Kako smo se začeli – takva nam je i nafaka ili – KAKVA SU DJECA KOJA SE „OMAKNU“ U SEKSU?

Ukoliko vam se dijete “omaklo” – takvo dijete se osjeća nedobrodošlim, neželjenim, greškom prirode i smećem. Ono od samoga starta, tj. kada je bilo ona oplođena ćelija, upija ružan program. Taj program postaje važan dio njega u psihičkom, tako i fizičkom smislu.

Kakva će nam biti nafaka i kakvi ćemo biti u svemu, zavisi od toga kako smo začeti. Moram vas napomenuti, ako već ne znate, da veliki dio života posvećujem istraživanju suptilnih energija i alternativnih stvari u globalu. Neka od njih dovela su me do esencijalnih spoznaja o ovome što ću pokušati objasniti u tekstu.

Onda sam tačno prije dvije godine slušala govor poznatog bosanskog efendije, koji je jednostavno dao pečat mojim razmišljanjima. Možete me uzeti za ozbiljno, možete me uzeti za neozbiljno, ali vaše djece radi, a našega podmlatka, nadam se da ćete me makar saslušati.

To što nastaje u trenutku kada se spermatozoid spoji s jajnom ćelijom zove se Život. Nema veze što ga mnogi ne doživljavaju tako i što kažu,:“pa to ni ne zna za sebe”, ono ima svijest. U njega je utkana životna energija. Jednom začet, Život više nikada ne umire.

Ta prva ćelija iz koje se razvija cjelokupan naš organizam, upija u sebe sav momenat u kojem je došlo do oplodnje: trenutna razmišljanja i stanje roditelja.

Šta kad se dijete omakne?

Ukoliko je dijete bilo voljeno i željeno, čak i prije svoga začeća, velika je mogućnost da ono kroz život bude sretno, stabilno, otporno na bolesti i negativnosti. Ukoliko su ga roditelji s nestrpljenjem iščekivali, pa je i taj seks u kojem je ono začeto bio zato što su roditelji željeli da ono postoji, ono će se osjećati sigurnim, dobrodošlim, voljenim i vrijednim na ovom svijetu. Biće emotivno zdravo i izgradit će divan život.

S druge strane, ukoliko se dijete omaklo ili je začeto izvan bračne zajednice, šanse da bude sve obrnuto od gore opisanog maksimalne su.

Takvo dijete se osjeća nedobrodošlim, neželjenim, greškom prirode i smećem. Ono od samoga starta, tj. kada je bilo ona oplođena ćelija, upija ružan program. Taj program postaje važan dio njega u psihičkom, tako i fizičkom smislu. Ukoliko se omaklo, pa ga je, recimo, majka pomišljala abortirati, u njegovom energetskom polju stvara se blok zamrznute svijesti. To znači da će se ono uvijek i svugdje osjećati nedobrodošlim.

Biće nejako, iscrpljeno, bezvoljno, te materijalno nenafakali; razmišljat će kako postojanje nema nikakvog smisla, pa će nerijetko razviti neku ovisnost ili će pomišljati na prekraćivanje muka. Naravno, javljaju se i fizičke bolesti koje su obavezno posljedica unutrašnjih nereda u čovjeku.

Naime, efendija kojeg sam spomenula govori:”Omladino, čuvaj se začeća u alkoholiziranom, drogiranom i, ne daj Bože, vanbračnom stanju”! Sva nafaka djeteta, koje tom prilikom nastaje, zavisi od toga na koji način je ono začeto. Kvalitet života, kako će se s njime dijeliti, koliko će biti jako, koliko će biti sretno… Da moja prijašnja istraživanja nisu rezultirala identičnim zaključcima, ovaj tekst danas ne bi postojao.

 

U principu, ona oplođena ćelija upija utiske od majke i od oca. Naprimjer, drogirani otac će, duboko u sebi, u svojoj podsvijesti, imati osjećaj samokrivice za vrijeme seksa. Taj osjećaj očeve samokrivice postaje dio djetetovog psiho-fizičkog programa, ukoliko je već došlo do začeća. Ono će iz tog razloga oskudijevati u životnoj energiji, karizmi i osobnoj moći. Isto se dešava i tokom seksa izvan braka – mislim na taj osjećaj samokrivice.

Neko će reći da u njegovom slučaju to ne važi dok vodi ljubav sa svojom djevojkom, ali naša podsvijest davno je usvojila ubjeđenje kako je izvanbračni seks nešto pogrešno. Tada će oba roditelja prenijeti na dijete isti osjećaj samokrivice. Nafaka, računajući materijalni prosperitet, umanjuje se. Mislim da ste shvatili kako sistem funkcioniše, da ne redam primjere i kombinacije do ujutro.

Onda osjećaji perverzije, a ne ljubavi, ostavit će također traga na djetetu. Tatica koji misli na nekog dečkića dok radi te stvari s mamom…

 Devet mjeseci u majčinom trbuhu

Program se i dalje razvija. Važno je kako majka osjeća spram onog što je u njezinoj utrobi, te kako se ona sama osjeća. Ne moram valjda objašnjavati ono što je logično – da to dijete treba shvatiti da je sigurno, bezuvjetno voljeno i željeno. Ukoliko već ne želimo da ono u životu razvije sklonost prema duševnim bolestima.

Onda, tok trudnoće, koliko je ona bila sigurna ili rizična, pa sam porođaj…

Ima li spasa za vas, koji patite od nekog gadnog programa?

Ima – važno je da ga najprije prepoznate. Ali, s obzirom da ste čitav život bili programirani na jedan način, morat ćete zaista zasukati rukave. Radi se o tome da čovjek sebe iz korijena i iz suštine treba reprogramirati.

Na pamet mi pada nekoliko načina, ali pustit ću da svako od vas nađe svoj jedinstveni. Možda se pokaže djelotvornim. Samo, neka vam polazna tačka bude spoznaja da nije bila tvoja krivica. Toliko… (aura.ba/arhiva/autor teksta: Sanela Dizdarević)

Komentari

komentara