Šta se to dešava sa prirodom u Africi: BOGOVI SU LJUTI!

Za tradicionalne ruralne zajednice u zapadnoj Ugandi, voda koja stiže sa ledenih vrhova planine predstavlja božanstvo plodnosti koje donosi život i hranu.

Ronah Masika se sjeća vremena kada je još mogla da vidi snježne vrhove planine Rvenzori, lokaliteta UNESKO kulturne baštine na granici između Ugande i Demokratske Republike Kongo.

Pogled je bio veličanstven svaki put kad bi putovala iz rodnog mjesta Kasese do glavnog grada Ugande, Kampale – a to čak nije bilo ni tako davno. Ali ona sada ne može da vidi led ni u naznakama, zato što se glečer povlači.

Nestaje i pasulj
Nažalost, to nije bila jedina prirodna promjena, koju je registrovala za svoga života! Masika se prisjeća da je njena baka uzgajala pasulj kako bi prehranila porodicu i da bi on uvijek potrajao do slijedećeg usjeva spremnog za žetvu.

„To se više ne dešava. Imate ga jednog mjeseca, narednog već nestane”, kaže Masika, koja uzgaja kukuruz, pasulj, kikiriki, soju, kasavu i banane.

Objašnjava da joj jj je, baš kao i drugim ljudima danas teško da se prehrane onim što uzgajamo kod kuće, jer sve unište poplave ili suša. Došle su godine u kojima je ili suviše sušno ili je suviše kišno!

„Osjećaj je prilično uznemirujući, kad počnete da razmišljate o tome kako će sledeća generacije preživeti ovu strašnu situaciju.”
Klimatske promjene utiču na planinu Rvenzori na različite načine. Najvidljiviji je ubrzani gubitak lednih polja, koja su se smanjila sa 6,5 kvadratnih kilometara iz 1906. godine na manje od jednog kvadratnog kilometra 2003. i mogli bi potpuno da nestanu pre kraja decenije.

Šumski požari su 2012. godine stigli do visine od 4.000 metara, što je bilo nezamislivo u prošlosti, uništavajući vegetaciju koja kontroliše tok rijeka nizvodno. Od tada, zajednice koje žive u podnožju Rvenzorija doživjele su neke od najgorih poplava koje je oblast ikad vidjela, u kombinaciji s obrascem manje čestih ali obimnijih padavina.

U maju prošle godine, pet lokalnih rijeka prielilo se preko nasipa poslije obimnih kiša.Voda se stuštila niz planinu noseći teško stijenje, rušeći usput kuće, škole i sravnivši sa zemljom čitav grad Kalembe. Uništeno je oko 25.000 kuća, a pogođeno je 173.000 ljudi.
Bog i snijeg

I dok nauka možda može da objasni ove događaje, lokalna kultura Bakonzo ima drugi način da ih formuliše – prema njihovom vjerovanju, sve ovo se dešava zato što su bogovi ljuti.

„Narod Bakonzo je veoma tijesno povezan sa snijegom i vodom”, kaže Simon Musasizi, programski menadžer Međukulturne fondacije Ugande (CCFU), te nastavlja:

„Oni vjeruju da njihov bog Kithasamba živi u snijegu i da je snijeg zapravo zamrznuta sperma boga.”

Ime Rvenzori potiče od „rve nzururu”, što znači „mjesto snijega” na jeziku Bakonza. Na planini živi 30 bogova vezanih za različite prirodne resurse, prema kosmologiji Bakonza.

Ali krčenje šuma, ubrzani rast populacije i upotreba oružja u lovu na svetoj planini narušavaju odnos ljudi prema njima. Tokom prošlogodišnjih poplava, voda je potopila tople izvore i odnijela vegetaciju oko vodopada koja se koristi kao mjesto za rituale. Od tada, duhovne vođe nisu mogle da izvode te rituale.

