Safet B., iz Vogošće: Za ljekare zdraviji od pilota, za hodže – slučaj nerješiv!

 Kadu Radetinac naš je sagovornik posjetio tek kad je skoro na samrti bio. Čuvenu iscjeliteljku posjetio je na nagovor svoje nane, a prema Kadinim riječima, uzrok njegovih tegoba su sihiri bliske mu rodbine. Ženu i dijete Safet godinama nije mogao podnijeti u svojoj blizini

Prije tri godine, vraćajući se kući s posla, Safeta je malaksalost oborila s nogu. U autobusu je pao na pod, uhvatio se za prsa. Srce je prijetilo da će iskočiti. Jako i ubrazano je lupalo.

– Preznojio sam se od bola i straha. Jedna misao mi je brzo proletjela glavom i dotukla me do kraja. Infarkt! Brzo su me odvezli nepoznati ljudi ljekaru. Pretrage i prve i sve naknadne, pokazale su da je sve uredu – priča Safet.

Međutim, on se nije tako osjećao.

– Javljao mi se jak pritisak u grudnom košu. Nešto me “probadalo” na lijevoj strani tijela, baš gdje je srce. Vremenom, probadanje se proširilo na cijelo tijelo. Sumnjao sam na PTSP, išao psihologu, neuropsihijatru…pod nekim dijagnozama F sam se vodio, pio antidepresive, sedative…

 F dijagnoze i strahovi

– Bez ikakvog povoda bih napadao ženu, svađao se. Sve mi je kod kod nje smetalo. Nakon dugog perioda svađa, ušutio sam. Pao sam u depresiju. Najmirniji sam bio daleko od svih. Dijete je raslo, silno je željelo da mu posvetim pažnju, igram se sa njim. Ali, nisam mogao. Svaki njegov i najmanji dječiji nestašluk me izluđivao.

Nakon što mjesecima nisam mogao oka da sklopim, opet sam se odlučio za posjetu liječniku. Uradio sam sve pretrage. Iznenadio sam se kada mi je ljekar, onako, u šali, rekao da bih što se tiče zdravlja mogao raditi kao pilot.

– Ali, nakon te posjete i dalje sam bio bolestan. Na poslu sam se jedva kretao. Više sam ustvari bio na bolovanju nego na poslu. I kad sam već bio na rubu ludila, na rubu smrti, odlučio sam posjetiti Kadu Radetinac.

– Otišao sam je na nagovor svoje nane Munibe.

 Neću se svetiti

– Ja sam te odgojila, ja sam ti bila i mater i otac i nana, ja te znam najbolje od svih. Ovo nisi ti, ne prepoznajem te. U Auri sam čitala za jednu divnu gospođu, sanjala sam da je moraš posjetiti, idi molim te – savjetovala me nana Muniba.

– Nakon toga, brat me odveo Kadi. Sihire sam dobio od jednog muškarca i dvije žene, inače, bliska mi rodbina. Dok su tretmani trajali često sam ih sanjao kako mi prijete. Bitno je da sam sada napokon zdrav, poletan i sretan kao malo dijete. Zlotvorima neka je na čast! Svetiti im se neću, najveća im je muka vidim i znam to što me vide sretnog, što uviđaju da njihovo zlo nije uspjelo.

 

 

 

Komentari

komentara