SMRT ČUDNIJA OD VLASTITIH PRIČA: Kako je stradao Edgar Allan Poe?

Svi medicinski podaci i dokumenti o Edgaru, uključujući i potvrdu o smrti, izgubljeni su, ako su ikada uopšte i postojali. Tačan uzrok piščeve smrti je nepoznat, mada postoje brojne teorije.

Poznati američki pisac kratkih i sumornih horor priča, Edgar Allan Poe rođen je 19. januara 1809. godine u Bostonu. Postao je poznat po karakterističnom stilu pisanja mračnih i depresivnih priča i detektivskih fikcija, i tokom svog stvaralaštva udahnuo je novi život u književni svijet. Edgarova djela su postala klasici, a njegova smrt je jednako čudna kao i sve što je sadržano u njegovom književnom stvaralaštvu.

 

 Pijanac na ulici

Godinama prije smrti, Poe je živio nesretnim životom. Njegova supruga 1842. godine obolijeva i umire od tuberkuloze nekoliko godina kasnije, a pisac pada u duboku depresiju. Poznati ljubitelj pića i opijata, Edgar se odaje porocima kao nikada prije. Pada u spiralu crnih misli koje će imati ogroman uticaj na njegova djela i ljude oko njega.

Ipak, uspijeva da kroz ovu maglu zavede drugu mladu damu, prijateljicu iz djetinjstva po imenu Elmira Shelton iz Richmonda u Virginiji. U ljeto 1849. godine odlazi put Richmonda kako bi je zaprosio, nakon čega bi otputovao u Philadelphiju radi uređivanja zbirke pjesama koju je napisala gospođa St. Leon Loud. Nakon obavljenog posla, trebao se vratiti kući u New York.

Po svemu sudeći, Edgar se bez problema ukrcao u voz, ali na destinaciju nije stigao, već je nestao na skoro sedam dana. Trećeg oktobra 1849. godine na ulicama Marylanda pojavio se čovjek u dronjcima i u stanju delirijuma. Većina prolaznika je ignorisala pijanca koji je teturao prljavim trotoarom. Svi osim jednog.

Joseph W. Walker koji je radio za Baltimore Sun i koji je bio u gradu zbog lokalnih izbora, prvi je shvatio da je taj nesretni pijanac niko drugi nego slavni Edgar Allan Poe. Prema njegovim riječima, Poe je bio u veoma lošem stanju. Nosio je poderanu odjeću koja mu nije pristajala, bio je prljav, raščupan, i mrmljao je besmilsice.

 „Reynolds“

U pomoć je pozvan Edgarov prijatelj, doktor Joseph E. Snodgrass. Pri dolasku u Blatimore zatekao je četrdesetogodišnjeg Edgara u katastrofalnom stanju. Tvrdio je da je Poe bio prljav, smrdio je, i nosio poderanu smrdljivu i tuđu odjeću koja mu je za nekoliko brojeva bila prevelika.  Na nogama je imao neuredne izlizane cipele, i sve se činilo veoma nekarakteristično za inače, besprijekorno obučenog autora.

Edgar je bio u nekoj vrsti transa, nesposoban da odgovori na bilo kakva pitanja. Mumljao je i gunđao, totalno nesposoban da objasni kako je dospio u takvo stanje, zašto je nosio tuđu odjeću i kako je uopšte završio u Baltimoreu koji nikako nije bio na njegovoj planiranoj ruti. Teško bolesni Poe odveden je u Washington College bolnicu gdje su ga bacili u kavez, odnosno sobu namijenjenu pijancima. Edgar je i dalje bio u rastresenom stanju uma i duha. Ovdje ga je posjetio doktor John Joseph Moran, a tokom sljedeća četiri dana bilo je očogledno da se pisac nalazi u stanju dubokog delirija i da ima česte epizode halucinacija. Ništa što je rekao nije bilo stvarno razumljivo, osim stalnog zazivanja jednog imena – „Reynolds“, međutim niko nije imao pojma o kojoj se osobir adi.

Uz sve to, Edgaru su uskraćeni posjetitelji, a kada je napokon umro 7. oktobra 1849., bio je u društvu doktora Morana. Prije nego što je izdahnuo, nekoliko puta je dozivao ime misterioznog Reynoldsa.