Ušće rijeka, kojem se Bakonzo klanjaju i takođe ima ritualnu ulogu, erodiralo je ili se ispunilo muljem. Na dijelovima rijeka nivo vode se podigao, učinivši ih sklonijim poplavama. Uništavanje vegetacije oslabilo je nasipe u mnogim oblastima.

Sve to ugrožava vijekovima stare rituale kao što su pročišćavanje grebena i rijeka, koji se obično završavaju na ušćima, gdje se ritualna drška metle baca u vodu.

„Najvjerovatnije će se mnogi ovi rituali postepeno prorjeđivati ili se više neće održavati, zato što se sve mijenja”, kaže Musasizi.

Ugrožena kulturna baština

Zajednicu Bakonzo čini oko milion ljudi koji žive s obje strane granice između Ugande i DR Konga, a njihova kultura već je bila ugrožena širenjem hrišćanstva i islama. Prijetnja koja dolazi kao posljedica klimatskih promjena značila bi dodatni gubitak ovog nenadoknadivog bogatstva.

„Posljedice klimatskih promjena posebno su akutne u tropima – kaže za BBC Ričard Tejlor, geograf sa Univerzitetskog koledža u Londonu (UCL) i dopisni autor afričkog ogranka Međuvladinog panela za klimatske promjene Ujedinjenih nacija (IPCC).

„Jedan ili dva stepena otopljavanja na ekvatoru ima mnogi veći uticaj na klimu i vodu nego jedan ili dva stepena otopljavanja u Londonu, Parizu ili Njujorku.”
Intenzifikacija vremenskih obrazaca primijećenih na planini Rvenzori dešava se i svuda u tropima. Suše su postale učestalije u oblastima Amboseli i Serengeti u Keniji i Tanzaniji, utičući na životne prihode lokalnih Masai grupa.

Dalje odatle, na tradicionalne rituale u Andima, u Južnoj Americi, utiče rano povlačenje jutarnje magle. A gubitak kulturološkog biodiverziteta u Punčak Jaji u indonežanskoj pokrajini Papua, posljednjih tropskih glečera u Zapadnom pacifičkom toplom bazenu, prijeti da ugrozi vijekovima staru praksu domorodačkih grupa.

Profesor Tejlor, koji je bio jedan od predvodnika ekspedicija od 2003. do 2007. da se izmjere promjene na glečerima Rvenzorija, kaže da gubitak lednih polja u tropima upozoravajući signal globalnog zagrijavanja.

„Tropski planinski glečeri imaju manje varijabilne režime sticanja i gubljenja mase od glečera na srednjim-visinama kao što su evropske planine. Kao rezultat toga, promjhene na glečerima u tropima nude jasnije, definitivnije signale klimatskih promjena.”

Obnavljanje i zaštita oblasti pogođenih klimatskim promenama ključno je za očuvanje i kulturne baštine. Nakon što je odobrio sredstva za hitne situacije Ugandi posle prošlogodišnjih poplava, UNESKO se udružio sa kineskim i ugandanskim vladama da obnove pet pješačkih mostova koje je odnijela bujica. Ove strukture bile su ključne saobraćajne veze za pristup školama, oblastima biodiverziteta i turističkim atrakcijama.

Većina aktivnosti usmjereno je na uvećanje vegetacije oko lokacija kako bi se unaprijedila prirodna zaštita od poplava, oslanjajući se na znanje zajednice. Musasizi kaže da su se složili sa zajednicom koja drveća da se posade kako bi se najbolje ojačali riječni nasipi, uključujući bambus i lokalna drveća.

„Na primjer, oni znaju koji tip vegetacije treba da se posadi na kojoj visini planine. Oni znaju koje je drvo dovoljno čvrsto da bude posađeno uz rijeku i da zaustavi poplave.

Smatraju da drvo treba da se sadi uz obalu rijeke zato što je to hrana za vodenog boga. A kad je vodeni bog zadovoljan, on ne izaziva poplave. Nažalost, ta vegetacija se više ne sadi uz rijeke, tako da je njihovo objašnjenje da je sada vodeni bog ljut – objašnjava Musasizi.

error: Content is protected !!