Stanko Bendarević, uzgajivač divljih zečeva iz sela Crkvina kod Bosanskog Šamca: Lovac koji nije nikada ustrijelio divljeg zeca

Drugi su bave uzgojem nojeva, golubova, jarebica, prepelica i drugih divnih divljih stvorenja, a ovaj nekadašnji vozač kamiona i autobusa uzgaja divlje zečeve s glavnim ciljem da ih sačuva od istrebljenja

Stanko Bendarević iz sela Crkvine kod Bosanskog Šamca nadaleko je poznat po nesvakidašnjem hobiju: uzgajivač je divljih zečeva! Dok se drugi bave uzgojem nojeva, golubova, jarebica, prepelica i drugih divnih stvorenja, ovaj nekadašnji vozač kamiona i autobusa uzgaja divlje zečeve.  Kaže:

– Nekada sam vozio teške kamione, a danas se eto bavim nesvakidašnjim ali krajnje humanim poslom. Kao dugogodišnji lovac, hodajući po lovištima, shvatio sam da su ove životinje gotovo istreijebljene. Iz ljubavai prema ovim divnim stvorenjima odlučio sam bar donekle sačuvati zečiji fond u našim šumama.

 Ugodno sa korisnim

Stanko je prije desetak godina počeo uzgajati „prave, šumske zečeve“.

Krenuo je od „mužjaka i ženke“ koje je nabavio iz Italije. Još kao dječak maštao je da ima svoje zečeve, domaće ili divlje svejedno. San mu se ostvario u zrelijim godinama. Kako veli, brzo je „spojio ugodno sa korisnim“.

Vremenom se uvjerio kako, uz ljubav prema ovim brzonogim i plašljivim stvorenjima, može biti koristan i unosan posao. Kazuje:

–  Još u prvim godinama lova uvjerio sam se, ako se budemo nemarno ponašali prema ovoj vrsti diljači, moći ćemo je samo vidjeti na lovačkom kalendaru. Sve nezgode i nevolje satile su se na ovu vrstu –  nepravilan izlov, saobraćajnice, herbicidi, pestici, grabljivice.

Želio sam dati svoj lični doprinos da se popravi brojno stanje ove vrste u prirodi, a oko 300 jedinki, koliko uzgojim tokom godine, prodam lovačkim društvima u čitavoj Bosni i Hercegovini. Naravno, najveći broj zečeva, nakon što ih osposobim da se mogu adaptirati prirodi, puštam na slobodu. Za razliku od domaćih zećeva, divlji zečevi čim seokote spremni su za bijeg u prirodu!

Nema prepreka

Ni prirodne nepogode, koje su desetkovali zečiji fond u Stankovoj farmi koja je briga cijele porodice Bendarević, nisu zaustavili ovog farmera da nastavi rad od kojeg imaju mnogi koristi. Vrijedni Bendarevići nerado se sjećaju 14. maja 2014. godine, kada je zbog poplave ostao bez ijednog zeca. Stanko veli da su tada imali 200 zečeva spremnih za puštanje u prirodu, a matično jato imalo je 80 porodica.

Iza ove nevolje nastupila je druga – jaka zima! Farmer kazuje:

– Ušao sam u zimu sa 40 porodica, međutim temperatura nije štedila tu vrstu divljači ponovo je uzela svoj danak, ali ostala je podloga – matično jato. No, ko vili ova stvorenja i želi uspjeti ništa ga ne može zaustaviti, pa i u saznanju kako je razlika u uzgoju domaćeg i divljeg zeca drastiča. Par divljih zečeva godišnje četiri puta ima po jedno ili dvoje mladunaca, a gotovo je nemoguće sve uzgojiti do puštanja u prirodu.

Plašljivo stvorenje

Stanko kaže da u našoj domovini osim njegove postoji još samo jedna farma divljih zečeva, u Čitluku. Razlog zašto malo ima ovakvih farmera je po njemu u ljubavi prema divljim zečevima. Kaže: Treba se ovo krhko i plašljivo svorenje voljeti i brinuti o njemu. Imam šesdeset i kusur godina i 40 godina lovačkog staža a nikada nisam ostrijelio zeca. Kako ću? Podigao ga, odhranio, pustio ga u prirodu, i kada ga imam na nišanu kažem – polako, doći ćeš ti opet. Lovac jesam, ali ima tu nešto što se neda objasniti zašto je to tako.

(aura.ba)

 

Komentari

komentara