Smail D., (68), Lukavac kod Tuzle: Imao sam dvije mogućnosti: operacija ili paraliza!

Ovom penzionisanom građevinskom radniku, na Klinici za ortopediju i traumatologiju UKC Tuzla, rendgenski snimci su pokazali sve najcrnje dijagnoze; nepravilan položaj drugog, trećeg i četvrtog pršljena, inicijalno-difuznu osteoporozu koštanih struktura, skoliozu lumbalne kičme i diskus herniju

Ramiz Imamović

Dio svoje mladosti, Smail D. iz Lukavca kod Tuzle, proveo je u jamama Rudnika “Banovići”, zatim u preduzeću Vranica, da bi se nakon agresije na našu zemlju, vratio u rodni Lukavac, nadajući se bilo kakvom poslu. Najčešće su to bili povremeni nadničarski poslovi.

– Ozidaj ovom sprat, uzmi koju stoju, preživi mjesec dva, omalteriši onom potkrovlje, i tako. Nisam bježao od posla, djeca su se rasula po svijetu pa su i ni povremeno slali novčane hedije, potpomažući kućni budžet. Utom je stigla i penzija. Okrenuo sam se malo poljoprivedi i stočarstvu, što mi je bila velika razonoda. No, malo je nedostajalo da mi narušeno zdravlje uništi uživanje u staračkim danima – prisjeća se Smail.

Selamet kod doktora

Kaže da su se česti silasci u zemljino grotlo, dizanje blokova i vreća cimente, odrazili na njegovo zdravlje.

– Naime, unazad nekoliko godina, Smail se budio sve umorniji i bezvoljniji, bolovi su ga paralisali, noću remeteći san, danj su sve ostalo…

– Na noge gotovo da nisam mogao stati, niti ih pomjeriti. Trpio sam to petnaestak dana, vjerujući da su tegobe prolazne. Kako se stanje nije popravljalo ni nakon mjesec dana, obratio sam se ljekarima.

–  Kad je došlo do faze da nisam mogao ni 50 metara preći, a da se ne krivim od bolova, nije bilo druge nego da potražim selameta kod ljekara. Snimali, ispitivali, na kraju me poslali u banju. Lijepa banja, fini ljudi, ali meni od nje nije bilo hajra. Ništa mi nije pomoglo. Otišao šepajući, vratio se šepajući – priča Smail.

Na novim pretragama u UKC “Tuzla”, na Klinici za ortopediju i traumatologiju rendgenski snimci su pokazali nepravilan položaj drugog, trećeg i četvrtog pršljena, inicijalno-difuznu osteoporozu koštanih struktura, skoliozu lumbalne kičme i diskus herniju.

– Prema nalazima već sam jednom nogom bio u grobu. Svaka nova dijagnoza sustizala je onu prethodnu, ubijajući mi psihu i stvarajući strah od budućnosti. Ljekari su bili saglasni u jednom: operacija je neophodna, U suprotnom, slijedi kompletna paraliza – nastavlja Smail ispovijest.

Ishod operacije neizvjestan

S ponuđenom opcijom, naš se sagovornik teško mirio.

– Kod operacija vam se nikad ne zna, a još kad su mi rekli da je poslije eventualne operacije neizostavna postoperativna kućna njega, zabrinuo sam se jer mi je i hanuma bolesna. Pitali smo se koga bi našli, platili mu, da nam prinese čašu vode, jelo, tablete…- prisjeća se Smail nezavidne operacije u kojoj se našao.

Te brige, poremetile su ionako teške noći bez sna.

– Noći sam budan proveo. Niz leđa i noge sijevaju trnci, strah me budućnosti, strah me operacije…pijem neke tablete, od njih me muči želudac, glava, sve. Nisam nikom želio da budem na teretu – priča Smail.

S obzirom da je redovni čitatelj magazina Aura, odlučio je pokušati s nekom alternativnom tehnikom.

– Strah me bilo nepokretnosti, pa sam fino uzeo nekoliko Aura i detaljno iščitao mnoge priče. Tražio sam sudbinu sličnu svojoj. Moj konačni izbor pao je na bioenergičara Ramiza Imamovića.

– I vjerujte, već nakon prvog tretmana, imao sam mirnu noć. Baš sam fino spavao. Sutradan, i apetit nekako dobih. Volju za životom. Nakon još tri tretmana, odbacih štake, tablete, brige.

– Veoma brzo sam se oporavljao, one blokade u kičmi kao da su nestajale, a noga postajala sve lakša. A nisam baš ni očekivao u neka čuda, tako da, vjerujte, nije placebo efekat. Sad s pjesmom idem na terapije u Sarajevo, a Ramiza volim i poštujem kao rod rođeni…

 

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!