Stravičan slučaj porodice Pritchard: Duh ubice i silovatelja želio je našu kćer!

  Duži period mira i tišine prekinut je kada se širom kuće počela pojavljivati voda, namještaj se tresao i samovoljno je „šetao“. Iz slavina je počela curiti neobična gusta zelena tekućina, kućom su odzvanjali glasni udarci, vrata i prozori su se sami otvarali i zatvarali… Možda najstrašnije od svega, nakon jedne od ovih epizoda divljanja zlog fantoma, ukućani su primijetili da su im svi porodični portreti uništeni. Izgledali su kao da ih je neko isjekao nožem

Živimo u svijetu bogatom čudima, fenomenima i neobjašnjivim pojavama koje nas istovremeno zabavljaju, plaše, ali i navode na razmišljanje o životu, smrti, postojanju duhova i drugih paranormalnih pojava. Čini se da svaki kutak svijeta ima bogatu riznicu priča i legendi koje opisuju susrete sa bićima koja su došla „sa druge strane“.

Međutim, ako bismo morali odabrati jednu zemlju koja prednjači po ukletim lokacijama i pričama ljudi koji su se susretali sa zastrašujućim duhovima, utvrarama i drugim sablastima, to bi svakako morala biti tmurna i kišovita Velika Britanija, koja je pravi magnet za paranormalne pojave.

Jedna naizgled, sasvim obična kućica smještena u Pontefractu nedaleko od Leedsa uprkos svom neuglednom izgledu, uspjela je steći reputaciju jedne od najukletijih mjesta u Velikoj Britaniji. Zašto? Pa, ova kuća je nekada bila prebivalište porodice Pritchard koju je terorisala zastrašujuća utvara poznata samo kao Crni monah.

 Teški koraci

Godina je 1966. Jean i Joe Pritchard bili su uzbuđeni što će započeti novi život sa svoje dvoje djece Philipom (15), i Diane (12), u kući na mirnoj adresi 30 East Drive u Pontefractu, u Zapadnom Yorkeshireu. Čim je posljednji komad namještaja pronašao svoj kutak u kući, počele su se dešavati čudne stvari. Ispočetka bezazleno, kako to obično i bude…

Prvi incident desio se 1. septembra 1966. godine. Philip je provodio ugodno podne u društvu bake Sarah Scholes, dok je ostatak porodice bio na putu. Uprkos ljetnoj vrućini, kroz kuću je odjednom prošao nalet ledenog vjetra. Na spratu iznad njih začuli su se teški koraci, a sa plafona je počela padati bijela prašina.

Jean Prichard

Uplašena, Sarah je pozvala svoju sestru Marie Kelley pa su hrabre bake krenule u istragu. U kuhinji su zatekle čudan prizor – na podu je bila prosuta voda, a zvuk teških koraka sa sprata iznad nije prestajao. Sitne krhotine plafona su po njima padale poput snijega.

   Kad namještaj „dobije noge“

U početku su pomislili da je krivac za vodu u kuhinji puknuta cijev, ali vodoinstalater koji je pozvan, nije utvrdio nikakav kvar niti je imao ideju odakle je voda mogla doći, a mali bazen je kao da je na njegove oči postajao sve veći. Voda se eventualno povukla, ali ukućani nisu imali ideju odakle se pojavila.

Kasnije te iste večeri voda se ponovo pojavila, ovaj put popraćena lupanjem lonaca, tava i pribora za jelo. Uz sve to, neka nevidljiva ruka je zgrabila čajnik i velikom silinom isprskala čitavu kuhinju. Namještaj u kuhinji je „šetao“ po prostoriji kao opsjednut.

Začuo se glasan prasak s kraja hodnika, a kada su prestrašeni ukućani potrčali da vide o čemu se radi, shvatili su da je teška saksija sa cvijećem, čije je mjesto inače bilo na dnu stepeništa, sada bila na njegovom vrhu. Kada se činilo da su se jezive aktivnosti konačno smirile, teške ladice u komodi su počele da poskakuju dok konačno nisu izletjele preko sobe. Užasnuta događajima, Sarah prakuje par stvari, grabi unuka i odlazi kod susjeda gdje su proveli noć na sigurnom.

