Skupljanje starih predmeta je hobi Zlatana Suljanovića iz Prijedora :Titovo najljepše doba pamtiće se do groba

U riznici dragocjenosti ovog kolekcionara ima predmeta starih stotinu i više godina, ali najmnogobrojniji i najdraži su mu predmeti koji potiču iz „Titovog doba“, kao i stari sat njegovog  djeda Bajazita kojeg je kupio daleke 1925.godine

Prijedorčanin Zlatan Suljanović godinama je strastveni kolekcionar starina iz dalekog i bližeg vremenskog perioda. U riznici dragocjenosti ima predmeta starih stotinu i više godina, ali najmnogobrojniji i najdraži su mu predmeti koji potiču iz „Titovog doba“.

Dobri poznavaoci kolekcionarstva smatraju da je Zlatan bez premca kada su u pitanju predmeti između dva minula rata, a koji se vezuju za legendarnog jugoslovenskog predsjednika Josipa Broza Tita. Za taj vremenski period ovaj prijedorski kolekcionar voli kazati:

– Blago ljudima koji su živjeli u Titinom vaktu, jer Titovo najljepše doba pamti će se do groba!

 Riznica blaga

Zlatan se najmanje ljuti kada ga zovu „jugonostalgičar“, jer kako kaže ima razloga da žali za Titovom Jugoslavijom u kojoj je „svakome bilo potaman i nije bilo ovog jada i belaja kao danas“. Kazuje:

– Još kao dječaka zanimali su me stari predmeti, divio sam se predmetima i starinskim posudama od drveta, zemlje glinice i bakra koje su korištene u domaćinstvima prije pedeset i više godina. Imao sam veliku želju da to bude sačuvano i izloženo na jednom mjestu, a najviše sam želio napraviti kolekciju  koja podjseća na Titovo vrijeme u kome nam je svima bilo lijepo.

Ta ljubav prema bivšoj Jugi rasplamsala je u meni želju za kolekcionarstvom. Dobio sam na poklon veliki grb stare Jugoslavije, potom dres SFRJ, a onda i nekoliko Titovih bista. Tako je počelo… Za desetak godina prikupio sam mnogo toga, toliko da se mnogi čude kada i kako sam uspio steći ovakvu riznicu blaga.

Čuveni „crveni“ pasoš

Zidove Zlatanovog porodičnog muzeja krase pionirska kapa, vojnička kapa koju su nosili jugoslovenski vojnici, jedna oficirska, jugoslovenski šljem, te jedan iz Drugog svjetskog rata, koji je pripadao njemačkom vojniku.

Mjesto na zidu su zauzela i dva stara fesa, kao i i jedna stara željeznička kapa. Kolekcionar, kome u poslu pomaže njegova kćerka, kazuje:

– Iz Titovog vakta od zaborava sačuvao sam i čuveni jugoslovenski pasoš, partijsku knjižicu Saveza komunista Jugoslavije, sve kovane i papirne novčanice. Naravno, tu su i druge dragocjenosti stare stotinjak i više godina, među kojima su i stare makaze, odnosno sprave koje su ženama prije sigurno stotinjak godina služile za ravnanje kose.

Moju kolekciju bogatom čine još stare šivaće mašine, stari ručni mlinoviza kafu, stare džezve, mangale, pegle na žar, stara postekija…

Sat djeda Bajazita

Za Zlatana, bez dvojbe, najdraži eksponat u bogatoj kolekciji je sat njegovog djeda Bajazita, koji je, kako kaže, bio prvi automehaničar u Prijedoru.

– Za divno čudo sat i danas radi, a moj djed ga je kupio davne 1925.godine u Velikoj Gorici – s ponosom ističe ovaj kolekcionar i dodaje:

Ova uspomena podsjeća i na istorijski podatak da je moja porodica Suljanović jedna od prvih koja se doselila u prijedorsku čaršiju.

Flaša sa Titovim likom

Centralno mjesto u Zlatanovoj vitrini zauzima staklena boca sa Titovim likom . Ovaj vrijedni kolekcionar otkriva tajnu:

– Ovo je jedna od flaša su se nekada proizvodile u prijedorskoh firmi „Prijedorčanka“, a unutra je prava, prirodna rakija „šljivovica“.

(Mustaf Smajlović/aura.ba)

 

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!