Selma V. iz Zenice u 37. godini je upoznala prvu ljubav: Mislila sam da ću ostariti u društvu mački

 Ni preko oglasa nisam mogla naći ljubavnika, momka, muža. Sve sam usamljenija i time, očajnija bila. Po svaku cijenu sam željela muškarca u svom životu. Dala mi ga je Aida Terzić. Ona je skinula sa mene prokletstvo staro stotinu godina…

Aida Terzić

– Žalosno ali istinito, ali, nadala sam se da će me makar neki seksualni manijak zaskočiti negdje, napasti. Barem bih tako osjetila muške ruke na sebi. Sa svojih 37 godina izgledala sam poput neke dvadesetogodišnjakinja ali, nije od toga bilo neke koristi. Od mene su svi muškarci bježali kao đavo od krsta – započinje svoju ispovijest Selma V., 37-godišnja pravnica iz Zenice.

Kako u svojoj struci nije nikad uspjela naći zaposlenje, Selma se okušala u mnogim drugim stvarima. Ponosna je vlasnica brojnih diploma, iza nje je mnoštvo seminara, nagrada, poslovnih kontakata i uspjeha. Ali, niti jedna ljubavna veza.

– Venula sam u samoći, sve češće snatreći o mužu, djeci, porodici. Potpisala bih da nikad ne izađem iz kuće, da budem robinja nekom muškarcu, perem, kuham, čistim…ma sve, samo da me oženi. Ma ni papir mi nije trebao. Samo da me je neko htio. Zaista sam bila očajna.

– Počela sam i društvo da izbjegavam. Rodbinu. Preko glave mi je bilo pitanja kad ću se udati, izlazim li, imam li momka. Istina je bila odveć tužna i za moje uši. Izlazila sam sama, kući se vraćala sama. Nije mi bilo jasno zašto me niko ne želi. Izgledala sam lijepo te uvijek bila čista, dotjerana. Frizura, odjeća, sve je bilo na svom mjestu. Ni to nije pilo vode – prisjeća se Selma.

Posebno je izbjegavala kaže drugarice iz škole i fakulteta. Neke od njih su već imale po troje djece pa se nametalo ono iskonsko pitanje. A šta ti čekaš…

– Obzirom da sam uvijek sve oko sebe plijenila ljepotom, šarmom, pameću a bogami ni novca nije falilo, svi su bili mišljenja da ja izbjegavam i tjeram prosce od sebe. Istina je bila bitno drugačija – prosaca uopšte nije bilo – govori Selma.

I kućni ljubimci, dvije mačke, Alina i Šejla, počele su joj ići na živce.

– To što svo slobodno vrijeme provodim s njima, smatrala sam velikom sramotom i poniženjem. Htjela sam i ja izlaziti, zabavljati se, uživati u životu i mladosti ali…što sam više razbijala glavu brinući se zbog samoće, to mi je teže padala činjenica da vrijeme prolazi. Biološki sat je otkucavao, a u mom životu ništa se novo nije dešavalo.

U očaju, Selma je pomoć zatražila i od psihijatra, ne bi li dobila potvrdu da je sve sa njom uredu, a onda je, skrivajući se iza raznoraznih “nikova”, pokušala i preko interneta naći bilo kakvog muškarca.

– Priznajem, bila sam očajna. Slala sam i oglase po novinama, u nadi da će se naći makar neki manijak, koji će sa mnom biti barem na jednu noć. Vjerovali ili ne, nikad se niko nije javio – prisjeća se s nelagodom naša sagovornica.

Do nje su dopirale glasine da je lezbejka, da joj niko ne valja, da ima visoke kriterije i bog zna kakve boleščure, da je jalova i da je niko neće. Boljele su uvrede, ružne riječi. Neke su dolazile čak i od najbližih, rodbine, komšiluka.

-U očima mnogih sam bila čudakinja. Jednom se u naš komšiluk vratio jedan čovjek iz Amerike, stariji od mene, neugledan. Nije imao ni on sreće u ljubavi, ma ni u čemu. Deportovali ga iz Amerike, baš propalitet, Pa kad me ni on nije htio ni pogledati, možete onda pretpostaviti kako mi je bilo – prisjeća se naša sagovornica.

A onda se kod Aide Terzić, iscjeliteljke, desilo rasvjetljenje Selminog slučaja.

– Možda je to sudbina, možda su moje molitve konačno uslišane, a put do njih vodio preko Aide, ali kad pričam o ovome obuzme me neka čudna jeza.

– Ti si osuđena na usamljenost, tuđim sevepom – bile su njene prve riječi nakon kojih sam briznula u plač. I sve ostalo što mi je rekla, bila je gola istina. Naslijedila sam prokletstvo staro stotinu godina. Djelomično je pokosilo i moju mamu i nenu ali ja sam najgore prošla. No, Aida je sve to poništila. Skinula je urok, magiju, sihir, prokletstvo, negativnost iz mog života.

– Napravila mi je nevidljivu hamajliju da me nikad više ništa loše ne zadesi. A dva dana kasnije, komšija iz zgrade, neoženjen i zgodan, pozvao me kod sebe u stan. Bila je to samo kafa, ali za mene, ostvarenje svih snova. Umalo se nisam onesvijestila od uzbuđenja. Uglavnom, započeli smo vezu, a od sreće ne spavam danima već…