Kada se ostatak porodice vratio s puta, čudne stvari u kući Pritchardovih su se prestale dešavati. Na šokantne detalje bake Sarah i njene sestre Marie, samo su odmahnuli rukom, vjerujući da mora postojati racionalno objašnjenje. A kako i ne bi, jer će proći dvije godine do idućeg napada Crnog monaha.

Unutrašnjost kuće strave

 Uništeni porodični portreti

Duži period mira i tišine prekinut je kada se širom kuće počela pojavljivati voda, namještaj se tresao i samovoljno je „šetao“. Iz slavina je počela curiti neobična gusta zelena tekućina, kućom su odzvanjali glasni udarci, vrata i prozori su se sami otvarali i zatvarali… Možda najstrašnije od svega, nakon jedne od ovih epizoda divljanja zlog entiteta, ukućani su primijetili da su im svi porodični portreti uništeni. Izgledali su kao da ih je neko isjekao nožem.

Kućom se počeo širiti i neobičan smrad, čuli su se zvukovi bolešljivog disanja, a ukućani su čak čuli i zvukove farmerskih životinja. Ovakve stvari su se počele dešavati skoro svaki dan, a Pritchardovi su se toliko navikli na sve to da su svom bezličnom  „prijatelju“  dali nadimak „Fred“.

Bivša kuća Prichardovih

  Sveštenik pobjegao

Napadi su postajali posebno opasni kada je porodica imala goste u kući, a Pritchardovi na kraju nisu imali izbora nego da u pomoć pozovu sveštenika i zamole ga da obavi egzorcizam. Duhu se ovo nije nikako svidjelo – tokom jednog od njegovih egzorcizama, Fred bi svešteniku iz ruke izbijao raspelo, nevidljiva ruka bi na zidovima crvenom ili crnom tintom crtala obrnute križeve, a kada je jednom prilikom duh zgrabio svijeću i stavio je direktno ispred sveštenikovog prestravljenog lica, čovjek je zgrabio svoju Bibliju i pobjegao glavom bez obzira.

„Fred“ je nedugo potom postao manje stidljiv i odlučio je da pokaže svoj pravi lik. Bilo je gluho doba noći kada se Joe trgnuo iz dubokog sna, i ugledao kako iznad njega lebdi neka figura u crnom ogrtaču. Lice mu je sakrivala tamna kapuljača, slična onoj kakvu nose monasi. Od te noći, duh koji je terorisao Pritchardove više nije bio poznat kao „Fred“ već kao „Crni monah“.

Nedugo potom Crnog monaha su vidjeli svi članovi porodice, a čak su i neki mještani tvrdili da su vidjeli fantoma  u neposrednoj blizini kuće Prichardovih. Bizarna pojava bi ponekad na rukama nosila i ženske krznene rukavice.  Zloduh se iz nekog razloga posebno namjerio na kćerku Diane, a njegovi napadi su bili strašni.

Djevojčica bi se ponekad budila sa ogrebotinama i masnicama na tijelu, Crni monah bi je u potpunosti izbacivao iz kreveta, a jednom prilikom je skočio na nju, davio je i šamarao naočigled svih prisutnih.

 Ubica i silovatelj

Očajna porodica obratila se za pomoć istraživačima paranormalnih aktivnosti koji su otkrili neke zanimljive detalje vezane za istoriju zemlje na kojoj je kuća izgrađena.

Istraživač Tom Cuniff saznao je da je to područje u prošlosti bilo ne samo poprište krvave bitke, već i da se na istom zemljištu nekada nalazo trg za javna vješanja gdje je pogubljeno više stotina ljudi. Svoj kraj na tim vješalima dočekao je u 16. vijeku i jedan klunijski monah nakon što je proglašen krivim za silovanje i ubistvo mlade djevojke, a Cunigg je bio uvjeren da upravo njegov duh opsjeda dom.