Umro trijezan

Svi medicinski podaci i dokumenti o Edgaru, uključujući i potvrdu o smrti, izgubljeni su, ako su ikada uopšte i postojali. Tačan uzrok piščeve smrti je nepoznat, mada postoje brojne teorije. Mnogi biografi dotakli su se ovog pitanja te su došli do različitih zaključaka, od teze Jeffreyja Meyersa da je umro od hipoglikemije do teorije zavjere o ubistvu koju je iznio John Evangelist Walsh. Postoje i teorije kako je Poeva smrt bila posljedica suicida zbog depresije. Tokom 1848. godine, Edgar je skoro umro od predoizranja laudanumom, tada dostupnim sedativom i analgetikom. Iako ostaje nejasno je li to bio neuspjeli pokušaj samoubistva ili samo Poeova pogrešna procjena, činjenica je da to nije bio uzrok njegove smrti naredne godine.

Doktor Snodgrass je bio uvjeren kako je Poe umro od alkoholizma te se svojski potrudio da popularizira tu ideju. On je bio pripadnik Trezvenjačkog pokreta te je Poea vidio kao izvrstan primjer u svom djelovanju u sklopu pokreta. Međutim, Snodgrassovi spisi o toj temi su se ispostavili nevjerodostojnima. Moran se otvoreno usprotivio Snodgrassu kada je 1885. napisao kako Poe nije umro pod uticajem opijata. Moran je tvrdio kako Poe “nije imao ni tragove mirisa alkohola u dahu ili po tijelu”.  Uprkos tome, neke tadašnje novine su kao uzrok Poeove smrti navodile “zatajenje mozga”.

O imenu „Reynolds“ se i danas često nagađa da je riječ o uredniku novina i istraživaču Jeremiahu N. Reynoldsu kojeg je Poe poznavao, ali niko ne zna zašto bi na samrtnoj postelji Edgar dozivao njegovo ime. Što se tiče njegovog rastrojenog stanja, neki vjeruju da je Edgar jednostavno napio i upustio u tuču zbog čega mu je odjeća bila tako prljava i pocijepana.

Često se sugeriše da je Poe umro od trovanja alkoholom jer je previše pio, iako se govorilo da nema visoku toleranciju na piće, i da mu je bila dovoljna čaša vina da bi se napio. Iako se nekoliko mjeseci prije smrti odrekao alkohola, moguće je da je zapao u krizu i popustio pred prevelikom željom. Ipak, to još uvijek ne objašnjava gdje se nalazio tokom onih sedam dana kada je nestao. Vrijedi napomenuti i da je analiza Poeove kose pokazala da je pisac najvjerovatnije bio trijezan u trenutku smrti.

 Žrtva „coopinga“?

Pa, šta bi onda moglo biti uzrok Edgarove propasti? Postoji i teorija da je Poe bio žrtva „coopinga“ – neobične metode kojom se u SAD-u u 19. vijeku primoravalo ljude na glasanje. Bande koje su radile za određene stranke bi presrele čovjeka na ulici, uvukle ga u sobu, tamo bi ga napile i natjerale da glasa, nekad čak i više puta. Ukoliko bi žrtva odbila glasanje, banda bi ga pretukla ili ubila. S vremenom je ova teorija postala opšteprihvaćena, posebno nakon što je 70-ih godina 19. vijeka Poeov biograf John Henry Ingram primio nekoliko pisama koji govore o ovoj teoriji.

To bi moglo objasniti njegovu poderanu odjeću i činjenicu da se nalazio u blizini biračkog mjesta koja je inače, bila na zlom glasu da praktikuje ovakvu metodu prikupljanja glasova.  Ostale teorije obuhvataju sve od tuberkuloze, kolere, gripe, pa čak i bjesnila i samoubistva.

Na kraju ostaje više pitanja nego odgovora – kako i zašto je završio u Baltimoreu, gdje je bio tokom sedam dana nestanka i zašto je mrmljao besmislice u odjeći koja nije bila njegova? O njegovoj hospitalizaciji ili smrti ne postoje nikakvi zapisi. Umro je u četrdesetoj godini života.

 

 ZANIMNLJIVOSTI O ŽIVOTU I SMRTI MAJSTORA HORORA 

 Na putu za Filadelfiju

Jedno od svojih posljednjih pisama Poe je napisao pjesnikinji St. Leon Laoud u kojem Edgar dogovara njihov susret u Filadelfiji kako bi joj pomogao da uredi svoje knjige poezije. Pismo se danas nalazi u muzeju u Virginiji.

 Štap sa bodežom

Noć prije nego što je napustio Richmon na putu za Philadelfiju, njegova zaručnica Elmira Shelton prokomentarisala je kako Edgar izgleda bolesno, pa je pisac posjetio doktora Johna Cartera koji mu je savjetovao da ostane u Richmondnu još nekoliko dana prije putovanja. Na izlazu iz Carterove ordinacije, Poe je slučajno umjesto svog, uzeo Carterov štap sa bodežom i otišao.

