Sarajka Aida Mulić: TRČANJE JE ČUVAR ZDRAVLJA I NAJBOLJA ANTISTRES TERAPIJA

  Osim što je dobro za topljenje kilograma i jačanje mišićne mase, uz trčanje ćete biti zdraviji, imati više energije i kondicije, smanjiti mogućnosti od kardiovaskularnih tegoba te ćete, dugoročno gledano, doživjeti i koju godinu više. Osim što je jeftino, staza za trčanje ima na pretek, a i vježbanje na svježem zraku u prirodi svakako je zdravije i jeftinije od zagušljive teretane.

 

Mnogima je trčanje fizička aktivnost koju će rado odabrati i dati prednost pred drugim aktivnostima. Trčanje je jednostavno, besplatno i jedino što je potrebno jeste – volja da se pokrenete! Brojna istraživanja su pokazala da trčanje donosi niz prednosti za ljudski organizam: smanjuje rizik od pretilosti, dijabetesa tipa II, kardiovaskularnih bolesti, visokog krvnog pritiska, srčanog udara, nekih vrsta karcinoma i niza drugih bolesti.

Osim toga, studije potvrđuju da trčanje značajno poboljšava emocionalno i mentalno zdravlje i pomaže u postizanju dugovječnosti.

Toga je itekako svjesna i naša sagovornica kojoj je trčanje obilježilo život i donijelo brojna nezaboravna iskustva.  Iako je po zanimanju doktor stomatologije, 41-godišnja Aida Mulić za sebe prvenstveno kaže da je hedonista i veliki zaljubljenik u život.

Trčanjem se počela baviti sasvim slučajno, međutim bila je to odluka koja će je odvesti na staze zdravlja, novih poznanstava i ličnih uspjeha.

ž5= Opišite nam svoje trkačke početke, kako se rodila ljubav prema prirodi, trčanju i zdravom načinu života? Da li ste član neke škole trčanja?

Moj trkački život počinje 2016., i to sasvim slučajno.Te godine sam na društvenim mrežama, pratila neke ljude koji su počeli trčati. Spominjala se Škola trčanja u Zagrebu. To me zaintrigiralo pa sam odlučila da probam naći nešto i kod nas. I našla sam – Školu trčanja Klix. Tu sve kreće. Nisam imala problem sa kilogramima. Jednostavno sam htjela neku fizičku aktivnost, po mogućnosti vanjsku.

U Vašem životu su se smjenjivala različita interesovanja od stomatologije, farmacije do nutricionizma. Zašto ste se odlučivali za svako od ovih zanimanja i koje Vas je najviše privuklo i zašto?

Stomatologija je rezultat maninih stopa. Prateći njen rad kao stomatologa, i sama sam htjela da se okušam u istom. Divan je osjećaj kada nekome možete pomoći u zdravstvenom i estetskom smislu.

Nutricionizam je nekako došao kao želja da produbim znanje o hrani, s obzirom da pazim na prehranu i da me zanima hrana, odnosno njeno djelovanje na organizam, kao i priprema iste.

Farmacija iskreno, nije bila planirana i rezultat je moje nemogućnosti da nađem posao u svojoj struci. Tu je i dan danas, tačnije dvanaest godina. Omogućila mi je upoznavanje različitih ljudi i veći nivo komunikacije.

Ja kažem da, bez obzira šta završili, uvijek se možete naći u nekim drugim poljima u kojima uživate.

Da li ste od malih nogu bili sportski aktivni, kojim ste se sve sportovima bavili do sada?

Od malena imam usađenu ljubav prema sportskim aktivnostima. I to, zahvaljujući mom tati koji je uvijek brata i mene “tjerao” na iste. Od skijanja kada sam imala četiri godine, do plivanja, tenisa, stolnog tenisa, biciklizma… To je sve bilo rekreativnog karaktera.

Šta je “trail” i kada ste se prvi put testirali u ovom izazovu? Opišite svoje iskustvo, kako se prirodno okruženje djelovalo na Vas?

