Smail Zuluf, 63-godišnji ribar iz Malešića kod Ilijaša: U mitskoj rijeci Eufrat u Iraku ulovio amura teškog 60 kg

 Prije svega pobornik sam očuvanja prirode i čistih voda, a odmah potom ogorčeni protivnik lova ribe na mrežu, ili, gliho bilo, eksplozivom – kaže za naš magazin ovaj stari ribolovac

Još od malih nogu 63-godišnji Smail Zuluf počeo pecati ribe. Kaže kako nikada neće saznati količinu ulova, ali na njegovoj udici našle su se gotovo sve vrste ribe, kako slatkovodne tako i morske. Ovaj strastveni ribić iz Malešića kod Ilijaša, kaže:

– Prije nego što sam naučio prva slova znao sam zavezati ribarsku udicu i sa običnim ribarskim štapom trčao do vode. Ćeif je u pecanju, u čekanju kada će se riba zakoprcati na udici, i kao što je ribarima poznato, možda mi najmanje volimo konzumirati ribu. Pripadam onim ribarima koji ulove ribu pa je puste u vodu da živi i u tome je vrhunac ribarskog užitka. Veliki sam pritivnik lova na mrežu i, posebno, gluho bilo na eksploziv!

Sijaset trofejnih ulova

Duga je Smailova ribarska priča. Kaže kako je „za ribom obiš'o pola svijeta, od Bosne do Dalekog istoka“.

– U našoj domovini pecao sam na Jablaničkom, Buškom, Ramskom i Boračkom, Drinskom i mnogim drugim jezerima. Ribario sam i na Orlovačkom jezeru, na nadmorskoj visini 2000 metara i silazio do jezeraca skrivenih po planinskim procjepima – kaže  Smail i nastavlja priču:

– Na mojoj udici našle su se sve vrste ribe, od pastrmpke, šarana, mrene, mladice, soma i drugih vrsta koje su plivale i plivaju u Drini, Uni, Sanici, Bosni i drugim našim rijekama, a bilo je sijaset trofejnih ulova, od trideseak kila pa noviše.

 „Borba“ sa amurom

Najdraži Smilov ulov je na rijeci Eufrat u Iraku, gdje je radio kao zaposlenih sarajevskog Unioninvesta. Ribari su, kaže ovaj ribolovac, poznati su da znaju uveličati težinu lovine, ali on nas uvjerava i nekim fotografijama koje čuva za uspomenu u svojim fotoalbumima.

– Kada sam izvukao amura, pravom diva iz rijeke Eufrat, teškog oko 60 kg, ni svojim očima nisam mogao vjerovati kakva je to lovina. Ta ribetina me je namučila dok sam je dovukao do obale i, kako nisam znao šta ću s njom, u radničkoj menzi sigurno je ne bi preuzeli, vratio sam je u rijeku.

Kao što se zna, ove vrste ribe nema u našim rijekama i jezerima, a vjerujte da joj ni danas ne znam okus, jer nisam je imao na jelovniku, jer pripadam ribarima koji uživaju više loviti nego jesti ribu – ispričao je ilijaški riba kojeg često možemo vidjeti sa ribarškim štapom na obalama Bosne.

Sačuvati čiste vode

Smail nam je ispričao i ovakvu priču:

– Prije svega pobornik sam očuvanja prirode i čistih voda, a odmah potom ogorčeni protivnik ribe na mrežu, ili, gliho bilo, eksplozivom. Vjerujte mi, ribari su posebno druželjubivi ljudi, pa je je posebno zadovoljstvo druženje pored rijeka i jezera.

(M. Smajlović/aura)