 Zaboravni pisac

Kada ga je njegov dežurni liječnik John Moran upitao gdje mu je prtljaga, Edgar se nikako nije mogao sjetiti. Par sedmica kasnije njegov rođak je u Baltimoreu pronašao kovčeg sa ličnim stavrima, a još jedan Edgarov kovčeg je pronađen u Richmondu. I dok su Edgarovi rukopisi završili u rukama njegovog književnog izvršitelja i urednika Rufusa Griswolda, Poeva sestra i svekrva su se borili oko ostalih sadržaja njegovog kovčega.

 Opasno biralište

Četiri dana prije smrti Poe je pronađen kako tetura ulicom koja se nalazila u blizini birališta i to na dan opštinskih izbora. Ovo biralište bilo je zloglasno po tome što su ljudi na silu otimani i tjerani da više puta glasaju. Banda bi ih napila, tukla, ponekad i ubila, a zatim izbacila na ulicu.

Nekoliko godina nakon njegove smrti, počele su se žiriti glasine da je Edgar bio žrtva ove vrste nasilja. Skoro deset godina nakon Poeove smrti, njegov prijatelj John Ruben Thompson u jednom rukopisu je izrazio mišljenje da je tzv. „cooping“ doprinjeo Edgarovoj smrti.

 Mačka umrla od tuge

Nedugo nakon što je umro, Edgaru se u zagrobnom životu pridružila i njegova voljena mačka Catterina s kojom je tokom života bio nerazdvojan.

 Otrovna poruka             

Jedan od Edgarovih profesionalnih i ličnih rivala bio je Rufus Wilmot Griswodl koji je umrlom psicu posvetio podugačku i veoma otrovnu poruku. U tekstu, Poe je opisan kao ludi pijanac, opsjednut ženama i opijumom koji je svoje najmračnije priče temeljio na ličnom iskustvu.

RUFUS WILMOT

Griswoldov nakaradni prikaz Edgara Poea prilično je uticao na mišljenje javnosti o slavnom piscu kratkih horor priča.

Pramen kose

Dok je Poe ležao u mrtvačnici, red njegovih obožavatelja je čekao ispred kako bi se domogli barem jednog suvenira od svog voljenog pjesnika. Edgarov dežurni liječnik John Moran napisao je kako su tijelo posjetili mnogi građani koji su željeli uzeti pramen njegove kose.  Jedan od njih bio je i Edgarov prijatelj Joseph Snodgrass koji je uzeo pramen, a isti se danas nalazi u muzeju u Virginiji.

Sahranjivali su ga dva puta

Poeov sprovod je bio vrlo jednostavan, održan u ponedjeljak, 8. oktobra 1849. godine, u 16:00 sati. Mali broj ljudi je prisustvovao ceremoniji. Njegovi rođaci brzo su ga pokopali, a jedan od prisutnih prisjetio se kako je ceremonija bila „hladna“ i nedostojna jednog hrišćanina.

Poe je inicijalno pokopan bez nadgrobnog spomenika u zadnjem dijelu groblja, u blizini svoga djeda, Davida Poea, Sr. Nadgrobni spomenik od bijelog talijanskog mramora što ga je naručio Neilson Poe uništen je prije nego je stigao do groblja nakon što je voz iskočio s šina i uništio spremište u kojemu je bio čuvan. Grob je, tako, označen s kamenim blokom na kojemu je pisalo “No. 80.“

Poe je ponovo pokopan 1. oktobra 1875. u Baltimoreu na novoj lokaciji bliže prednjem dijelu prezbiterijanske crkve.  Među uzvanicima su bili Neilson Poe, koji je održao govor u kojem je svog rođaka nazvao “jednim od najsrčanijih ljudi što su ikada živjeli”.

 Sahranjena uz Edgara

Edgarova zaručnica Sarah Helen Whitman umrla je dvije godine prije njega i isprva je sahranjena u porodičnu grobnicu u Bronxu. Nakon što je Edgar po drugi put sahranjen, neki njegovi obožavatelji odlučili su da premjeste Sarahine ostatke u Baltimore. Godine 1875., groblje na kojemu se nalazila je uništeno, a ona nije imala rodbine koja bi preuzela ostatke. William Gill, jedan od ranih Poeovih biografa, preuzeo je njene ostatke i stavio ih u kutiju, koju je sakrio ispod svog kreveta. Sarahini ostaci su konačno položeni pored Poeovih 18. januara 1885. godine, na 76. godišnjicu piščevog rođenja i gotovo deset godina nakon podizanja novog spomenika.

Sarah Helen Whitman

Smrt ga nije spriječila da piše

Tokom 1860-ih godina, spiritualni medij Lizzie Doten objavila je poeziju koju joj je navodno diktirao Edgarov duh.

 

Komentari

komentara