Najjednostavnije objašnjenje trail trčanja jest da je to trčanje koje se ne provodi na asfaltiranom betoniranom obliku staze već se provodi u prirodi. Bitna razlika između cestovnog i trail trčanja je samo iskustvo trčanja.

Kod trail trčanja, čije staze većinom imaju razne prirodne prepreke i promjene samog oblika terena, stalno se nudi neko novo iskustvo. To je kombinacija trčanja i hodanja, ovisno o nagibu i težini uspona.

Prvi moj trail je bio Jahorina Ultra Trail. Pojma nisam imala kako to izgleda. Znala sam da se trči u prirodi, po brdima. Sama usred šume, usred predivnog zelenila, cvrkuta ptica, sa nevjerovatnim pogledima koji oduzimaju dah.

Za mene nema ništa bolje od toga.

 Kako se psihički i fizički pripremate za trail/trku?

Psihički način pripreme kod mene podrazumijeva druženje sa prijateljima i obostrane motivacije. Što se tiče posebnom načina ishrane, za nas trkače je poznat termin “carboloading” koji podrazumijeva povećan unos ugljikohidrata prije trke kako bi osigurali energiju za vrijeme trke.

Pazimo i na unos proteina koji su bitni za izgradnju i snagu mišića. I jako je bitna hidratacija par dana pred trku.

Kako trčanje djeluje na razvoj čovjekovog duha, samopouzdanja i generalno, sreće?

Moram reći da je trčanje jedna od najboljih odluka u mom životu. Posebno sam mu zahvalna na ljudima koje je donijelo u moj život. Ni sanjala nisam da ću se tako “obogatiti”. Praktično sam dobila drugu porodicu – prijatelje sa kojima dijelim dobre i loše dane, proživljavam uspone i padove, putujem i pjevam.

Za mene je socijalizacija jako bitan segment bez kojeg ne bih mogla funkcionisati. Trčanje ju je obogatilo. S druge strane, trčanje je postalo moja antistres terapija, ispušni ventil. Postala sam jača, kako u fizičkom, tako i u psihičkom smislu.

 Prirodna destinacija koja Vam je posebno draga i koju biste preporučili našim čitateljima?

Jako je teško izdvojiti posebno drage destinacije jer mi imamo tako lijepe planine. Svaka vas oduševi na svoj način. Na Trebeviću sam jako često zbog divne šume, blizine i pristupačnosti. Bjelašnicu volim zbog skijanja, a ne bih umalnjivala i ljepote naših drugih planina jer je svaka posebna na svoj način.

Kada biste mogli birati između stana od 100 kvadrata u elitnom dijelu grada ili kućice u prirodi, šta biste izabrali?

Iskreno, nemam potrebe za stanom od 100 kvadrata. Radije sam za kućicu u prirodi, da dočekujem izlazak i zalazak sunca, slušam cvrkut ptica, šumove drveća. To djeluje tako smirujuće, puni energijom za razliku od svakodnevne gužve, stresa i posljedičnog uticaja na zdravlje.

Planovi za budućnost?

Privesti kraju studij nutricionizma. Posvetiti se sportskoj prehrani i istrčati maraton. I naravno uživati u svakom danu koji mi život donosi.

 

 

 

 

  Važnost pravilne ishrane

Prehrana je uz fizičku aktivnost najbolja metoda za održavanje zdravlja i vitalnosti. Pravilna tj.    uravnotežena prehrana podrazumijeva unošenje određene količine hranjivih supstanci kao što su voda, proteini, ugljikohidrati, masti, vitamini i minerali i svaka od njih ima svoju funkciju u organizmu, a potrebe za njima ovise o dobi, spolu, životnom stilu, fizičkoj aktivnosti, kulturi i prehrambenim navikama.

Prehrana je jedan od ključnih faktora za razvoj hroničnih bolesti i nudi nam zaštitno djelovanje u prevenciji istih.

