Studija Mirjane A. Rajković “Majčina kletva kao imperativ” uči, opominje i upozorava: KLETVE IMAJU RAZORNU MOĆ!

 Poznata umjetnica sa Cetinja, Mirjana Aleksandrova Rajković, u svojoj desetoj po redu knjizi “Majčina kletva kao imperativ” – opominje majke da paze šta izgovaraju pred djecom jer im tako mogu nanijeti mnogo bola u životu.

Od kako je svijeta i vijeka, postoje i kletve, pa je vrlo vjerovatno da ne postoji živ čovjek koji barem jedanput u svom životu nije izrekao neku ili bio meta tih teških, zlih riječi i misli. Posebno su rječnici naših naroda i naroda u susjedstvu, “obogaćeni” dodatno najrazličitijim kletvama, no, u razgovoru i intervjuu sa crnogorskom književnicom Mirjanom Aleksandrovom Rajković, autoricom knjige “Majčina kletva kao imperativ”, nije bilo govora o vrstama i nabrajanju kletvi.

Za Auru, ova uvažena književnica čije je stvaralaštvo nagrađeno i prestižnom internacionalnom nagradom za poeziju ’’Menzione Particolare’’, u Ređo Kalabriji 2008. godine, rado je govorila o vlastitoj studiji o utjecaju roditeljskih blagoslova, a posebno majčinih kletvi.

Zbog čega ste se odlučili na pisanje ovakve studije?

Knjigu ‘’Majčina kletva kao imperativ’’ sam napisala u najboljoj namjeri da doprinesem pojašnjenju utjecaja pozitivne energije koja isijava iz blagoslova roditelja, a isto tako i loš utjecaj na život čovjeka koji dolazi iz kletvi koje roditelji u neznanju o njihovom značaju znaju da upute djeci. Ova moja knjiga je mali doprinos mojoj velikoj životnoj želji da sva djeca svijeta žive u što boljim i srećnijim uslovima i isto tako u što harmoničnijim odnosima u porodici, da osjećaju što više ljubavi s kojom su okružena i da nikad ne više ne čuju ružne riječi bar u fazi odrastanja, kad ta mlada bića stasavaju.

Kad vi kao autoritet u očima djeteta, tom djetetu upućujete ružne riječi, vi ga istovremeno učite da trpi od autoriteta, što je po mom mišljenju neoprostivo. Djeca moraju što slobodnija da rastu i stasavaju u zdrave i zrele ličnosti, sposobne da preuzmu brigu o ovoj divnoj planeti na kojoj smo svi dati – majci Zemlji.

Kako kletva utječe na onog kome je namijenjena ?

Ne mali broj pojedinaca od onih ljudi koji su doživjeli da ih majke bar jednom u životu prokunu a kamoli više puta, kad nisu imali uspjeha na bilo kom planu, svoj neuspjeh su bar podsvjesno dovodili u vezu upravo sa majčinim kletvama, iz kojeg god razloga da su izrečene. Bilo zbog nestabilnih odnosa u porodici ili zbog obijesti biološke majke – svejedno. U svakom slučaju, čega god da su plod, roditeljske – a posebno majčine – kletve su sjeme energetskog razdora u životima pojedinaca, pa i naroda, ako je više osoba na jednom prostoru sklono istima.

Uostalom, ko to daje ženi za pravo da manipuliše svojom biološkom ulogom? Šta to posebno uradi biološka majka (sem što legne s muškarcem), da bi se dijete začelo, a onda po prirodi stvari razvijalo u utrobi? Da se možda ne namuči dok stavi srce ploda u funkciju ili bubrege oblikuje, možda ruke, noge, mozak da formira? Šta to pametno i dobro uradi biološka majka da bi se dijete formiralo tako kako se formira? Odgovor svi znamote: ništa. I, samo zato što ga nosi u utrobi uglavnom do 9 mjeseci (ponekad i malo manje), te rodi, ona uzima za pravo da dijete smatra svojom imovinom s kojom može da raspolaže kako joj se prohtije, pa čak i da ga/je prokune po svom izboru. Zar to nije pretužno, morbidno, nenormalno?! A tih i takvih nenormalnosti je još uvijek dosta prisutno u narodu i smatram da je odavno već bilo vrijeme da se iskorijene.

Zašto baš majčina kletva? A očeva?

Kroz ne tako davnu istoriju ovih prostora, majčina kletva je smatrana za navodno jednu od ’’vaspitnih metoda’’ za nemirnu a posebno za ’’neposlušnu’’ djecu. Mogu samo da pretpostavim kakav je to efekat moglo da ima na psihu djeteta, koje je u većini slučajeva isti model ponašanja koristilo u budućnosti prema sopstvenoj djeci. Naučen model ponašanja. I jedini uzor. Tako se začarani krug ponavljao i postajao dio običaja, a majčine kletve kao kakvo nepisano ali ’’običajno pravo’’, ne shvatajući s koliko loše energije obavijaju svoje potomstvo te tako utječu i na sudbinu istih.

Oni koji misle da roditeljski blagoslovi ili kletve nemaju značaj, pa i utjecaj na život djeteta, sutra odraslog čovjeka, grdno se varaju.

