, ili bilo koja druga supstanca ili postupak ne čine ništa sami po sebi u procesu liječenja; oni mogu samo pripomoći i pružiti potporu tijelu u njegovoj akciji samoizlječenja. Ako porežete prst, posjekotinu ne liječe šavovi ili zavoji, niti jod; radi se o samoj koži koja je izvor čuda zacjeljenja.

Kad razmišljamo o bolesti, skoro uvijek prvo pomislimo na povredu ili akutni bol u prvoj fazi. Ali danas mnogi shvataju da mnogi činioci našeg mentalnog svijeta, naprimjer naša osjećanja i misli, mogu doći u nesklad i uzrokovati bolest i patnju, čak i kad osoba nema nikakvih vidljivih ‘kliničkih’ nedostataka. Ovaj pristup zdravlju i bolesti poznat je kao ‘holistički’.

Prilično je lahko razumjeti fizički nivo. Tijelo nas obavještava putem naših čula vida, sluha, dodira, okusa i mirisa, i vegetativnih sposobnosti, kad nešto krene kako ne valja, i mi poduzimamo mjere da problem riješimo. Centar vegetativne funkcije, to jest instinktivne funkcije tijela, koja održava naše tijelo u životu, predstavlja jetra koju ponekad zovu “točak života”. Sve naše fizičke funkcije reguliraju se putem funkcija i enzima jetre.

U arapskom jeziku, NEFS je riječ za tijelo i njegove prohtjeve. Nefs znači i sve zahtjeve tijela – za hranom, toplotom, slavom i bogatstvom (što predstavlja emotivne potrebe ili porive). Sve fizičke bolesti mogu se označiti pomoću jedne ili više ovih fizičkih dimenzija.

POROCI DUŠE: Riječ nefs ima mnogostruko značenja: dah, animalni život, duša, biće, osoba, suština itd. U sufizmu, napredak duše opisuje se tako što se posmatra evolucija nefsa koja se manifestira u ljudskom ponašanju, koje ne predstavlja samo jedan postupak, vec cjelokupni karakter, ličnost i ophođenje. ‘Nefsi em-mara’ jeste ustvari nefs nekoga ko se nalazi u stanju egoizma, samoljublja (mekam an-nefs).

Ponašanje koje se preporučuje u Kur'anu časnom podrazumijeva kontroliranje i kroćenje ovih neumjerenih i opterećavajućih prohtjeva, što dovodi nefs do profinjenijeg stadija. Duša koja je potpuno pročišćena naziva se ‘nefsi-kull’, što znači univerzalna duša, ona koja se sjedinjuje s Bogom u konačnom stadiju sufizma. Međutim, čak i u tim završnim stadijima sufijske prakse, čovjek ne može reći da je imun na poroke duše. Ne, nikako!

Drugi aspekt naše egzistencije jeste SVIJET RAZUMA, ili, da kažemo, emotivni i mentalni svijet. Um nije potpuno odvojen od fizičkog tijela, nego je dio njega i usko je povezan s fizičkim funkcijama. Raspoloženja i osjećanja koja potječu iz uma često imaju efekat na tijelo: emocije, kao što su ljutnja, strah ili krajnja razdraganost. Kad čovjek doživi jednu od ovih manifestacija uma, krvni pritisak automatski reagira – može porasti ili opasti, tijelo se znoji, a nenadano mogu poteći i suze.

Zanimljivo je da neke smetnje ili stanja koja se obično smatraju čisto emotivnim imaju svoj izvor u fizičkim poremećajima. Kao primjer možemo uzeti žestoku ljutnju. Savremeni psiholozi bi je obično pripisivali stanju uma ili emocija. Ali prema ”sistemu Tibba”, najvećeg liječničkog genija prošlosti, persijskog ljekara Ibn Sine Avicenne (Abū-ʿAlī al-Ḥusayn ibn-ʿAbdallāh Ibn-Sīnā –Avicenna – ca. 970–1037), žestoka ljutnja je jedan od najefikasnijih načina da se tijelo oslobodi viška vlage u području srca. Inače, ovo se lahko liječi dijetom.

