Sarajevskom ribaru Selmi Dikonji se prikazalo: Svjedočim da sam svojim očima vidio “ljudskog diva iz Kijeva”!

Prvo sam pomislio da nije neko džinovsko stvorenje kakvo se samo viđa u filmovima, ali kada smo prijatelj i ja pogledali kroz dvogled, vidjeli smo da ima ljudsko obličje – kazao je Selmo

 Taj dan, dok je Selmo Dikonja pecao ribe na rijeci Željeznici, ni slutio nije da će umjesto bogatog ulova donijeti kući nesvakidašnju priču u koju malo ko može povjerovati. Našao se na mukama. Kako objasniti ljudima ga govori istinu zaklinjući se Bogom. Kaže:

“Prvo, kada ispričam da se to dogodilo 1. aprila, na dan šale, a jeste,  ljudi pomisle da je prvoaprilska šala, a drugo, znajući da sam ribar vele da je ribarska priča. Na sreću imam svjedoka, Muharema Hadžića, koji je prvi ugledao čudo od čovjeka!

Prema Selminom kazivanju nesvakidašnje ukazanje dogodilo na izlazu iz naselja Kijevo kod Sarajeva, u blizini privatnog ribnjaka, nadomak mosta preko rijeke Željeznica. Još vidno uzbuđen ovaj 54-godišnjak je ispričao:

“Moj jaran Muharem Hadžić je prvi ugledao čudo od čovjeka. Uhvatio me je za rame i povikao: “Selmo, pobogu brate, pogledaj onog gorostasa što sjedi na kamenu!”

Pogledao sam preko rijeke i imao šta vidjeti. Na velikom kamenu je sjedio div od insana. Strahoba ga bilo pogledati. Imao je ogromnu glavu i duge ruke. Prvo sam pomislio da nije neko džinovsko stvorenje kakvo se samo viđa u filmovima. Ali, kada smo obojica pogledali kroz dvogled vidjeli smo da ima ljudsko obličje. Domalo, čudovište je ustalo i u četiri koraka zamaklo za planinu!

Selmo je telefonom prozvao Muharema da potvrdi njegovu priču. Domalo, čuli smo glas njegovog prijatelja:

“Svjedočim das mo vidjeli čudovište, a ko neće da povjeruje u našu priču, to je njegov problem!

Za sumnjičave Muharem je kazao i ovo:

“Neki su skloni kazati kako smo popili, pa nam se prikazalo, a ko zna Hareta, kako me prijatelji iz milja zovu, znaju da nikada nisam pio alkohol!

Selmo veli kako ni on ni njegov prijatelj ne znaju kazati “kakvo je to čudovište”, ali od “strahobe” nisu mogli nastaviti ribarenje.

“Tu noć, nakon povratka kući, ni san mi nije dolazio na oči – dodaje Selmo koji je bez dvoumljenja pristao da se fotografiše i svoju priču podijeli sa našim čitaocima.

Namikova izjava

Taj dan nesvakidašnjeg “ukazanja”, zajedno sa Selmom i Muharemom, lovili su ribu i njihovi prijatelji Namik Mizinović i Admir Cibra, ali oni nisu vidjeli “Diva iz Kijeva”.

“Bili smo zaneseni lovom ribe, ali možemo potvrditi da se sve to desilo negdje oko 17 sati i da je bio lijep i sunčan dan, dušu dao za pecanje – kazao je za “aura.ba” Namik i dodao kako nema razloga da ne vjeruje prijateljima u ono što su “rođenim očima vidjeli”. (aura.ba/Mustafa Smajlović)

 

 

Komentari

komentara