Strave Fikrete Begović iz Sarajeva liječe sve osim smrti: Abdest i 7 dova – branik svakom belaju!

Vjera izbija iz svakog atoma ove žene ali i svakog kutka njenog doma kojim dominiraju vjerski motivi, replike džamija, svetih mjesta, lehvi…

U potrazi za uzbuđenjem koje nosi sa sobom svijet okultnog, misterija obavijenih neprozirnim velovima tajni, vilenjaka i magova sa nadnaravnim sposobnostima i neobjašnjivim čudima – prosječni savremenik generacije koja pripada digitalnom dobu, dozu nadnaravnog uzbuđenja najčešće traži u kinematografiji.
Odjednom je i Hollywood shvatio da mu se na pladnju nudi novi zarazan, neiscrpljen i nešabloiziran žanr pa je tako svijet zaluđen serijama i filmovima kao što su Vikinzi, Igra prijestolja, Gospodar prstenova, Hobit…gdje nas u čudesni svijet nadnarovnog vode hobiti, trolovi, zmajevi, vilenjaci…

Neki trezveniji čovjek, dašak orijentalnog duha, iskonski mir nekih prošlih vremena, lijek za neizlječivu bolest…potražit će u tekiji, derviškom redu, obilasku starih turbeta, džamija, hodža…

Samo oni rijetki sretnici, posjetit će kućicu u ulici Vitomira Lukića na broju 47, u naselju Stup 1 gdje živi žena, barem troduplo čudesnija od svih derviša i hodža zajedno i tu doživjeti čudo o kojem nije sanjao ni da postoji.

Fikreta živi samozatajnim životom, odričući se decenijama unazad da istupi u javnost i progovori o moći koju posjeduje.

– Božiji dar – reći će kratko novinarima lista Aura na upit čime se izdvaja od drugih, kako joj polazi za rukom da izliječi neizlječivo…

Fikreta, znamo to od ljudi kojima je pomogla, liječi uz božju pomoć stravama. Za Auru je prvi put javno progovorila o svom poslu, životu…

– Moja rahmetli nena Murija bila je posebna žena, saljevala je strave, pomagala ljudima. Ja o tome ništa nisam znala. Nije me pretjerano ni zanimalo. I onda, desit će se taj znak, s neba. Imala sam sedam godina, bio je ramazan, 27. noć, noć poznata inače kao vrijeme kada se želje ostvaruju. Pogledala sam ka nebu i vidjela kako se zvijezde pomiču, nebo rastvara. Vidjela sam Džennet. Tada sam dobila moć koju nisam ni koristila niti znala kako se koristi – prisjeća se Fikreta.

Odrastajući u pobožnoj porodici, Fikreta odlazi u mekteb, pokriva se, obavlja pet dnevnih namaza ali, to sve kao da nije dovoljno.

Zeleno odijelo i bijeli turban na glavi

– Nešto je falilo i uskoro saznajem šta. Dobijam opomenu, upozorenje. Uoči jednog petka, nekako odmah nakon rata, snivam čudan san, naredbu da moram pomagati drugima na ispravan način. Taj čovjek koji mi je vrlo jasno došao u san, a kasnije se pojavljivao i na javi, imao je zeleno odijelo od čohe i bijeli turban na glavi- prisjeća se Fikreta.
Ton pojača u razgovoru samo kad naglašava šta ona ne radi.

– Nisam gatara, daleko od toga. Saljevam strave uz božiju pomoć. Ali, nije to puko, obično saljevanje strave kao što neke žene ili ljudi rade, da se otkloni strah. Uzima se abdest, uči sedam različitih dova, u hladnu vodu baca otopljeno olovo. Osoba kojoj se saljeva strava prekrivena je obavezno crvenim platnom. Crvena se boja koristi jer ona štiti od šejtana, šejtan ne voli crvenu boju. Olovo se prvo baca nad glavom i oblik olova otkriva uzrok straha, problema. Drugo bacanje je na prsima, tada se ustanovljava intenzitet, jačina straha, problema. Treće saljevanje ide na noge i služi za eliminisanje tog straha, problema – pojašnjava Fikreta.

Abdest i zikr – štiti od svakog belaja

Nakon toga, osoba kojoj se saljevala strava pije tri naredna dana vodu u kojoj se olovo bacalo. Smiraj nastupa momentalno.

– Čitav proces traje petnaestak minuta i u većini slučajeva, potrebno ga je ponoviti. Sve zavisi od vrste i intenziteta problema koji osoba ima. Preostalo olovo se baca u rijeku, a ja dok učim dove, često dobijem dodatne poruke, osim onog što vidim u olovu. Te poruke prenosim pacijentu. Nekad mi “izađe” da pacijent mora otići na turbe, dati sadaku, proučiti određene dove. Najbolji efekti se dešavaju kad se osoba koja je u nevolji – okrene vjeri. Abdest, pet vakata namaza, zikr – čuva od svakog belaja – kaže Fikreta.

Njen način rada specifičan je po mnogo čemu. Strave saljeva samo za vrijeme mijena i punog mjeseca. Ponedjeljkom ne radi. Taj dan nije njen.

– Ne znam zašto ali mi je tako naređeno. Ponedjeljkom nemam nikakvu moć – kaže i dodaje da evlije, posebne ljude, božije štićenike, često sreće i dan-danas, posebno kad nešto pogriješi.

– Dobijam redovno upute, savjete, smjernice…i naglašavam, ja sam samo čovjek koji je izunom pejgambera uplovio u ove vode. Ne liječim ja nego dragi Allah. Ja sam instrument viših sila – kaže Fikreta.

Na upit zbog čega joj se najviše traži pomoć – odmahuje glavom.

– Anamoni. Šejtanska posla. Obuzmu insana, pa on ne zna šta bi od jada. Bil’ ženu prevario, u kladionicu otišao, odao se piću i drugim porocima. A jazuk je, sihir, nameti, nagazi…fine i čestite porodice unazade. Ima svega. Dođu žene, sterilne, neplodne. Nemaju djece, pa ja učim, odučavam i dijete se rodi. Majka dođe, moli za sina, odao se onom najtežem poroko. Pa ja učim, dovim, tražim spas za njegovu dušu, pa ga anamoni popuste, pa on opet bude uzoran čovjek. Ima teških slučajeva, nijedan ne bih posebno izdvajala. Nije mi se pravo da vam kažem ni neki posebno urezao u sjećanje, jer, bilo ih je i previše, svaki čovjek nosi svoje breme, a ta bremena su različita. Možda bih pomenula svoj prvi slučaj, kad sam tek ulazila u stravarske vode – žena je imala ogroman strah, vodali je ljekarima, primala je infuzije, ležala po bolnicama.

Na kraju, sudbina joj je bila da spas nađe kod mene. Dolaze mi i ljudi na vrlo visokim pozicijama, neki su pod sihirima, neki bezrazložno sumnjaju na magiju. Kome je Allah odredio lijeka – taj će ga i pronaći, a strava je bezopasna i vrlo učinkovita, tradicionalna metoda za otklanjanje straha i svih uzroka nesreće – kaže na kraju našeg razgovora Fikreta.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!