Špicerov dvorac i fruškogorski duhovi: Dvorac duhova iz Beočina kojeg se plaše i odrasli i mali

Postoji tvrdnja da se početkom 20. stoljeća, desila velika eksplozija kotla u samoj cementari, u kojoj je tada poginulo desetak radnika, a oko tridesetak je bilo povrijeđeno. Vlasnici nisu dozvolili obiteljima poginulih da preuzmu tijela, nego su ih sahranili sami tajno na beočinskom groblju.

Piše: Slavenka Polojac

Devastirani dvorac u Beočinu, na obronocima Fruške Gore, nekada je bio jedna prekrasna građevina. Sada je na žalost u očajnom stanju. Gradnja dvorca datira u 19. stoljeće, građen je za bogatašku obitelj Špicer, koji su tada, krajem 19. stoljeća bili i jedini vlasnici cementare u Beočinu.
Palata kojom su nekada roditelji plašili nestašnu djecu, danas se plaše i odrasle osobe. Prekrasni vitraži, razvaljena vrata i zidovi u očajnom stanju daju samo nagovijestiti da sve to nosi jednu veoma tešku priču.
Hol sa balkonom daje nam samo da naslutimo koliko je tu nekada raskoši postojalo. Na mjestu gdje je nekada postojao kamin obložen američkim pločicama, danas nema ništa.

Sjeme zla

Tu je nekada živio Edo Špicer, supruga Klara, sin Jonas, i kći Johana. Ovo im je trebalo biti jedno savršeno obiteljsko imanje, ali to nikada nije postalo. Početkom 20. stoljeća bilo je nezamislivo da se bogataši zaljube u siromahe i obratno, a to se upravo tu i desilo. Naime, Johana je bila jedna prekrasna djevojka, a u nju se zagledao konjušar. I ona u njega. Imućna obitelj je tu ljubav branila, pa je Johana sama sebi oduzela život i na taj način svoju obitelj ostavila u vječnoj žalosti, zavijenom u crno.

Tadašnji stanovnici Beočina su prepričavali da je sam taj nesretni događaj, baš tu posijao sjeme zla. I baš od toga se ni obitelj Špicer a niti sam dvorac nikada nisu oporavili. Samo potkrovlje je prema pričama mještana obavijeno velom tajni i to onih u kojima se spominju duhovi. Postoji tvrdnja da se početkom 20. stoljeća, desila velika eksplozija kotla u samoj cementari, u kojoj je tada poginulo desetak radnika, a oko tridesetak je bilo povrijeđeno.

Tajna sahrana

Vlasnici nisu dozvolili obiteljima poginulih da preuzmu tijela, nego su ih sahranili sami tajno na beočinskom groblju.

Od tada se svake godine, na praznik Ognjene Marije, vrši pomen na stradale. Špicerovi su početkom drugog svjetskog rada odselili u Njemačku, a dvorac je bio sjedište njemačke komande. Nakon rata, postojao je tu Dom kulture, biblioteka, te restoran s prenoćištem. Danas toga više nema i posjeta dvorcu je zabranjena. Ući mogu samo oni najhrabriji, i to na vlastitu odgovornost.

Pjevačica Danijela Vranić, željela je ovdje svojevremeno snimiti spot. No, čim su se kamere upalile, dio poda se urušio i to baš taj dio na kojem su stajali ona i njen tim. Srećom, događaj je prošao bez povrijeđenih.

Kao veliki ljubitelj ovakvih mjesta, iskreno se nadam da će se netko u dogledno vrijeme sjetiti da ovaj prekrasni dvorac ne prepusti i dalje propadanju. Svojevremeno, ovo je privlačilo velike umjetnike. Mika

Antić je ovo zdanje koristio kao slikarski atelje. Emir Kusturica, Clint Eastwood, Dragan Danijel Vranić, neke scene iz svojih filmova, snimili su ovdje.

Dvorac je 1997. proglašen za spomenik kulture, iskreno se nadam da će ovu titulu i zadržati u obnovljenom i svijetlom izdanju.

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!