FIKR I RUH: Za područje mentalnog svijeta sufije koriste arapski naziv – FIKR. U suštini, fikr znači: meditacija ili proces dubokog razmišljanja.

Treća komponenta naše egzistencije jeste duh (duša), koji se naziva RUH. Ruh je ono što postoji nakon smrti, što označava kraj i fizičkog i mentalnog života. Međusobno djelovanje ova tri područja – aktiviranje fizičkog i mentalnog područja od sfere duha – vrši se pomoću spiritualne komponente.

Mnogi koriste riječi ‘spiritualno’ i ‘duša’ da bi označili jednu te istu stvar, a ipak oni se razlikuju i opstoje razdvojeno. Spiritualno je ono što aktivira egzistenciju na fizičkom nivou, uključujući i procese mišljenja. Termin za ovaj spitirualni aktivator je ‘NE-FES’. On se aktivira u tačci disanja. Tačka na usnama gdje se ujedinjuje udisaj i izdisaj, u stvari, predstavlja vezu između života i smrti.

Mi možemo živjeti bez mentalne aktivnosti i bez fizičkog kretanja. Ali bez disanja život se gasi. Postoje ljudi bez mentalne egzistencije – iako elelektroencefalograf pokazuje da njihovi moždani talasi ne rade, oni se mogu održavati u životu mehaničkim putem. To se zove – smrt mozga. Takvi se ljudi smatraju živima i mi ih ne sahranjujemo. To znači da postoji nešto što je iznad ove mentalne i fizičke egzistencije. Takve osobe još uvijek imaju u sebi nešto od života, a to nešto jeste disanje ili dah.

DAH ŽIVOTA: Sufije smatraju da dah života postoji i da se na¬stavlja usljed IZNA (IZUN) ili dozvole Božije, Onoga Koji nas je sve stvorio. Kako god ko zove našeg Stvoritelja: Bog, Allah, Jahve ili drugačije, to nije važno. U Svom konačnom realitetu Bog je jedan. On daje Svoju dozvolu za postojanje ljudskog života, i sve dok ta dozvola postoji, mi možemo održavati naše udisaje i izdisaje. Bez obzira koje sisteme liječenja želimo primijeniti, ili bez obzira na vještinu liječnika, čak i kad bi se okupili svi liječnici svijeta, oni se ne bi mogli suprotstaviti ‘iznu’. Kad se dozvola povuče, više nema daha, život prestaje.

Postoje neki zanimljivi primjeri koji ovo potvrđuju. Kad se rodi dijete, ono ne prodiše istog trena. Neki kažu da ono počinje disati zbog šoka od hladnog zraka. Ali to se ne dešava uvijek. Sufije bi rekle da Allah šalje Svoj IZN da započne novi život. Ako On ne pošalje Svoju dozvolu, nikakvi udarci po zadnjici ili tehnološki napori ne mogu prisiliti bebu da prodiše. Ona će – kao što se dešava – postati mrtvorođenče!

S druge strane, ponekad, uprkos svakom naporu da se dokonča život, dozvola potire ljudske napore. Svojevremeno objavljeni članak u medicinskom žurnalu govori o paru koji se povjerio svom ljekaru da ne želi imati djecu ni po koju cijenu. Ljekar im je sugerirao da se muž podvrgne trajnoj sterilizaciji, i tako je i urađeno. Nekoliko mjeseci kasnije par je ponovo posjetio ljekara, ovaj put kipteći od ljutnje, jer je žena ostala u drugom stanju. Ljekar im je ponudio besplatan abortus radi prekida trudnoće. I to je urađeno. Nakon mjesec dana, par je tužio ljekara zbog pogrešnog liječenja kad je žena otkrila da je još uvijek trudna! Uprkos sterlizaciji i abortusu, Božiji IZN bio je takav da se to dijete rodi i ono se rodilo!

(bosnic.com)

Komentari

komentara