Začudo, uprkos svim paranormalnim i jezivim stvarima koje su se odigrale među zidovima ove kuće, činilo se da se Crni monah konačno primirio, jer dvije sedmice nakon Cuniffove posjete, nije bilo nikakvih čudnih dešavanja. Svejedno, Pritchardovi nisu željeli ništa prepuštati slučaju, spakovali su kofere i otišli što dalje od uklete kuće koje je postala popularna destinacija za istraživače paranormalnih aktivnosti, a nekoliko njih je uvjereno da je Crni monah i dalje prisutan na u kući na adresi 30  East Drive u Pontefractu.

  „Desperata“

Poznati i iskusni „lovci na duhove“ Nick Groff i Katrina Weidman iz TV serijala „Paranormal Lockdown“, hrabro su odlučili da provedu nekoliko dana zaključani unutar kuće, a čim su se vrata iza njih zatvorila, bilo je jasno da nisu sami.

  • Čim sam zakoračio unutra osjetio sam jezu. U kući definitivno postoji nešto što vas vreba iz sjene, a osjećaj da vam nešto želi nauditi vas ne napušta ni sekunde – rekao je Groff.

„Fred!“, dozivali su fantoma u mraku nadajući se odgovoru, a kada ga je Groff upitao da li mu je potrebno puno energije za pomijeranje stvari, EVP snimak je zabilježio odgovor Crnog monaha: „desperata“, što na latinskom znači „beznađe“. Po noći su dešavanja bila puno intenzivnija. Ono malo predmeta što su Pritchardovi ostavili iza sebe bi se samo pomijeralo, sat koji je visio na zidu pao je uz prasak probudivši ekipu u tačno 3:00 h.

Neko je ostavio i nož na stepenicmama što je Groff shvatio kao direktnu prijetnju, a njegova kolegica Katrina je tvrdila da je neka nevidljiva sila gura i grebe po leđima.

  • Proveli smo u kući 100 sati, i bilo je trenutaka kada sam bio u potpunosti prestravljen. Katrina i ja smo svjedočili kako se stvari u kući same pomijeraju, snimili smo i neobičnu crni figuru kako klizi hodnicima kuće… Ne zanima me koliko mislite da ste hrabri ili veliki, provedite noć u ovoj kući i uvjeravam vas da će vam srce sići u pete. Crni monah je još uvijek ovdje – uvjeren je Nick Groff.

Nick i Katrina

 Crni monah se nadvio nad gradom

Kuću je eventualno kupio britanski filmski producent Bil Bungay koji je pretvorio u svojevrsno turističko odredište i koristio je za potrebe snimanja horora iz 2012. godine „When The Lights Go Out“, koji se djelimično temelji na doživljajima porodice Pritchard. Ni filmska ekipa nije ostala uskraćena za dozu paranormalnih dešavanja, a lokacija kuće je i danas predstavlja vruću temu za debate, rasprave i mišljenja.

Iako neki misle da je riječ o vrhunskoj prevari, niko ne može poreći činjenicu da čitav grad zna za Crnog monaha i njegov zločin.  Tu su sveštenici koji su pobjegli nakon neuspješnih egzorcizama, susjedi Pritchardovih koji su nerijetko svjedočili bijesu zloduha, pripadnici policije koji nerado govore o tome šta su tamo vidjeli…

S obzirom na intenzitet napada, te činjenicu da se duh monaha optuženog za ubistvo i silovanje mlade djevojke posebno okomio na mladu Diane, Crni monah iz Ponterfrakta postao je jedan od najpoznatijih slučajeva paranormalnih aktivnosti koje je Velika Britanija ikada vidjela.

Kuća je i dalje napuštena, na staroj adresi čeka nove stanare.