Srećko V., stolar iz Banjaluke, porodicu je „otimao“ od crne magije 20 i kusur godina: 40 saksija kaktusa za 20 godina patnje!

Trebalo je da prođe 20 i kusur godina da Srećko i njegova supruga Goca shvate da su žrtve crne magije. Pomogao im je u tome duhovni iscjelitelj, Aljo efendija Harić.

Više od 20 godina, Srećko V., stolar iz Banjaluke, “otimao” je porodicu od crne magije. Danas, kad je njegovim mukama konačno kraj, Srećko se ne voli ni prisjećati posljednje dvije decenije.

– Da budem iskren, još mi je mrže misliti šta bi se sve desilo i kako bi svršilo da nisam posjetio Alju efendiju Harića. On je bio svjetlo na kraju tunela, slamka spasa – kazuje na početku Srećko.
Dosta nevoljko govori o prošlosti, no, kako razgovor teče, jezik mu se polako razvezuje.

– Odmah po stupanju u brak, počeli su problemi. Prvo zdravstveni. Suprugu je zadesio sto i jedan problem. Više sam vremena proveo kod doktora nego na poslu ili u kući. Borili smo se s sterilitetom, jedva djecu dobili. Onda i djeca počeše pobolijevati. Išli smo i hodžama i popovima, ljekarima i nadriljekarima. Nisam tad znao da je u pitanju crna magija, mislio sam da porodicu otimam od zle sudbine ali, otimao sam ih od većeg zla – kaže Srećko.

Deka i debele čarape u sred ljeta

– Takođe, prepirke između supruge i mene počele su crpiti i posljednji atom moje snage. Pokoškali bi se oko sitnice, bezazlenih stvari. Pokušavali smo razgovarati, ali nismo mogli dokučiti razloge naših svađa – kaže Srećko.

Za to vrijeme, njegova je supruga Goca, dane i noći provodila u samoći. Žalila bi se na bolove u koljenima, glavi, leđima. Trnile bi joj ruke, pa nije mogla kuću održavati čistom. Nije mogla kuhati. Od depresije, nije mogla izlaziti iz kuće…

– Vrijeme je najradije provodila u krevetu, pokrivena dekama i u sred ljeta. Stalno ju je nešto bolilo. Zapostavili smo sve rodbinske i komšijske veze. Ni za Božić nikom ne bi išli, jer je Goci bilo mrsko, bila je bezvoljna, utučena, depresivna, bolesna…nikakva tableta joj nije pomagala, nikakav ljekar…- prisjeća se Srećko tegobnog razdoblja.

Po dolasku u ordinaciju Alje Harića, a bilo je to početkom ove godine, naš sagovornik saznaje da je neko želio uništiti njegov brak. Otuda problemi i sa poslom, zdravljem…

Pocrnila od muke

– Ja sam i sam shvatio na kraju ko je taj “neko”. Vrlo bliska osoba, ne bih na nju trošio riječi. Aljo je otklonio zlo, zaštitio nas. Učio je određene molitve, i mi smo se osjećali bolje već nakon prvih terapija. Ruže između mene i Goce ponovo su procvale. Mi se sad ponašamo kao zaljubljeni srednjoškolci. Sve što smo propustili, sada nadoknađujemo. Izlazimo svako veče, djeca su nam već velika, putujemo.

– Boravimo svaki vikend na planini, a ona osoba koja nam je željela zlo, toliko pati da se to vidi iz aviona. Sva je pocrnila u licu, smršala, odlazi ljekaru…nije da se radujemo, nemamo ni kad od sreće u kojoj smo se obreli nakon tolike patnje koju smo doživjeli.

– Sve smo mislili loša sudbina, karma, bolest…ni sanjali nismo da smo svo vrijeme bili žrtve crne magije. I to od veoma bliske osobe! Davala nam je stalno cvijeće, svakih pola godine novi kaktus, a u saksiji bi vješto zakopala zlo koje je obnavljalo magiju. Vjerovatno je shvatila da znamo sve jer je vidjela kako smo pred kontejner odnijeli oko 40 saksijica s kaktusima. I odnose smo zahladili. Briga nas uostalom, Aljo nas je zaštitio pa nam ne može ništa…

– Ali, ne propuštam nijednu priliku da na FB podijelim sljedeći status, ili kad je sretnem, da citiram čuvenog Jovana Dučića: “Ljudi koji puno govore o ljudima loše, ostare od svoje zloće, a ljudi koji radije govore o idejama i o stvarima, ostanu večito mladi: jer čovek, kuvajući otrov, uvek otruje najpre sebe samog.” A ona, vještica, sva počne da drhće od neke muke…

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!