Šemsudin I. iz Maribora: Sin je zbog ljubavnice ostavio ženu i djecu u mome stanu

Vaš sin je pod teškom magijom svoje sadašnje ljubavnice. Jasmin joj je potreban kako bi imala oslonac na kojeg uvijek može računati. Teško će ga se odreći – objašnjavo je Amel nesretnom Šemsudinu.

 

Kada je te noći moj sin došao kući pijan, prvi put sam poželio da ga nemam. Istukao je svoju suprugu tako krvnički da sam u prvi mah pomislio da će je usmrtiti. Pokušao sam je odbraniti, ali se i na mene iskrenuo. A onda je uzeo svoje stvari i otišao niz ulicu. Djeca su plakala i grlila majku. Moj najmlađi unuk je ručicama i maramicom brisao krv sa majčinog lica.

Ovim riječima započinje svoju bolnu priču Šemsudin I., Crnogorac s boravkom u Sloveniji.
Sa sinom Jasminom nikad nisam imao problema, ni ja ni iko drugi. Majka mu je rano umrla, pa smo nas dvojica izgradili sjajan odnos. Sve se promijenilo onog momenta kada se u njegov život uplela druga žena – njegova ljubavnica. Od tada će sve krenuti naopako – kaže Šemsudin.

Od te kobne noći, u kojoj je pretukao suprugu i napustio porodično gnijezdo sedam dana nije znao ništa za svoga sina. Nije se pojavljivao ni na poslu.

– U tih sedam dana nisam oka sklopio. Donekle me je hrabrilo što niko na poslu nije se puno raspitivao za njega. Slutio sam da se javlja šefu i da je, možda, otišao na godišnji odmor.

Osmi dan se Jasmin pojavio na radnom mjestu, ali nije pozdravio oca, niti je želio sa njim popiti jutarnju kafu.

– Boljelo me je što ne govorimo, ali mi je bilo drago što ga vidim živog i zdravog. Svoje probleme sam povjerio mom najboljem prijatelju, a on me je utješio riječima da ne brinem. Navodno, lijepo mu je, jer se udomio kod ljubavnice. Bio je to šok za mene. No, šutio sam. Onda sam smogao snage i snahi ispričao sve. I ona je brinula, oplakivala ga svakodnevno. Bilo joj je drago da je čula bar da je živ. Tad sam vidio koliko je velika moja snaha i koliko voli mog sina, bez obzira na bol koju joj je nanio.

Međutim, nekoliko dana kasnije Jasminu se ponovo izgubio trag. Tada nisam mogao sjediti skrštenih ruku. Krenuo sam u potragu za njim. Neki roditeljski instinkt mi je govorio da je krenuo krivim putem. U to će me nekoliko mjeseci kasnije uvjeriti i Amel efendija. Govorio je kao da čita unaprijed pripremljen govor.

– Vaš sin je pod teškom magijom svoje sadašnje ljubavnice. Jasmin joj je potreban kako bi imala oslonac na kojeg uvijek može računati. Teško će ga se odreći – objašnjavo je Amel nesretnom Šemsudinu.

U svom sam životu doživljavao mnogo neočekivanih situacija koje su me šokirale, ali ovog puta mi se činilo da me neko iznenada polio ledenom vodom. Trebalo je narednih dana živjeti utučen i bijesan na zlu sudbinu. Zar moj sin takve gluposti? Kako će na sve to reagirati snaha? Zar moj sin misli da će nas sve tako lako i jednostavno ostaviti na cjedilu?

– Nekoliko dana kasnije javio mi se Amel. Rekao mi je da bi bilo dobro da i Jasmina dovedem kod njega. Mislio sam da je to nemoguće uraditi, jer on je bio zaluđen tom ljubavnicom. Međutim, ujutro je bila druga priča. Pristao je. Sigurno je Amel na daljinu učinio neko čudo…ubijedio ga, nagovorio.

Iako se na početku protivio, na kraju je Jasmin pristao da jedno vrijeme ostane na tretmanima kod Amela. Ne znam šta je sve bilo kod njega, ali znam da se nepuni mjesec dana kasnije pojavio na vratima našeg stana. Djeca su mu potrčala u zagrljaj, snaha i ja se skamenili i izgubili. On je počeo i nas grliti.

Desilo se upravo onako kako nam je Amel najavio. Veoma brzo se uspostavila prisna i normalna atmosfera u domu. Jasmin nerado priča o tim vremenima, njegova supruga također. Ja ponekad namjerno započnem temu o njegovom proteklom raskalašenom životu, ali on redovno je izbjegne ili kaže da su za sve to krivi drugi.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!