Svaki pojedinac – neminovno je da – snažno doživljava blagoslov a posebno kletvu roditelja. Za kletvu kažem ’’posebno’’, iz razloga što je ona mračna i teška, a sve što je tako negativno snažnije se doživljava i ostavlja puno jači i veći utisak u duši čovjeka. A majčine kletve ostavljaju ne utisak nego pečat, žig, doživotni duševni žig.”
Inače, u mnogim sredinama, posebno patrijarhalnim, majke su postavljane na pijedestal. Njihove riječi se upijaju bolje i brže nego išta drugo, djelotvornije su. Zato je i opasnost od teških riječi veća. Očevi nisu skloni da kunu djecu, a i ako to čine, veoma rijetko to čine. Prije će u ljutnji da se izgalame na dijete ili će ga udariti. Ben Sira, koji je živio prije Hrista, u Sirahovoj knjizi je ostavio mudrost: ”Jer blagoslov očev učvršćuje kuću djeci, a majčina kletva temelje im ruši”.
Dakle, nisu ni blagoslovi ni kletve od danas ili juče i ne postoje samo na našim prostorima te mislim da je vrlo zahvalno i korisno ukazovati na njihov blagotvoran ili pogibeljan utjecaj.
Dakle, i dobre i loše riječi, i kletve i blagoslovi, imaju veliku snagu?
Naravno da blagoslovi povoljno utječu na svako dijete, kako energetski tako i psihološki. Pa i mi, odrasli, volimo da nam ljudi dobro žele i da nas blagoslove, zar ne, a kamoli mlado biće u fazi odrastanja. Kad su kletve u pitanju, efekat je naravno suprotan, ako ništa drugo, a ono psihološki nepovoljno djeluje i utječe na život čovjeka. Sve i ako ne djeluju na fizičkom planu, utječe na podsvijest ljudsku. Roditelj je prvi autoritet u životu djeteta. Ne razdvajam utjecaj oca i majke. Jednako su roditelji i jednako djeluju na dijete. Nikakvu veću pažnju i veći značaj ne pridajem ulozi majke nego ulozi oca.

Odakle ste crpili saznanja za ovu studiju i ko je sve pomogao nanjenom nastajanju?
– S obzirom da se izgleda niko sa prostora bivše Jugoslavije nije posebno bavio ovom temom, nisam imala odgovarajuće literature koja bi mi mogla poslužiti. Mene je zapravo interesovao cijeli prostor bivše Juge, jer sam rođena u Cetinju – CG, ali i u zemlji koja se zvala Jugoslaviji i koja obiluje ovim ‘’biserima’’, pa sam se morala ograničiti samo na sopstvena istraživanja i sa malo sredstava, te mi je bio najpogodniji prostor zemlje u kojoj živim. Dakle, primjere blagoslova i kletvi u knjizi sam navela samo sa prostora Crne Gore. Pokušavala sam preko prijatelja da saznam podatke iz ostalih zemalja, ali to ide veoma teško, nisu ljudi htjeli da se “zamaraju”. Svi ljudi koji se mogu pronaći u ovoj priči, veoma su osjetljivi i nerado o tome govore. Uz to, mnogi su sujetni, bez prave potrebe, ali ipak, po navici. Dakle, na vaše pitanje ‘’Da li mi je neko pomogao’’ mogu da odgovorim da mi je pomogao svako ko je htio da mi iskreno kaže kako su ga roditelji blagosiljali ili kleli, kojim riječima. Ili ako je čuo od drugih roditelja da to govore svojoj djeci. Tražila sam samo iskrene i jasne odgovore. Ko god je htio da mi kaže neki od tih izraza – a da ga ja već nisam znala i zapisala – bio mi je od pomoći i na tome sam zahvalna. No, malo njih je – kao što već rekoh – bilo spremno da o tome govori.

Koja je kletva najteža i šta je to što roditelji nikako ne bi smjeli govoriti svojoj djeci?
– Ne bih izdvajala ni jednu, jer nema najgore kletve, a posebno nema ni ‘’najbolje’’ niti je može biti, jer je svaka loša, upravo zbog loše energije koju nosi sa sobom, zato bi svi oni koji se služe s njima, trebali odbaciti tu ružnu naviku, jer to ljudi rade u glavnom po nekoj navici i iz nemoći da u određenom momentu ljutine drukčije reaguju. Prosto su nepotrebne, a ipak su i dalje, i u XXI vijeku prisutne. Doduše, rekla bih da ih je puno manje nego ranijih godina, ali ipak ih još uvijek ima. Želim ukazati na njihovu nepotrebnost, tako da me raduje što su mahom svi ljudi koji su pročitali knjgu a prepoznali se u priči, izjavljivali sljedeće:

‘’Nema šanse da bi više to djeci rekli’’, tako da je ova knjiga za kratko vrijeme dostigla veliku popularnost, jer je veoma povoljno i edukativno djelovala na ljude.

Kao antipod kletvi, šta je to što bi roditelji trebali govoriti djeci?
– O tome “šta djeci treba govoriti i kako ih treba usmjeravati u životu”, napisane su tone i tone knjiga i to izvanrednih, jer i roditeljstvo se uči, a ja vjerujem, da je najbolji savjetnik čisto srce, čista ljubav, bezuslovna ljubav roditelja i pozitivni lični primjeri roditelja i u postupcima, a ne samo sa riječima. Djecu ne možete prevariti. Ona imaju istančana i čula i osjećaje, i tačno znaju kad nešto govorite samo iz glave a ne i iz srca, zato što više harmonije unesete u sopstveni život i vaše dijete će prije slijediti srećni primjer.

(E. K./arhiv Aura magazina)