Samir Alihodžić (54), vrhunski majstor obućarskog zanata iz Kozarca kod Prijedora: Za nepunih 30 godina rada popravio oko 300.000 pari cipela

Mušterije hvale majstora i njegovih ruku djelo, što nadopunjuje Samirovo zadovoljstvo, koji kaže: S ponosom mogu reći kako je nepunih trideset godina kroz moje ruke prošlo oko 300.000 pari obuće!

U utrci sa modernom tehnologijom i obućarski zanat osjetno posustaje, ali se i održava zahvaljujući vrhunskim majstorima ovog zanata i nezaobilaznoj potrebi da se oštećena obuća popravi kako bi se uštedjela koja parica za kućni budžet. Među prijedorskim majstorima ovog zanata je 54-godišnji Samir Alihodžić, inžinjer za industrijsku proizvodnju obuće, koji se sjeća da je nekada samo u njegovom rodnom Kozarcu bilo desetak obućara.

Pedesettrogodišnji Samir Alihodžić iz Prijedora punih 28 godina radi kao obućar. Po zanimanju je inžinjer za industrijsku proizvodnju obuće, a svoj posao voli i svakog dana mu se iznova raduje. Da se ponovo rodi, opet bi ga radio 

Samir se prisjeća kako je prije nepunih trideset godina počeo raditi obućarske poslove. Kaže:

– Nakon završene više škole u Beogradu, smjer industrijaks proizvodnja obuće, počeo sam raditi u kozaračkom pogonu obuće “Bosna – Banjaluka”, čiji sam bio stipendista.

 Ponovo na „svojim“ nogama

Ovaj vrsni majstor svog zanata kaže kako je još prije rata imao svoju obućarsku radnju, koja je u ratu devastirana, a on je izbjegao u Njemačku gdje ga je ponovo, sudbonosno, „dočekao“ posao obućara kog je radio sve do 1998. godine, kada se odlučio vratiti u Prijedor. Kao vrijedan i istrajan majstor i radnik Samir je „ponovo stao na svoje noge“.  Ispričao je:

– Ponovo sam otvorio radnju, obučio jednog šegrta i zaposlio ga, da bi neko vrijeme radio i u pogonu jedne hrvatske firme koja u Kozarcu radi gornje dijelove obuće. Tu sam radio pet godina, pokrenuo pogon, a potom se opet vratio poslu u privatnoj firmi. Otvorio sam i drugu radnju u centru Prijedora. Naravno, nisam se pokao jer  je posao krenuo zahvaljujući istrajnom i kvalitetnom radu koji zadovoljava potrebe mušterije.

Supruga desna ruka

Samirova desna ruka u ovom poslu je supruga Melka, sa kojom ima dva sina, jedan je ljekar u inostranstvu, a drugi studira informatiku. Sa suprugom se nadopunjuje u poslu, a ona s ponosom dodaje kako se dobro snalazi i za šivačom mašinom, a često uskoči i kod kopiranje ključeva.

Uz osmijeh zdovoljstva ovoje vele kako dogovorom i slogom sve stekli i čistog obraza mogu kazati kako su pošteni i uspješni poslovni ljudi.

  • Puno se radi, ali, kako ona narodna poslovica veli ko radi ne boji se gladi – kaže Samir koji ne štedi riječi hvale za svoju životnu saputnicu.

– Mnogo toga je moja Melka naučila o obućarskom zanatu dok smo radili u Njemačkoj. Doduše, ona se danas više bavi mušterijama, a ja popravkom obuće. Sinovi su odabrali sebi druga zanimanja, mada sam mlađeg naučio kako se popravljaju cipele, jer se nikad u životu ne zna kada vam neko znanje može zatrebati. Sve u svemu mi smo zadovoljni – kaže na kraju ovaj susretljivi i vrsni majstor svog zanata s ponosom dodajući kako je najzadovoljniji kada lijepu riječ o njemu imaju korisnici njegovih usluga.

Mušterije hvale majstora i njegovih ruku djelo, što nadopunjuje Samirovo zadovoljstvo, koji kaže:

– S ponosom mogu reći kako je nepunih trideset godina kroz moje ruke prošlo oko 300.000 pari obuće. Što je možda još važnije, među mojim mušterijama nastojim da nema nezadovoljnih. Otud volim kazati kako sam u ovom poslu svoj gazda, zadovoljan kvalitetom popravljene obuće, ali koji svoje gazdovanje mora uvijek opravdati.

(aura.ba)

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!