Sok od čuvarkuće jača imunitet, liječi glavobolju, gripu i anginu

Veoma je rasprostranjena i poznata pod razlicitim narodnim nazivima: čuvarka, pod silu živ, cmilić, divlje smilje, gromovna trava, pazikuća, uhovnik, uvara, rosa u zlu dobra.
Raste po vrtovima, baštama i krovovima. Za liječenje čuvarkućom vezana su razna praznoverja i narodni običaji, a danas skoro svaka kuća ima svoju čuvarkuću.


Vjeruje se da neutrališe djelovanje štetne energije, promjene vremena, posljedice stresa i negativnih misli, ali i da pomaže u iscjeljenju bolesti, smiruje i stabilizuje nervni sistem, izvlači iz učmalosti i povećava radnu sposobnost.

Naučni naziv Sempervivum u prijevodu znači “uvijek živući” i odnosi se na svojstvo biljke da preživi veoma nepovoljne uslove, ekstremne suše, mrazeve, siromašno kamenito tlo.

Čuvarkuće su sukulentne biljke koje u svojim zadebljalim listovima čuvaju rezerve vode i tako preživljavaju sušna razdoblja. Stoga se ne moramo bojati da će ti prvorazredni umjetnici preživljavanja nestati.

Čuvarkuća je poznata kao lijek protiv bola u uhu. Svježe cijeđen sok pomaže pri liječenju čira na želucu, raznih upala sluzokože, jača otpornost organizma, liječi glavobolju, astmu, kostobolju, bolesti srca i krvotoka, povećava krvni pritisak, otklanja grip i anginu.

U novije vrijeme sok od sveže biljke koristi se protiv zapaljenja zuba i upale grla.

Ljekovitost čuvarkuće dolazi od sadržaja jabučne i mravlje kiseline. Čuvarkuća ni danas nije potpuno istražena biljka i uglavnom se koristi u narodnoj medicini.

Savremena istraživanja usmjerena su na polisaharide iz njenog soka kojima se pripisuje djelovanje na imunološki sastav i pomoć kod kanceroznih oboljenja.

Proizvode se homeopatski preparati čuvarkuće koji se koriste kod gnojne upale zubnog mesa i upale grla. Beloruski stručnjaci preporučujuju sveži sok čuvarkuće sa medom kod srčanih mana.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!