Sarajevski derviš Enver Imamović: IMAO SAM SLUČAJEVA DA MI LJUDI, KOJE SU NAPALI DŽINI, LAJU KAO PSETO

U svojoj praksi derviš Imamović se, kaže, susretao sa različitim pojavama i sudbinama. Dolazili su mu ljudi sa psihijatrije, iz svih krajeva svijeta, čak i iz daleke Australije. Imao je slučajeva da džini progavaraju iz čovjeka, da ljudi za vrijeme njegovih molitvi padaju u nesvijest, plaču, povraćaju, vrište, laju kao pseto…

Derviš Enver Imamović je derviš hadži Mustafe Čajlakovića. Od njega je dobio dozvolu i izun da se bavi duhovnim iscjeljivanjem. Sufizam je provrio u njegovim venama i srcu još dok je kao dječak trčkarao i lutao livadama i proplancima oko Kladnja. Kao osamnaestogodišnjak je našao luku zadovoljstva u tekiji šeiha Mustafe Čajlakovića.

Sve je počelo snom. Jedne je večeri usnio svoga šeiha, derviški zikr i posjetu turbetu na Vrandučkoj tvrđavi. Nisu ga zvali, već je tamo boravio, hranio se i napajao riječima, savjetima i molitvama, tada mu nepoznatog šeiha.

Dva dana kasnije saznat će da se taj šeih zove Mustafa Čajlaković i da živi sa metkom u srcu. Našao ga je u Zenici, i odmah zavolio svim srcem. Šeih Čajlaković je mladog Envera Imamovića prihvatio kao svog najrođenijeg; upućivao ga je, duhovno hranio, prenosio svoja znanja i iskustva na njega. Kovao ga, kao što se kuje i oblikuje sirovo željezo i pretvara u plemeniti metal.

Hraneći se u tekiji i uz šeiha Čajlakovića, te izučavajući sufijsku literaturu, spoznao je, kaže svijet, ali i sebe.

Svome iscjeliteljskom radu i uspjesima ne pridaje nikakvu važnost, niti veličinu. Veli da ne želi sebe hvaliti, jer hvala i zahvala pripada isključivo i samo Svevišnjem.

„Ja sam niko i ništa! Ja sam Allahov rob koji pokušava da svojim radom, uz njegovu pomoć,  pomogne robu. Jer, Allah daje nafaku; ja je ne mogu dati nikome – kaže derviš Imamović i dodaje da se učenjem Kur’ana, izradom zapisa i zaštite, insanu može puno pomoći.

U svojoj praksi derviš Imamović se, kaže, susretao sa različitim pojavama i sudbinama. Dolazili su mu ljudi sa psihijatrije, iz svih krajeva svijeta, čak i iz daleke Australije. Imao je slučajeva da džini progavaraju iz čovjeka, da ljudi za vrijeme njegovih molitvi padaju u nesvijest, plaču, povraćaju, vrište, laju kao pseto…

“U nekim slučajevima je dovoljno da “insanu odučim” pa da mu se, nakon što se onesvijesti, vrate razum i vedrina. Odmah nakon što ga napuste nečiste sile, on se vraća u normalno stanje . Allah je tako htio – kaže derviš Imamović.

Kod njega nema ogledanja. Samo istina! Naglašava da ko god kaže da može ogledati iz Kur’ana – laže.

„ To je haram. Samo Stvoritelj zna šta će biti – podsjeća nas i nastavlja: – Ljudi hoće šarene priče. Znate, istina je najljepša… Ja ne mogu izliječiti, udati, oženiti… Ne može ni svaki slučaj na hajr biti…. Allahovom voljom sve je propisano i određeno. Zato ne uzdajte se u mene, nego u Allaha! (aura.ba)

Komentari

komentara