Šemso Zaimović (79) bio je omiljen model studentima Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu: Kako je portir Šemso postao model!?

Zahvaljujući profesorima sarajevske Akademije likovnih umjetnosti, koji su smatrali da je njegov karakterilčan lik “izazov” za crtanje, ovaj simpatični i dobročudni starina godinama je pozirao generacijama studenata

U Šemsi Zaimoviću, 69- godišnjem simpatičnom i dobročudnom starini, mnoge  generacije studenata Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu prepoznaju omiljenog modela koji im je skoro dvije decenije pozirao na časovima crtanja, slikarstva i modelarstva. Nisu ga voljeli samo studenti, već i profesori, ukazujući mu pažnju koju je zasluživao. Kaže:

– Govorili su mi da sam k’o stvoren za poziranje, jer sam imao karaterističnu facu i dovoljno je bilo da me studenti vide i imali su dojam da  me mogu vjerodostojno prenijeti na slikarsko platno ili od gline uraditi moju skulpturu.

 Najportretisaniji model

Stari dobi Šemso, koji je odavno umirovljejnik, veli kako su neki u njegovom liku vidjeli i Mošu Pijadu, ali on je uvijek bio i ostao običan insan koji je sticajem okolnosti bio jedan od najpotretisanijih ljudi. Uz osmijeh dodaje kako je “popularnost” stekao zahvaljujući svom nesvakidašnjem izgledu. Prisjeća se vremena kada je prije dvadesetak godina prvi put sjeo na stolicu da pozira studentima.

– Bio sam dugo godina vatrogasac, pa portir, baš u zgradi Akademije likovnih umjetnosti, gdje me je jedan od profesora zamolio da budem model. Sjećam se kao da je jučer bilo. Kada sam se pojavio među studentima, nagradili su me aplauzom. Imao sam zagarantovan honorar kojim sam bio zadovoljan.

Brzo sam se saživio u ulozi modela, prije svega zahvaljujući podršci profesora, ali i studenata, među kojima ima i danas onih koji se sjećaju svog Šemse kojag su crtali, slikali i vajali.

 Drugovanje s profesorima

Ovaj susretljivi starina kaže kako mu je bilo čast djelovati, prijateljovati i boraviti u sredini u kojoj su studentima znanje djelili, kako on voli kazati, legendarni profesori kao što su: Radislav Tadić, Mustafa Sklopljak, Muhamed Karamehmedović Karamela, Sead Hasanefendić, Salem Obralić, Marina Finci, Avdo Žiga…

– Posebno sam volio i poštovao slikara Radislava Tadića i kipara Mustafu Skopljaka koji danas nisu među živima, ali su ostale nezaboravne uspomene na naša druženja pa i na likovnim kolonijama – veli Šemso i dodaje uz smiješak kako je u to “staro, dobro i neponovljvo vrijeme” bio “u rangu njihove popularnosti”.

– Za vrijeme mog dugogodišnjeg staža poziranja pred studentima urađeno je na hiljade mojih portreta i skluptura da su mnogi eksponati dospjeli čak do Amerike i Australije. Čujem da su neke slike završile u poznatim galerijama. Grafičarka Reneta, zaboravio sam joj prezime, dobila je međunarodnu nagradu za  portret “Šemso”. Bilo kako bilo, ali i danas me prepoznaju na ulici, zaustave i pozdrave, a to je golemo za mene, koji sam bio i ostao samo običan insan – kazao je ovaj simpatični starina koji naredne godine ulazi u osmu deceniju života.

Insan od krvi i mesa

Gotovo neizbježno je bilo da pitamo našeg sagovornika da li je osjećao neugodnost, možda stid, kada je obnažen pozirao pred studentima i slikarima, kazao je:

– Uvijek je postojala doza neugodnosti, blaga stidljivost, jer insan  je od krvi i mesa, ali kako sam pripadao modelima, čiji je karakterističan lik prvenstveno plijenio pažnju slikarskog oka, najčešće sam pozirao samo bez gornjeg dijela odjeće. No, sve je to bio sastavni dio posla.

Mustafa SMAJLOVIĆ/aura.ba

Komentari

komentara