Šta se događa u tijelu pri pomisli na nuklearni rat?

Na pitanje o reakciji tijela pri pomisli na nuklearni rat nema jedinstvenog odgovora.

Kako ćemo reagirati ovisi od toga koje stavove imamo o pojmu nuklearnog rata ili nuklearne bombe, jesmo li dovoljni stari da imamo ikakvo iskustvo vezano uz nuklearne katastrofe (npr. Černobil), koje je naše iskustvo s ratom, koje dodatne stresove doživljavamo u životu, kakvi su nam psihofizički kapaciteti i o nizu drugih faktora…

Moguće je da će neki ljudi pri pomisli na nuklearni rat doživjeti ono što nazivamo akutni stresni poremećaj.

Živčani sustav

Pomisao na mogućnost globalne katastrofe izazvane nuklearnim ratom može nas jako uznemiriti, ne samo na emotivnom nivou. Na fiziološkoj razini tijelo u svom nervnom sustavu pokreće odgovore na prijetnju nuklearnim ratom u obliku reakcije “bori se ili bježi” i ako smo dovoljno puta i dovoljno snažno bili zastrašeni, možemo reagirati na prijetnje (zamišljene ili stvarne) vrlo brzo i vrlo intenzivno.

To može značiti da će nas preplaviti strah i anksioznost pri pomisli na nuklearnu katastrofu, da nećemo moći biti u miru, da će nam se ubrzati disanje i puls, da ćemo osjećati navalu adrenalina, da će nam se mišići u tijelu napeti kako bismo ih mogli angažirati za spašavanje.

Tijelo nije stvoreno da bi u ovom stanju bilo dugoročno, jednostavno to ne podnosi i treba odmor i opuštanje pa ako takav nadražaj postoji dugo, mogu se javiti i komplikacije, možemo na primjer početi patiti od nesanice jer se ne možemo opustiti, biti iritabilni pa čak i bijesni te prilično impulzivni (jer se podignuta energija namjenjena spašavanju negdje treba angažirati i izbaciti), možemo imati glavobolje pa čak i probavne smetnje jer se probava događa samo u stanju relaksacije (sjećate li se pomalo izgubljene navike odmora nakon ručka?).

Ako fiziološki stres potraje, mogu se razviti čak i ozbiljnije bolesti jer naš živčani sustav prožima sve organe u tijelu.

Zamrzavanje

Akutni odgoovr na stres nije jedini scenarij u ovakvoj situaciji. Strah od rata može biti toliki da nas “zamrzne“ i onemogući nam normalno funkcioniranje. Možemo imati osjećaj da se ne možemo pokrenuti, da smo napeti, da se ne možemo koncentrirati i adekvatno odgovoriti na uobičajene dnevne izazove, da odbijamo sudjelovati u nečemu u čemu smo do jučer uživali.

Naš um, nadalje, može otići u svijet mašte i poricanja kako se ne bismo morali nositi s neizvjesnošću i onim što nam je teško. U krajnjim slučajevima, možemo ući u kolaps, svojevrsno odustajanje, potpuni manjak energije i smisla.

No, važno je znati da ovakva stanja koja su povezana s velikim stresom nisu obilježja karaktera, ne govore o tome jesmo li slabi, lijeni, depresivni… Ona govore da je naš nervni sistem toliko preplavljen da se ne može nositi s intenzitetom podražaja.

Nitko ne želi doživjeti razaranje, no budući da nad time nemamo kontrolu, treba se okrenuti onome nad čime imamo. Okrenimo se drugim ljudima za podršku, otvorimo se i razgovarajmo o onome što nas preplavljuje, uzimajmo pauze za relaksaciju od izazova i napetosti i istražimo što je to što nam u životu donosi i najmanja zadovoljstva i ugođaj, prenosi B92.