Stručnjak iz Tuzle otkriva: Zašto žene biraju psihopate radije nego normalne muškarce

Kaže mi neki dan jedan prijatelj da žene više vole psihopate. Pitam, zašto misli da je tako, a on veli da psihopate udaraju rukom od sto i pokazuju snagu, što žene tumače da je to skroz muški. Sad, da je to bilo kakav prijatelj rekao, pa ne velim. I, sigurno bih pomislila kako nema pojma o ženama, ali čovjek je psihijatar i njemu, valjda, dolaze po pomoć žene koje su zaglavile sa psihopatama. Šta li im kaže, pitam se?

Međutim, istina je da žene ne vole psihopate, ali postoji određeni obrazac žena, koje na nesvjesnoj razini biraju ovakve partnere.

Ko su, zapravo, muškarci psihopate?

„Moj muž je emotivno površna osoba, nije u stanju da se dublje veže, čak i prema djeci je hladan, ali nalazim opravdanje, više iz kukavičluka što ne mogu da ga ostavim, jer je imao loše djetinjstvo. Majku nikada nije upoznao, a otac mu je bio alkoholičar. Inače, drag i kulturan prema svima, osim prema meni. Komšiluk kaže da je to duša od čovjeka. U zadnje vrijeme je poečo intenzivno da pije, da lupa po kući, verbalno je agresivan, a mislim da bi i fizički nasrnuo na mene da se ne sklonim. Živim u strahu, bojim se razvoda, jer je zaprijetio da će me ubiti ako ga ostavim. Iako ponekad, kad je trijezan, želim razgovarati i dati mu do znanja da ću zaista otići, počne da plače, da mi ljubi noge i da me moli da mu oprostim. Kaže da neće više, ali to je jedno vrzino kolo iz kojeg se on nikada neće iščupati. A ni ja s njime.“

Ko su žene koje biraju psihopate?

Naizgled su to sasvim obične žene, ali zbog boljeg razumijevanja, prikazat ću tri, čiji psihološki mehanizmi doprinose tome da ostaju u odnosu koji je katastrofalan za njih, a pokušat ću objasniti i porodično porijeklo ženske sklonosti da biraju takve partnere.

Dina je jedinica, mažena i pažena, odrasla pod staklenim zvonom i u najvećoj ljubavi. Međutim, njen otac joj je često slao dvostruke poruke. Od kako pamti za sebe, nikada nije mogla otići kod prijateljice da prespava, iako bi joj on dozvolio, ali bi obavezno dodao: „Ja neću moći zaspati sve dok ti ne dođeš. Bit ću mnogo tužan.“ Tako joj je od malih nogu nametnuta uloga žrtve, jer otac neće biti dobro sve dok se ona ne vrati kući. Osim toga, imao je ljubavnicu za koju je ona saznala, ali majci nikada nije rekla o tome, bojeći se da ih ne ostavi. Zavisila je od njegove ljubavi i prenijela obrazac ponašanja i u odnosu sa partnerom, koji je , također, imao ljubavnice. Pokazat će mu da je ona drugačija od ostalih žena i on će napokon uvidjeti da je ona prava žena za njega. Žrtvovat će se i istrpiti sve i svašta kako bi zadobila njegovu ljubav. Kao što je osjećala da ne bi mogla živjeti bez svog oca, tako i u odrasloj dobi vjeruje da ne može da živi bez svog partnera. Veza joj daje osjećaj smirenosti i, upravo, iz ovog razloga, trpi maltretiranja. Kao što joj je otac bio središte života, tako je sada i partner.

Samanta je sposobna i uspješna žena. Samostalna, rukovodteljka jedne velike poslovne organizacije, ali godinama trpi zlostavljanje svoga muža. Nije imala posebno blizak odnos sa ocem, jer je on svu ljubav poklanjao njenoj mlađoj sestri, a njoj je vazda nalazio zamjerke. Koliko god da se trudila, a bila je uvijek najbolja, nikada za oca nije bila dovoljno dobra. Kao takva, našla je partnera koji se slično ponaša i osjećanje sopstvene vrijednosti vezala je za njegovo mišljenej o njoj. Željela je pridobiti očevu ljubav, pa tako i partnerovu, jer, ukoliko nema ljubav, život za nju nije vrijedan življenja. Kao što se osjećala bespomoćno pred ocem, tako se osjeća i u odnosu sa svojim partnerom. Ljubav dovodi u vezu s osjećajem vlastite vrijednosti.

Sara se užasava samoće. Od kako zna za sebe, išla je iz veze u vezu, jer, za nju, biti sama znači, nemati perspektivu. Sve veze u kojima je bila, nisu bile ono što je ona tražila, dok, konačno nije upoznala svoga muža i udala sa za nega sa 23. Bio je izuzetno nježan i pažljiv, ali, ubrzo je počeo da pokazuje svoje pravo lice. Sara ima kćer i ne želi ni razmisliti o razvodu, iako ju muž psihički i fizički zlostavlja. Ne želi ostati sama. Otac joj je umro kada je imala 5 godina, a sa majkom se pomijala od nemila do nedraga. Samoću doživljava kao nepostojeće stanje, jer ima strah od smrti, koji nije osvijestila, tako ni njen izbor partnera nije bio slobodan izbor, već je u svom mužu vidjela nekoga ko će ju spasiti od samoće, odnosno od smrti. Na nesvjesnom nivou, za nju je i zlostavljanje bolje nego smrt.

Izuzetno je teško raditi sa ovakvim klijenticama i terapija za svaku od njih se razlikovala, ali sve žene koje imaju ovakav odnos, važno je da znaju da ljubav ne može promijeniti njihovog partnera. Dina, iako je pokazivala i davala  ljubav svom mužu, on je ostajao isti. Ušla je u ovaj odnos upravo iz razloga što je u početku bila tretirana kao boginja, poslije je preuzela ulogu zaštitnice i majke, odnosno žrtve, a na takav način je imala osjećaj da vrijedi. Trebala je prvo naučiti izaći iz uloge žrtve, kako bi unaprijedila svoj život.

Žene koje ostaju u odnosu sa psihopatama imaju određene mehanizme kako bi opravdale svoj izbor i prva stvar kod Samante bila je da ona osvijesti odbrambene mehanizam svog ponašanja. Njen partner lišavao ju je samopoštovanja kako bi  bio siguran da ga neće ostaviti. Osim toga, jedan od prvih koraka jeste pomoći ženama da shvate da se njegovo problematično ponašanje tiče samo njega, a nikako nema veze s njom.

Kao što su muškarci psihopate skloni tražiti ženu kojoj će srozati samopoštovanje i na takav način je uvjeriti da je on jedini koji bi ju takvu trpio, tako i žene biraju muškarce kojima će biti potrebne, jer žele biti sigurne da ih on neće ostaviti. Zato biraju takve muškarce za koje treba da se brinu. One ne prave razliku između biti potrebna i biti voljena. Potrebu izjednačavaju s ljubavlju.

U Sarinom slučaju, a to važi i za sve druge žene, važno je da je naučila biti sama. Uvidjela je da je iz straha od samoće, odnosno smrti, izabrala problematičnog muškarca koji ju neće ostaviti. Naučila je prihvatiti sebe takvu kakva jeste i počela tolerisati samoću.

Važno je da su sve shvatile da je nemoguće spasiti neuravnotežene osobe. Vrijedno su radile na sebi i okrenule se sebi i svojim prioritetima i potrebama. (Autor: psihoterapeut Vahida Đedović)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!