Sarajevske legende: Susreti sa džinima, šejtanima, krklerima, umrlim dervišima i prstenom koji tjera džine

Na ovim stranicama objavljujemo zanimljive priče iz knjige “Legende iz starog Sarajeva” koju je priredio Vlajko Palavestra. Riječ je o legendama koje su već počele da blijede i rijetki su oni koji vam mogu ispričati neku od njih. U nastavku pročitajte nekoliko legendi koje smo odabrali ovoga puta bez navođenja komentara i bibliografskih podataka iz kojih je autor Palavestra crpio podatke…

Krkleri – 40 dobrih koji žure na molitvu

Vjerovalo se da onaj ko želi da vidi “dobre” treba da ode na Obhodžu, na istočnu periferiju grada, ili na grob kakvog šehida ili bogougodnika i tu izmoli molitvu za njegovu dušu. Tada će mu se ukazati Krkleri, četrdeset dobrih, u zelenu čohu odjevenih prilika, koje pred zoru, jedna za drugom, žure na jutarnju molitvu.

Vruć šamar zbog propuštene dove

Pripovijedalo se kako je neki sarajevski derviš, skoro četrdeset godina svakog dana u prolazu pokraj malog Gaziler turbeta, zastao i palim junacima izmolio molitvu za dušu. Ali, jedne noći, kada se sa ženom vraćao sa sijela kući, propustio je taj svoj običaj i nije zastao da se pomoli.

Idući dalje prema Gorici odjednom susrete visoku, u zelenu čohu ogrnutu priliku koja mu priđe i udari mu vruć šamar.

–    Stid te bilo – ukori ga – Zar tako prolaziš kraj mog groba, zar ti je preča žena od mene?

Kako se u ono vrijeme vjerovalo, bio je to jedan od one dvojice šehida što su sahranjeni u Gazilerskom turbetu

Zašto šejtani vole hamame?

Takođe se pričalo da u sarajevskim hamamima i banjama noću borave šejtani (đavoli). Naročito se to vjerovalo za Ramića banju, iz koje se, kažu, noću često mogla čuti cika, vriska i šejtanska dreka, pa su ljudi izbjegavali da tuda prolaze u kasne sate. Mnogim Sarajlijama su se, navodno, noću prikazivali šejtani i na ulici ili u snovima, kako je zapisao jedan ljetopisac starog Sarajeva.

Prsten koji priziva i tjera džine

Džini su, po nekadašnjim praznovjericama, slični šejtanima, a mogu se uvući u čovjeka, pa čovjek poludi. Zabilježeno je u starom Sarajevu kako je u jednu ženu bio ušao džin i iz nje bi ponekad progovorio. A bilo je ljudi koji su znali liječiti i čarolijama istjerivati džine, pa su tu ženu doveli jednom poznatom sarajevskom iscjelitelju. On je imao nekakav prsten, talisman, pa kada bi ga bacio – sakupili bi se ili razišli džini, po njegovoj zamolbi. Taj je čovjek toj ženi stavio svoj prsten-pečatnjak u ruku, i kako piše ljetopisac, u taj čas počeo je džin jaukati, a žena odjednom progovori razumno, pa ubrzo i potpuno ozdravi.

Čudotvorni izvor Brezumulja

Brezumulja je naziv jednog neobičnog izvora u Dolu na Vratniku. To vrelo bi u proljeće ujutro teklo bistrom vodom, a oko podne bi presušilo. Nalazilo se, kažu, pod mihrabom susjedne džamije, a isticalo je uz obližnju Kupusovu česmu. Vjerovalo se da valja na četrdeset dana prije Jurjeva (Đurđevdana), prije zore, zahvatiti vode s ovog vrela, jer se smatralo da je to lijek od raznih bolesti, posebno za djecu koja ne mogu prohodati.

Drvo sa korita kao talisman

Na nekim drvenim koritima pred starim sarajevskim javnim česmama mogle su se vidjeti udubine na mjestima gdje vode iz česma pada u korito. Praznovjerni ljudi su s tih mjesta izrezivali komadiće korita i to drvo nosili sa sobom kao talisman. To su činili ponajviše oni koji su bolovali od srca, posebno od lupanja srca. Jednom je neka žena upravo izrezivala nožem komadić drveta na česmi u Strošićima, kada je neki prolaznik upita šta to radi. Ona mu brzo odvrati:

–    Prije ovo iladž (lijek) bio, nego što si ti upitao!

Vjerovalo se da ne valja pitati čemu će nešto služiti, ako je za lijeka.

(Arhiv Aure)

Komentari

komentara