Šta se dešava sa Milicom iz Beograda: POP KAŽE DA JE ONA “ĐAVOLJE DIJETE”, A VJERSKI POGLAVARI DA POP IMA “KVRC U GLAVI”

Dvadesetčetvorogodišnja djevojka podijelila je za Objektiv svoje uznemirujuće iskustvo iz manastira Privina Glava kod Šida, na koje su reagovali vjerski analitičari

Ljudi u manastire i druge vjerske objekte često odlaze u potrazi za iscjeljenjem i utjehom, ali neki se vraćaju i duboko potreseni. Upravo jedno takvo neprijatno i neočekivano iskustvo, je podijelila i Milica O. (24) iz Beograda.

Naime, Milica je prije nekoliko godina sa svojom porodicom otišla u manastir Privina Glava, kod Šida, kako bi potražili pomoć i blagoslov u porti istoimenog manastira i ispovijedili se tamošnjem svešteniku.

Nakon što su kročili u dvorište manastira, Milica i njena porodica napravili su kraći obilazak i potom, na odobrenje crkvenog lica, ušli u jednu veliku salu u kojoj je bilo smkešteno još stotinjak vjernika.

„Majka, sestra i ja smo prošetale po dvorištu manastira, ušle u crkvu i upalile svijeću. Odmah sam primijetila da su ljudi koji su se nalazili oko nas poprilično odsutni, zabrinuti, bilo je i bolesnih. Osjetila sam distancu i odbojnost u čitavoj toj atmosferi, da bih se kasnije uvjerila i zbog čega. Tamo smo otišle zbog porodičnih problema i nesuglasica, ali je i majka insistirala da, kako ona kaže – vidimo da li nam je neko nešto „napravio“ i naudio, pa onda možda odatle potiču svi naši problemi“ – govori potreseno Milica.

Kako je odmicalo vrijeme, vjernici su se smjenjivali u priči sa tamošnjim sveštenikom, čije je ime poznato redakciji “Objektiva”, a Milica je strpljivo sa majkom i sestrom čekala svoj red. Međutim, nakon što su sjeli ispred sveštenika, Milica je primijetila da se nešto neobično događa:

„Sveštenik je prvo uhvatio moje ruke, dobro ih pogledao i obratio se mojoj majci sa riječima – Gospođo, ovo ne bi smjelo da se dešava. Da li vi znate da je ona đavolje dijete?“, govori Milica, dodajući:

„Moja majka je bila zaprepašćena i insistirala je da dobije odgovor i objašnjenje ovih riječi, a sveštenik joj je argumentovao svoju tvrdnju riječima da ja jednostavno imam previše šestica u datumu rođenja, budući da sam rođenja 16.6.1996.“

“Nakon kraćeg razgovora, za koji više nismo bili zainteresovani, što zbog majčinog zaprepašćenja i moje zapitanosti, ustali smo sa stola i krenuli ka izlazu, ali nas je tamo sačekao prodavac koji nam je ponudio vodice i ljekovite bilje koje bi, prema sveštenikovom uvjerenju, trebalo da mi pomogne i da me spasi, a preporučeno mi je i da promijenim ličnu kartu i pasoš, što zaista ne razumijem“ – završila je svoju priču Milica.

Vjerski analitičar Draško Đenović odbacio je ovu praksu kao nekanonsku.

„Jedino objašnjenje je da taj pop ima „kvrc u glavi“. To niti ima veze sa njom, niti sa crkvom. Ne možete vi da mijenjate te stvari. Njen datum rođenja je onaj koji jeste, to ne može ni da se mijenja. Mogla bi da promijeni samo ime i prezime. To su sve praznoverja, to nema veze sa zvaničnim učenjem Srpske pravoslavne crkve“, zaključuje on.

Bilo da vjerujemo u tvrdnje sveštenika iz pomenutog manastira, ili se priklanjamo stanovištu da ovakvi slučajevi predstavljaju neuobičajene prakse u okviru vjerskog života, evidentno je da se sve veći broj ljudi prikljanja crkvi i religijskim tumačenjima u potrazi za rješenjem svojih životnih problema.

 

error: Content is protected !!