ŠTA SE DEŠAVA KADA IZGOVARAMO “ABRAKADABRAKA”

Kada se danas kaže “abrakadabraka”, najprije se pomisli na mađioničare, trikove i naivne opsjenarske zabavne sadržaje. Međutim, izgleda da je u prošlosti ova riječ imala mnogo veći značaj, iako se ne zna tačno iz kojeg je jezika potekla.

Riječ “abrakadabra” povezuje se s magijom. Vjeruje se da je prvi put spomenuta u djelu De Medica Praecepta rimskog liječnka Kvinta Serena Samonika (Quintus Serenus Sammonicus), u trećem vijeku nove ere.

Ovaj rimski ljekar navodi da je riječ “abrakadabraka’ lijek za nepoznate, smrtonosne bolesti, treba je zapisati na komadu pergamenta, umotati u komad lanenog platna i nositi oko vrata kao hamajliju. Pri tome riječ treba ispisivati u redovima, i to svaki put s jednim slovom manje na kraju, u obliku obrnutog trokuta, u kojem se u zadnjem redu nalazi samo slovo “a”.

Vjerovalo se da ova neobična riječ može zaštititi od zlih duhova koji izazivaju bolesti i prizvati one dobre, koji imaju zaštitničku ulogu. Postoji više teorija o nastanku riječi “abrakadabraka”:

Prema jednoj, ona dolazi iz aramejskog jezika, od izraza “avad k’davra” (hebrejski: “evra k’divra”) sa značenjem “stvaram kako govorim”. Prema drugoj, nastala je od grčkog “abraksas”, kako su pripadnici gnostičke filozofije zvali boga, a pomoću grčke numerologije zapisivala se kao 365, odnosno po broju dana u godini.

Prema nekim svjedočanstvima, Rimljani su nosili hamajlije poput onih iz teksta Serena Samonika, vjerujući da one liječe bolesti “izvlačeći” ih kroz ponavljanje i skraćivanje riječi. U 17. vijeku, u Mučnom putovanju kapetana Edwarda Fentona, Emma Taylor je zapisala da je izliječeno dvije stotine ljudi tako što su im stavljene “abrakadabre” oko vrata, a stoljeće kasnije nešto slično pominje i Daniel Defoe u Dnevniku iz godine kuge.

Iako se takav način “liječenja” izgubio u 19. vijeku, ostajući u domenu mađioničarskih trikova, koristile su ga pojedine savremene ezoterične organizacije u svojim ritualima

Komentari

komentara