Sudnji dan i njegovi predznaci: U muslimansko-jevrejskom ratu “progovorit će drvo i kamen”

Priča o ratu s Rimljanima do danas nije upotpunjena. Jedno je sigurno: najavljuju se borbe i ratovi koji se još nisu dogodili. Međutim, sve ukazuje na današnja vremena kada Sirija već plamti u ratnom vihoru, a velike sile (uglavnom katoličke pod kišobranom NATO) prijete intervencijom. U jednom hadisu se kaže slijedeće: “Neće ostati ništa od onoga što je Allah stvorio za šta će se Židov sakriti, a da ne progovori Allahovom dozvolom”

Od predznaka Sudnjeg dana je i borba muslimana protiv Rimljana i Židova. U jednom hadisu kao da se nagovještava NATO savez i njegove vojne intervencije u muslimanskim zemljama.

–    Potom će nastupiti primirje između vas i Rimljana, pa će oni prekršiti taj dogovor, doći će protiv vas pod osamdeset bajraka, ispod svakog bajraka dvanaest hiljada!

Rat u Siriji

Poslanik Muhamed a. s. je najavio četiri borbe: protiv Džezire (arapskog poluotoka), zatim protiv Perzije, nakon toga protiv Vizantije i na kraju – protiv Dedždžala!
Opis borbe muslimana i Rimljana se bilježi u hadisu Jusejr bin Džabira:

–    Uskovitlao se crveni vjetar Kufom, došao je čovjek i neuobičajeno povikao: “O Abdullah bin Mes'ude, ovo je Kijamet!”

Na to se Abdullah ispravio iz naslona i usmjeri ruku u pravcu Šama, pa rekao:

–    Neprijatelj se sakuplja protiv muslimana a i muslimani se skupljaju protiv njih. Bit će to sukob žestokih razmjera. Muslimani će isturiti svoje jedinice smrti, povratka bez pobjede nema. Boriće se dok se noć ne ispriječi između njih. Bez pobjednika i bez jedinice. Zatim će muslimani isturiti drugu jedinicu smrti. Povratka bez pobjede nema. Boriće se do noći. Borba bez pobjednika i bez jedinice. Četvrtog dana će im se priključiti ostatak muslimana. Allah će učiniti nevjernike poraženim. Biće pobijeni u neviđenoj ili do tada nezapamćenoj bici.

U tom sukobu će čak i ptice mrtve padati. Stotinu potomaka jednog oca će se prebrojavati, a naći će samo jednog preživjelog. Kojem plijenu poslije toga će se radovati i kome će miraz podijeliti?

Ovaj rat će se desiti u Šamu (današnje područje Sirije, Palestine, Jordana i Libana). U tom ratu muslimani će pobijediti Rimljane i to će biti uvod u bitke za Carigrad.

Priča o ratu s Rimljanima do danas nije upotpunjena. Jedno je sigurno: najavljuju se borbe i ratovi koji se još nisu dogodili. Međutim, sve ukazuje na današnja vremena kada Sirija već plamti u ratnom vihoru, a velike sile (uglavnom katoličke pod kišobranom NATO) prijete intervencijom.

Govor kamena i drveta

Kao jedan od predznaka Sudnjeg dana spominje se i muslimansko-jevrejski sukob, koji će se dogoditi na kraju vremena. Bit će to sukob u kojem će “drvo i kamen progovoriti”.
Muslimani su se borili protiv Židova još u doba Resulullaha s.a.v.s. Međutim, taj sukob nije bio od predznaka Sudnjeg dana o kojim govore hadisi. Božiji Poslanik je nagovijestio borbu muslimana protiv Židova kada se pojavi Dedždžal i siđe Isa a.s.

U jednom hadisu se prenose slijedeće riječi Muhameda a.s:

–    Neće nastupiti Sudnji dan dok muslimani ne zarate sa Židovima i muslimani će ih poraziti. Židovi će se sakriti iza kamenja i drveća pa će kamen i drvo progovoriti: “O muslimanu, o Allahov robe. Ovdje iza mene je Židov, dođi i ubij ga. Jedino drvo el Garkad neće govoriti jer je to drvo Židova.”

Iz kontesta hadisa da se naslutiti da je govor kamena i drveta zbilja. To je stoga što je priča predmeta čvrsta u brojnim hadisima koji ne govore samo o borbi protiv Židova. U jednoj hutbi je rečeno slijedeće:

–    Neće ostati ništa od onoga što je Allah stvorio za šta će se Židov sakriti, a da ne progovori Allahovom dozvolom. Ni kamen, ni drvo, ni zid, ni životinja. Jedino će Garkad (gorušica) šutjeti jer je to njihovo drvo.

Ako se govor predmeta analizira u prenesenom značenju, onda borba protiv Židova ne bi bila čudo na kraju vramena. Antagonizmi između današnjeg Izraela i Irana, te ostalih islamskih zemalja su na vrhuncu i samo što nije “progovorilo oružje”.

Kamo sreće da sam mrtav/a!

Blizina Sudnjeg dana osjetit će se i po raspoloženju čovjeka. Ljudi će priželjkivati smrt, iako nisu nikom ništa dužni. Ali, bit će nesretni i nezadovoljni.

–    Neće nestati dunjaluk (svijet) sve dok čovjek prolazeći pored kabura (mezara) ne zadrži se dugo pred tim kaburom i ne kaže: “Kamo sreće da sam ja na mjestu stanovnika ovog kabura”.

Priželjkivanje smrti će doći sa mnoštvom smutnje, promjenom cjelokupnog stanja, izmjenom šerijata. Doći će vremena u kojima bi se smrt kupovala, da je na prodaju.
Priželjkivanje smrti je znak o neredu, brojnih patnji i silnih tereta, koji su pritisli ljude. Čovjek ne čezne za smrću. Njegova priroda se uznemiri dok gleda mrtvace i kabure. Njegova narav bježi od pomisli za žudnjom o smrti. Samoća kabura i zabranjeno priželjkivanje smrti mu je prihvatljivije od žestine nesreće i iskušenja.

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!