Šta bi se dogodilo na Zemlji kada bi nestali ljudi: LAVOVI BI JURILI GRADOVIMA, A SATELITI PADALI S NEBA!

Koliko nam nauka govori, Zemlja postoji oko 4,5 milijardi godina, a ljudi je nazivaju svojim domom samo 200 thiljada godina. Stoga je logično tvrditi kako je naša planeta postojala i razvijala se prije nas, a to će i nastaviti raditi ako jednog dana ne bude ljudi. Ipak, naučnici su pravili analize, pa su došli do slijedećih rezultata o efektima eventualnog nestanka ljudi. Evo šta bi se dogodilo:

Stale bi hidrocentrale

Kada bi ljudi nestali, ne bi trebalo dugo da se efekt osjeti u svijetu. U roku od samo nekoliko sati dogodile bi se šokantne promjene, a planeta kavu poznajemo bi se zauvijek promijenila. S obzirom da većinu električnih centrala širom svijeta pokreću fosilna goriva koje proizvode ljudi koji vode te elektrane, širom svijeta bi nestalo elektrilčne energije. To znači da bi se sva svjetla i mašine koje pokreće ta struja naprosto ugasili. Svijet bi se zamračio, a ostalo bi tek onoliko struje koliko je proizvode solarni paneli i vjetroelektrane.

Za nakon nekoliko dana stale bi i vjetroelektrane

U 48 sati bez ispravnog održavanja ugasile bi se i vjetroelektrane i solarni paneli, pa ni malo struje ne bi bilo. Kućni ljubimci bi počeli gladovati i umirati od dehidracije, s obzirom da nisu prilagođeni za samostalno preživljavanje. Patila bi i stoka na farmama.

Željezničke stanice i sva podzemna infrastruktura bi se vjerovatno brzo potopila, s obzirom da pumpama koje to sprječavaju upravljaju ljudi.

Životinje postaju gazde
Neke životinjske vrste koje su ljudi “dizajnirali” poput buldoga i terijera, izumrli bi vrlo brzo nakon ljudi. Veliki psi bi, zahvaljujući svom instinktu preživljavanja, počeli formirati velike čopore te bi počeli loviti manje životinje u potrazi za hranom. Sve domaće životinje postale bi plijen za već postojeće divlje životinje koje bi, bez ljudi kojih se klone, počeli navirati i u gradove. U roku od nekoliko sedmica, brojne životinje zatvorene u zoološkim vrtovima bi vjerovatno uspjele pobjeći te bi ubrzo postali predatori kao i njihovi preci.

Nuklearne eksplozije
Voda koja pomaže u rashlađivanju brojnih nuklearnih elektrana širom svijeta bi isparila, što bi izazvalo devastirajuće nuklearne eksplozije. Milioni životinja i biljaka bi umrli od radijacije ili raka uzrokovanog tim eksplozijama. Kanalizacioni sistemi koji se oslanjaju na ljudsko upravljanje bi također prestali raditi, a nakon nakupljanja prekomjernih količina bez regulacije, sav bi se sadržaj izlio u rijeke i jezera. To bi ubilo većinu divljeg života u njima, uništavajući cijele eko sisteme. Hemijske i industrije proizvodnje plina bi također počele utjecati na okolinu jer bi se hemikalije otpustile u atmosferu, dok bi prirodni plin započeo požare koji bi trajali danima.

Samoizgradnja

U roku od godine dana, nakon nestanka ljudi, Zemlja bi se počela “samoizgrađivati” jer je ne bi imao ko kontrolisati ili modelirati. Srećom, planeta bi se uspjela oporaviti od svih nuklearnih, hemijskih i sličnih katastrofa prilično brzo. Bez iznenađenja, svi materijali koji bi inače bili reciklirani, poput plastike i elektronike, sada bi se našli u vodenim tokovima. Godinu dana nakon nestanka ljudi sateliti bi počeli padati s neba, tvoreći spektakl koji bi bio sličan kiši meteora.

Divlji život u gradovima

Bez ljudi i njihovog mutiranja gena biljaka, one bi rasle veće, ali i lakše pri čemu bi neke vrste izumrle, a one otpornije doživjele ogromnu ekspanziju. Bilo bi potrebno oko 20 godina da se vegetacija vrati u svoje prirodno, originalno stanje. Biljke bi preuzele i gradove nekad popularnih ulica i aleja koje bi sada prekrila trave, grmlje i drveće.
S vegetacijom bi došle i životinje koje zavise od nje, kao izvora hrane. Tako bi gradove preplavio divlji život, a zgrade i domovi bi bez održavanja masovno propadali. Gradovi poput Dubaija i Vegasa bi se vratili u svoje prirodno stanje – pa bi ih potpuno prekrio pijesak iz pustinja. Počeo bi se vidjeti i nedostatak zagađenja uzrokovan ljudima te bi se vidljivost znatno povećala.

Život na zemlji 300 godina kasnije

Životinje sada vladaju svijetom, a nekada ugrožene životinje poput slonova bi sa sasvim oporavile od ljudskih djelatnosti koje su ih ugrozile, kao što je trgovanje s bjelokosti. Vjerovatno je i kako bi se egzotične životinje iz zooloških vrtova raširile i razmnožile u okolnom području, pa bi njihova distribucija širom svijeta bila poprilično raznolika.

Lavovi i slonovi koji su nekad Afriku smatrali svojim domom vjerovatno bi jurili Berlinom, Parizom i Njujorkom. Velike čelične konstrukcije poput mostova, nebodera i sličnog će početi padati zbog nagrizajuće korozije. Morski svijet bi se također oporavio i nevjerovatno razvijao bez ljudi, a svjetska mora bi postala preplavljena životom.

Šta bi se desilo nakon 10.000, odnosno 50 miliona godina?

Nakon 10.000 godina svi gradovi i svaki mogući podsjetnik na postojanje ljudi bi nestali, izuzev nekoliko kamenih struktura koje su i do danas odoljele zubu vremena jer su izrađene za vječnost. Pretpostavlja se kako bi među njima bile samo piramide, Veliki kineski zid i spomenik Mt. Rushmore bili bi jedini dokaz da smo nekada bili tu, no teško da bi neko mogao pomisliti kako smo nekad vladali svijetom.

50 miliona godina kasnije jedina stvar koja je povezana s ljudima, a preživjela bi 50 miliona godina bi bila plastika u fosilima koja bi mogla zbuniti izvanzemaljce budućnosti ako bi se zatekli na Zemlji. Planeti bi trebalo još dodatnih 50 miliona godina da se riješi plastike i tog posljednjeg traga ljudskog postojanja.