Sarajlija Ajnur H. (36) za Auru svjedoči: Na pustom sarajevskom sokaku na Bjelavama napala me vojska šejtanovih sluga

Nakostriješio sam se sav, ubrzao korak kad ugledah kako se iza mene kotrlja neko klupko, osrednje veličine. Kao tri-četiri fudbalske lopte, od sijena, grančica, tako je izgledalo. Kotrlja se i pravo na mene. Saplete me, ja padoh, a ono mi skoči na prsa, skače po meni, davi me, grebe, pritišće, a sve pišti i neke nenormalne zvuke ispušta.

Duhovni iscjelitelji su često na meti džina i njihovih sluga. Prema tvrdnjama Alje ef. Harića, u bh. alternativnoj medicini mnogo je onih koji su se okušali u liječenju duhovnom medicinom ali su poslije nestali sa alternativne scene. Nemali broj njih se suočio s osobnim problemima o čemu se malo ili nimalo govori.

– Oni se ne znaju braniti od šejtana koji ih brzo savladaju. Na ovaj način postaju opsihireni te traže pomoć u ordinacijama pravih iscjelitelja kao što sam recimo ja – tvrdi dobojski efendija Aljo Harić.

Kako kaže, u duhovnom liječenju, Aljo se svaki put sukobljava sa vojskom šejtanovih sluga što potvrđuje i priča koja slijedi. Ispričao nam ju je Sarajlija Ajnur H.

– Imao sam solidan posao i odličan brak. Priznajem da nisam bio neki pretjerani vjernik, poneka džuma, poneki namaz…volio sam popiti i tako. Često sam se znao i izjutra kući vraćati pustim sarajevskim sokacima ne misleći kako sam takav u ta gluha doba, idealna meta džinskom svijetu. A ne kažu džaba, da šejtan niti ore niti kopa, samo na probleme misli. I tako, jedno jutro, penjući se uz Bjelave, a možda je bilo oko dva ujutro, zapuha neki vjetar stravičan. Bila je to, sad znam, priredba samo za mene, moje oči. Nakostriješio sam se sav, ubrzao korak kad ugledah kako se iza mene kotrlja neko klupko, osrednje veličine. Kao tri-četiri fudbalske lopte, od sijena, grančica, tako je izgledalo. Kotrlja se i pravo na mene. Saplete me, ja padoh, a ono mi skoči na prsa, skače po meni, davi me, grebe, pritišće, a sve pišti i neke nenormalne zvuke ispušta.

– Nisam tad znao da se na mene okomilo džinsko leglo, ali sam znao da je nešto opako i zlobno. Strašno. Krenuo sam tad učiti što sam znao i što nisam znao. Jezik mi se spetljao, jedva bismilu sastavih kako treba i ono klupko spade sa mene, odvaljuta se niz ulicu. Kući sam došao posrćući.

– Ti opet pod gasom – dočeka me žena s riječima, ne znajući da me onaj vjetar i ono grmlje otrijeznilo. Dva sam naredna dana drhtao, na posao nisam mogao otići, toliko se neki strah u mene uvukao.

– Uglavnom, od tad ništa nije bilo isto u mom životu. Promjene su bile malo vidljive, tako to valjda šejtan radi, ne obuzme te odmah cijelog, nego pomalo, da nemaš vremena odstupnicu napraviti, zaštititi se.

Ali dva mjeseca kasnije, bilo je očito da su posljedice itekako prisutne.

– Nisam imao nafake, pojaviše se neki dugovi, zdravlje me napusti, a smetala mi je i nemoć u krevetu.

– Išao sam i doktoru, pio neke lijekove, ali lijek protiv šejtana u medicini ne postoji. Ubrzo su me i prijatelji napustili, rodbina okrenu glavu od nas. Sav sam se odao piću, birtijama…Taj novi vladar moje duše vodio me gdje je on htio. Izgubio sam razum i kontrolu nad vlastitim životom. Morao sam hitno nešto napraviti od svog života. Da skratim priču, hodao sam svuda, žena me natjerala kad je vidjela da nam život ode stranputicom, a pomoć sam dobio jedino od efendije Alje Hariće.

– Pao sam na pod grčeći se dok je ef. Aljo učio dove. Nakon sat vremena sam se probudio iz nekog dubokog sna, smireniji, jači. Aljo mi je odmah naredio da se vratim vjeri i da će mi dragi Allah dž.š. vratiti nafaku i moj život. Dobio sam uputstva da što prije obnovim namaz i praktikujem ga redovno, da se vratim vjeri, da dijelim milostinju i koljem kurban. Poslušao sam ga i, da vidite sad rahatluka. Ne bih iz kuće izašao bez abdesta, nema šanse. Nijedan namaz ne propuštam. Život mi je bolji nego ikad i više me nije strah noći ni jutra, ni one prikaze u grmlju, samo, više u ta nepristojna doba ne dolazim kući – završio je Ajnur svoju ispovijest.