Sjećanje na Ejuba: “Heroj je onaj ko ne ubi, a mogaše.”

Sjećanje na Ejuba: “Heroj je onaj ko ne ubi, a mogaše.”
Ejub Štitkovac je bio ljudina iz uboge i ratom postradale Žepe,
Prije nego što je završio orijentalistiku (arapski jezik i književnost) na beogradskom Filološkom fakultetu, završio je i Gazihusrev-begovu Medresu u Sarajevu, pa je stigao i da bude imam u Žepi, Sloveniji i Hercegovini.
Pronašao se i ostvario u novinarstvu i publicistici. Patio je zbog krvavog raspada domovine i teških zločina u Bosni i Hercegovini i drugdje, čudeći se kako je nekome na pamet palo da tu zemlju oslobađa od samih Bosanaca i Hercegovaca.
Ostavio je Ejub iza sebe brojne tekstove i analize, u pisanoj formi i kao fonozapise za radijske programe. Bio je najbolji poznavalac prilika na Bliskom istoku i najbolji spoljnopolitički komentator.
Mnogi će ga se, međutim, sjećati po knjizi pjesama Slovo o Žepi, od kojih je najkraća bukvalno prepisana sa jednog bosanskog stećka:
Stadoh boga moleći
nikom zla ne misleći
i ubi me grom.Drugi se sjećaju njegove knjige Različiti putevi do Boga, u kojoj insistira da je Bog jedan, a da su samo putevi do njega različiti. Treći pamte njegovu Duhovnu stranu Amerike i prvi i jedini roman koji je istovremeno objavljen i u Sarajevu i u Beogradu – Zlovrh.
Knjiga Zlovrh sa imenom najvišeg vrha iznad Žepe – Zlovrha, zapravo je simbol zlosrećne sudbine bosanske zemlje i njenih ljudi kroz tamu vijekova.
Zato je Ejub i imao veliku želju da se ta velika priča o Bosni i njenom stradanju, od stećaka i bogumila do posljednjeg rata devedesetih, sa brojnim elementima autobiografskog, najprije objavi u Sarajevu.
Ostao je njegov Zlovrh, ispisan jezikom kojim njegovi Žepljaci govore i pokušavaju da odgonetnu sve tajne koju kriju stećci, vlastito islamiziranje, ali i novije zapitanosti koje je donio komunizam, a potom i raspad Jugoslavije, u kojem ni Ujedinjeni narodi cijelog svijeta nisu mogli spriječiti nova krvoprolića.Ostala je ova rečenica sa kraja romana, kada se, poslije svih ratnih strahota, susretnu Bošnjak iz Žepe sa komšijom Srbinom iz Borika i razgovor završe Ejubovim riječima, koje izgovara glavni junak Hilmo, sin Abdurahmanov: “Heroj je onaj ko ne ubi, a mogaše…” Ako je tačna ona latinska “nomen est omen”, onda i samo Ejubovo ime ponajbolji svjedoči o tome kakav je čovjek bio.Ejub je muško ime arapskog porijekla i označava onoga koji je tražio oprost.
Ejub je preselio na Ahiret 26.jula 2008.godine.

Šta simbolizira ‘Zlovrh’

Mnogi će ga se, međutim, sjećati po knjizi pjesama Slovo o Žepi, od kojih je najkraća bukvalno prepisana sa jednog bosanskog stećka:

Stadoh boga moleći

nikom zla ne misleći

i ubi me grom.

Drugi se sjećaju njegove knjige Različiti putevi do Boga, u kojoj insistira da je Bog jedan, a da su samo putevi do njega različiti. Treći pamte njegovu Duhovnu stranu Amerike i prvi i jedini roman koji je istovremeno objavljen i u Sarajevu i u Beogradu – Zlovrh.

Komentari

komentara