Stolica koju je prokleo osuđeni ubica odnijela 63 života: Svako ko sjedne na nju – umre!

Stolica je ostala u pabu vijekovima, a gosti su često izazivali jedni druge da sjednu u nju. Tokom Drugog svjetskog rata, avijatičari iz obližnje baze posjetili su pab, a mještani su primjetili da se vojnici, koji su sjedili u stolici, nikad nisu vratili iz rata

Osuđeni ubica iz Engleske Tomas Basbi je 1702. godine uhvaćen i osuđen na smrt vješanjem zbog svojih zločina. Posljednja želja mu je bila da se njegov posljednji obrok posluži u njegovom omiljenom pabu. Nakon obroka, ustao je i rekao: „Neka iznenadna smrt zadesi onoga ko se usudi da sjedi na mojoj stolici“.

Basbi je uhapšen i osuđen na smrt nakon što je ubio svog tasta Danijela Otija s kojim je zajedno vodio gostionicu „Busby Stoop Inn“. Danijel je smatrao da je Tomas pijanica i propalica i želio je pod svaku cijenu da svoju kćerku Elizabet odvoji od njega. Tomas i Danijel su se godinama bavili falsifikovanjem novčanica kao i drugim kriminalnim radnjama i vjeruje se da je neslaganje oko biznisa dovelo do do toga da Basbi ubije Danijela Otija dok je sjedio u Bazbijevoj omiljenoj stolici.

Basbi je obješen na raskrsnici preko puta svog paba, a mnogi mještani Sjevernog Jorkšira su uvjereni da Basbijev duh po noći luta ovim ulicama. Čak su ispred gostionice postavili pravo vješalo u znak sjećanja na Basbija. Novi vlasnik gostionice ubrzo je shvatio da je stolica na kojoj je ubijen jedan od prošlih vlasnika prava atrakcija i počeo je širiti razne priče o ukletoj stolici , a te priče su se zadržale i do danas.

 

 Smrt zagarantovana

Međutim, ubrzo će se ispostaviti da je legenda o ukletoj stolici puno više od toga jer je šezdeset i troje ljudi koji su se usudili sjesti na nju, ubrzo umrli. Jedan od njih je mladi majstor koji je nedugo nakon Drugog svjetskog rata zajedno sa kolegama ušao u pub na ručak. Njegove kolege su ga izazvale da sjedne na Basbijevu stolicu što je ovaj i učinio. Kasnije tog istog dana, propao je kroz krov na kojem je radio i poginuo.

Isto se dogodilo i jednom dostavljaču koji je stolicu pronašao na tavanu gdje ju je vlasnik sklonio jer su ga plašili neobjašnjivi slučajevi smrti svojih gostiju. Sjeo je u nju, da bi po povratku kući izgubio kontrolu nad autom i sletio u provaliju.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, pub je bio veoma popularan među vojnicima i pilotima iz obližnje baze u Engleskoj. Jednog dana u pab su ušetali redovni gosti koji su odlučili da testiraju glasine o „stolici smrti“. Ubrzo je primjećeno da se oni koji sjednu na nju ne vraćaju iz rata: 1967. godine, dva pilota Kraljevskog vazduhoplovstva odmarala su se u njoj da bi se zatim njihov avion zakucao u drvo, a oni izgubili živote.

Možda najčudniji slučaj je onaj koji se tiče jednog dimnjačara koji je dobar dio noći proveo pijući u Basbijevoj stolici. Nakon nekoliko sati izašao je iz paba ali nije daleko stigao. Ujutro je pronađen kako obješen visi sa vješala koje se nalazi pred gostionicom.

Pet metara od zemlje

Užasnut tragičnim događajima koje je nesumljivo izazvala ukleta stolica, vlasnik paba 1972. godine odlučuje stolicu pokloniti lokalnom muzeju. Dr. Adam Bovet, stručnjak za starniski namještaj je obavio detaljnu analizu Basbijeve stolice i utvrdio da stolica koja se nalazi u muzeju ne može pripadati periodu kada je Basbi obješen. Neki elementi stolice od hrasta su mašinski obrađeni što nije bila praksa u to vrijeme.

Ipak, oko famozne stolice se već stvorila legenda, a direktor „Trisk“ muzeja je očito znao s kakvim zlom ima posla, jer je naredio da se stolica od zemlje podigne pet metara kako niko više ne bi mogao sjesti na nju, pa se čini da je njeno vrijeme ubijanja napokon završeno.

Mnogo pitanja i dalje ostaje bez odgovora. Da li je Basbi zaista počinio ubistvo zbog stolice? Da li Basbijev osvetnički i ljubomorni duh napada svakog ko se usudi sjesti na njegovu omiljenu stolicu? Ili ga je na ubistvo natjeralo nešto drugo, nešto što nikada nećemo razumjeti? Da li je u pitanju stvarno prokletstvo ili je samo riječ o izuzetno nesretnom komadu namještaja?

Naravno, postoje i oni koji vjeruju da  su smrtni slučajevi bili samo nesretna slučajnost, ili da su oni koji su odlučili da prkose proklestvu jednostavno pretjerali sa izazivanjem sudbine što ih je na kraju koštalo života.

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!