Safija V. iz Sarajeva: Zanijemila, nakon što je u krevetu zatekla muža s komšinicom!

Spying

Spying

“Životni pečat” je zapečatio moju nesreću. Smirio muža, otrijeznio ga. A ona vucibatina od naše kone neka se dobro čuva u životu, jer, bez sumnje će je stići kazna za zlodjela koja je počinila. Ničija nije do zore sjala, pa neće ni njena! Pročitaće ona ovu priču kad-tad i neka dobro zna da će je stići grijesi i na ovom i na onom svijetu, i to ne samo nju već i njene potomke…

– Ženo, reci dragička! Ne moraš se ovog ramazana mučiti i truditi oko spremanja iftara. Zar to nije dobra vijest?

– Ne razumijem te, o čemu govoriš? Zar ne namjeravaš postiti ili…šta?

– Ma postio bih ja, ali, ne može se i kurvati i postiti – odgovori meni moj Mustafa.

– Bilo je to u junu mjesecu prošle godine, nekako pred ramazan.Mislila sam da se šali jer smo proteklih 12 godina imali fantastičan brak. Za poželjeti. Mustafa nit’ je pio, ni pušio. S posla – pravo kući. Pomagao mi, igrao se s djecom. Klanjao svaki vakat i radov’o se ramazanu. I onda, s neba pa u rebra; reče mi da se kurva, baš ovim riječima te dodade još da ga se moje mišljenje ni najmanje ne tiče.

Ovako je za naš magazin započela svoju ispovijest Safija V. iz Sarajeva. Posjetila nas je s iscjeliteljkom Kadom koja joj je vratila muža na pravi put. A evo šta se u međuvremenu događalo u ovoj, nekad uglednoj sarajevskoj porodici…

– Da, od ugleda je malo toga ostalo – sjetno i s uzdahom započinje Safija priču.

Ipak, za mišljenje mahale ne mari. Bitno joj je da je unatoč paklu kroz koji je prošla, njena porodica na okupu. Sklanja se od tuđih pogleda i ne razumije one koji se raduju tuđoj nesreći.

Opravdanja za modrice

– Niko ne zna šta nosi noć, a šta dan. Kao da sam ja ikad i posumnjati mogla da će me zadesiti onakva bruka. A zadesi me i više od bruke. Nakon priznanja, Mustafa je rijetko kući dolazio. Zvala bih ga, ali je moje pozive ignorisao. Zanemari posve i mene i djecu. A na svaki moj pokušaj razgovora, dobila bih prezriv pogled i šutnju, i to ako sam imala sreće. U danima kad me sreća nije pratila, završila bih na podu gdje me Mustafa katilski udarao i gazio. Bolili su udarci i poniženja, ali  najviše je boljela vriska djece, njihova želja da mi pomognu i nemoć u očima pri shvatanju da ne mogu – prisjeća se Safija nemilih scena.

Da spasi djecu od trauma, Safija je djecu sve češće slala svojima. Ona je ostala s nadom da će urazumiti Mustafu.

– Pred drugima, Musa se ponašao kao da nam ruže u braku cvjetaju. Glumio je za Oskara. Mnogi nisu znali kroz šta prolazim, a na modre tragove po licu i tijelu ja bih uvijek iznalazila drugčije opravdanje.

– A onda se desilo nešto šokantno. Toliko stravično i traumatično da sam danima poslije bila nijema. Otvarala sam usta, ali glasa nije bilo. I sad kad se sjetim te scene…uh, baš mi je teško o tome govoriti – promuklim glasom nastavlja Safija priču.

Nakon minute šutnje, crvenjenja, lomljenja ruku i kolutanja očima, Safija pređe na opis te traumatične scene.

– Bila je subota. Ustala sam rano, spremila sebe i djecu. Mustafi napravila kafu i doručak. Ostavila ga da čita novine rekavši mu da vodim djecu frizeru, pa kod svojih. Napomenula sam da ću svratiti na pijacu i kod obućara, te da ću se zatim počastiti nadogradnjom noktiju. Najavila sam kasni dolazak kući. Međutim, kod svojih se nisam zadržavala, a shvativši da sam zaboravila novčanik, jedina je opcija bila povratak kući.

Sve sam mu oprostila

– I tako…vidjela sam ih. Bili su toliko posvećeni bludnim radnjama u krevetu da nisu čuli ni ulazna, a ni vrata spavaće sobe. Bestidno su se previjali po našem krevetu. Moj muž i prva komšinica. Stajala sam tako, ne znam ni koliko, ne vjerujući prizoru koji se odigravao pred mojim očima. Kad su me spazili, nastao je opšti haos. Ona se žurno oblačila, sumanuto nastojeći izbjegnuti moj pogled i nazočnost. On joj je pomagao. Pobjegli su, ostavljajući me da urlam u tišini. Danima poslije, nisam mogla progovoriti. Izgubila sam glas. Od šoka – ustvrdiše ljekari.

A kad joj se dar govora vratio, Safija je od muža zatražila razvod zaprijetivši mu da će svima reći šta je vidjela i s kim ga je u krevetu uhvatila.

– Činilo se da njega cijela ta situacija zabavlja. No, hulju koja se bestidno “posluživala” mojim mužem – nije. Prije nego sam mogla reagovati i obznaniti svima, posebno njenom mužu i djeci – kakva je, bacila je na mene čini. Omađijala me zbog čega sam opet na momente gubila dar govora ali i razum. Otupjela, dane i noći sam provela u bunilu, neznanju. Potrajalo je to nekoliko mjeseci. Da se vratim među žive, spasim zdravlje i brak – pomogla mi je iscjeliteljka Kada. Posjetila ju je moja majka.

– Od nje uzela naučenu vodu, hamajlije. Kasnije i posebni “Životni pečat”. On je zapečatio svo zlo, izveo pravdu na čistac. Od Kade sam saznala da je i moj suprug bio žrtva magije. Otuda katilsko ponašanje, zanemarivanje vjere. Ona ga je vratila na stari put. Od mene je dobio oproštenje. Kaje se zbog učinjenog. Kada nam je dala i specijalne zaštite te nam nikad niko više neće moći nauditi. Ovaj smo ramazan i Bajram dočekali onako kako i dolikuje pravim vjernicima. Nemili događaj i prošlu godinu ne pominjemo. Kona se s porodicom odselila, komšiluk nagađa, gledaju nas ispod oka…došaptavaju se. Neka. Svakom svačije…zaključila je Safija svoju ispovijest.

Kontak iscjeliteljke Kade: 062/685-242

Za pozive iz inostranstva 00 387 62 685 242

(aura.ba/arhiv magazina Aura)

Komentari

komentara