Šećerna bolest: STIGLE “PAMETNE KAPSULE” UMJESTO INJEKCIJA INZULINA!

Kapsule sa inzulinom su veličine graška, napravljene od biorazgradivih materijala, između ostalog polimera i komadića nehrđajućeg čelika, a sadrže tanke iglice gotovo u cjelosti napravljene od inzulina

Tokom zadnjih stotinu godina ljudi s dijabetesom se, uglavnom, oslanjaju na injekcije inzulina koje im drže pod kontrolom šećer u krvi, a sada je možda tome došao kraj izumom kapsule koja bi u organizmu “odradila posao injekcije i zauvijek zamijenila neugodne ubode”. Naime nedavno je, kako prenosi Daily Mail, objavljeno istraživanje koje je predstavilo kapsule s inzulinom.

Ova kapsole se sastoje od tankih iglica gotovo u cijelosti napravljenih od inzulina i malene opruge, a sve zajedno na mjestu drži disk od šećera. Kad se kapsula proguta, voda iz želuca topi šećer, zbog čega se pokreće opruga kojom bi se dalje u želudac “ispalila” iglica s potrebnom dozom inzulina.

Tim koji stoji iza ovog izuma, liječnici i naučnici iz ‘Brigham and Women's Hospital’ i Instituta Tehnologije u Massachusettsu, su za ovakav lokalizirani pristup dijabetesu i snabdijevanju inzulinom opisali kao “ugodniji, jednostavniji i jeftiniji” od tradicionalnih injekcija.

Inače, prema američkom Centru za kontrolu u prevenciju bolesti, 30,3 miliona Amerikanaca boluje od dijabetesa, što je 9,4 posto njihove ukupne populacije. Do bolesti dolazi kad štitnjača proizvodi premalo “beta ćelija” koje proizvode inzulin ili ‘beta ćelije” same proizvode premalu količinu inzulina pa drugi hormoni nadomještaju glukozu u krvotoku.

Kad se ne liječi, dijabetes može uzrokovati niz komplikacija kao što su propadanje bubrega, očna oštećenja, srčane bolesti, srčani udar, pa čak i sljepoću. Inzulin se nadomješta injekcijama, koje se često ubrizgavaju u trbuh.

“Gastroenterolozi često daju injekcije u trbuh za liječenje čira na želucu ili zbog lokalnog zaustavljanja krvarenja – rekao je doktor Giovanni Traverso iz ‘Brigham and Women's Hospital’ i dodao kako su želudac i probavni sistemv vrlo otporni na oštre predmete zbog čega spomenute iglice ne bi bile problem.

A za kapsule ljekari su objasnili da su “veličine graška, napravljene od biorazgradivih materijala, između ostalog polimera i komadića nehrđajućeg čelika”. Kad su određivali koliko oštri predmeti smiju biti, vodili su se time da ne budu oštriji od dvije stvari, oklopa “leopardske kornjače” i Weeble-Wobble igračke (malo plastično jaje koje je u zadnjih 20 godina dosta djece progutalo).

– Kapsule se same orijentiraju, a oštrica im je napravljena tako da se uvijek uzdiže pravilno, ne da zarezuje – objasnio je prvi autor istraživanja o kapsulama, student zadnje godine MIT-a Alex Abramsom.

Pored toga, trebalo im je nešto što će potaknuti iglicu da izađe, pa su odlučili da nju kontrolira disk od šećera.

“Šećer drži oprugu na mjestu dok pacijent ne proguta kapsulu, a tada se opruga opušta i ispaljuje se iglica – objasnio je Abramsom.

Zadnji problem ljekarima i naučnicima predstavljao je izbor pravog materijala za izradu spomenute iglice, koju su odlučili napraviti od stisnutog inzulina koji je prethodno tretiran kao suhi led.

“Namjerno smo ga napravili u krutom stanju jer ga tako stane puno više stane u kapsulu, nego u tekućem stanju – objasnio je dr. Traverso, a tim je svoje otkriće testirao na svinjama koje su s ovom kapsulom “proizvele# 300 mikrograma inzulina.

U zadnjim testovima ta doza je podignuta na pet miligrama, što je otprilike količina koju bi pacijent s dijabetesom tipa 2 morao dnevno uzeti. A kako su naglasili, kad sadržaj dospije u želudac, prolazi dalje kroz probavni sistem bez ikakvih nuspojava. Trenutno tim s farmaceutskom firmom Novo Nordisk radi na kapsuli koja bi se isprobala na ljudima, i to kako se nadaju, u naredne tri godine.

Komentari

komentara