S obzirom da ne jedem meso, moram paziti na dovoljan unos proteina, posebno zbog pojačane potrebe. Na mom meniju su: jaja, cjelovite žitarice, mahunarke (slanutak/leblebije, grašak, leća), orašasti plodovi, dosta povrća i voća.

Treba smanjiti unos rafiniranih šećera, transmasti, mesnih prerađevina a povećati unos voća i povrća, cjelovitih žitarica, zdravih bjelančevina (riba, perad, mahunarke, orašastI plodovi). Konzumaciju crvenog mesa ograničiti na 1x sedmično. Generalno, preporuka je mediteranski način ishrane.

I naravno, jako bitno-dovoljan unos vode ( 30 ml/kg tjelesne težine) i fizička aktivnost. Zdrava prehrana se temelji na ispravnim omjerima svih grupa namirnica, na njihovoj raznolikosti, te umjerenosti u jedenju. Zdrava prehrana podrazumijeva i uživanje u hrani, bez stresa, po mogućnosti u dobrom društvu.  – savjetuje Aida.

 

 Trčala do vrha piramide i učila Vijetnamce bosanski jezik

Na pitanje koje trke su obilježile njeno trkačko iskustvo, Aida odgovara da svaka utrka je posebna na svoj način, bez obzira da li je bila ispod ili iznad očekivanja.

 

– Izdvojila bih prije svega svoj prvi Sarajevo polumaraton, trku na kojoj mi nije bilo nimalo lako, ali se uz pomoć tadašnjih trenera dobro završio.

– Vučko trail, stazu od 37 km na kojoj sam uvidjela da stvari za koje mislite da su nemoguće, postanu moguće. Pogotovo kada je završite za neko solidno vrijeme. Za mene je to bilo odlično vrijeme, 5h 40 min, uz elevaciju od 1328m, na veoma toplom danu. Tu sam za “pejsera” imala prijatelja koji me je bukvalno “gonio”.

–             Zatim, moj prvi Skakavac trail, kod kojeg sam prošla sva 4 godišnja doba u društvu prijateljice. Trka na kojoj smo trčali sa kilogram blata na tenama. I sa mojom povredom. Ali ništa nije stradalo. Osjećaj je bio bitan.

–             Zatim Piramida trail u Visokom gdje sam oko 10-og kilometra na vrhu piramide, saznala da sam na prvom mjestu. Tako je i bilo na kraju.

Na Trci za život na Jahorini sam trčala sa prijateljicom I baš smo se zabavile prelazeći silne prepreke. Tačnije njih 20. Pred rkaj trke nas je čekalo kupanje nakon kojeg smo se “sušile” naredna  dva kilometra.

I nezaobilazni Ha Long Bay polumaraton u Vijetnamu gdje je nas 6 odlučilo hedonistički trčati zajedno. Pjevali smo, zezali se, učili Vijetnamce naš jezik. To je bilo nešto posebno. Samo da ste vidjeli osmijeh na našim licima, sve bi vam bilo jasno.

Svaka trka ima nešto posebno, pogotovo kada trčite u društvu i motivišete jedni druge. Mogla bih spomenuti još koju trku, ali nema smisla. Bio bi to roman.

 

 Trebević je pristupačna  oaza mira

Među brojnim planinama i prirodnim ljepotama kojim je Bosna i Hercegovina itekako bogata, Aida često ističe Trebević, planinu na čiji se vrh, kako kaže naša sagovornica, možete popeti sami, bez ikakvog straha.

  • Trebević je zaista poseban, prvenstveno zbog svoje blizine, pristupačnosti, divne šume, označenih staza bez obzira da li šetate, trčite ili planinarite. To je prava oaza mira, a boravak u prirodi je najbolji način rješavanja nakupljenog stresa, bilo da šetate, trčite ili planinarite. Najbolja antistres terapija. Još ako ste u društvu prijatelja, nema bolje od toga.
  • I sama se najbolje opuštam u društvu dragih prijatelja, boravkom u prirodi i uz muziku – kaže Aida.

D.K.