Psihoterapija: SAVJETI KAKO DA IZBJEGNETE ŠARLATANE I SLATKORJEČIVE TERAPEUTE

Koliko novca se obrće na ovom našem tržištu nesreće, još uvijek je nepoznanica, jer psihoterapeuti – stručnjaci, svoje seanse naplaćuju između 40 i 50 maraka, dok lažni psihoterapeuti  svoje seanse naplaćuju i po stotinu maraka, pa i više.

Piše: Vahida Djedović, književnica i psihoterapeut

Veliki broj naših čitatelja i čitateljica ne znaju razliku između psihijatra, psihologa i psihoterapeuta, a samim tim ne znaju ni šta od koga mogu da očekuju. Osim toga, na našim prostorima se pojavilo i nekoliko, nazovi, psihologa i psihoterapeuta, te je neophodno govoriti o tome i informisati javnost o pravim vrijednostima ovih zanimanja.
Prije svega, da razgraničimo, ko šta radi!

Psihijatar je osoba koja je završila medicinski fakultet i ima završenu specijalizaciju iz psihijatrije. Ovako edukovana osoba, osposobljena je da dijagnostikuje i određuje farmakoterapiju, te da, u skladu s time, farmakoterapijom liječi razne psihičke poremećaje.

Za razliku od psihijatara, psiholozi nisu ljekari i njihov pristup nije medicinski. Mnogi psiholozi rade na klinikama i njihov zadatak je da sprovode psihološki tretman, što uključuje intervju sa pacijentima, psihološko testiranje i psihološko savjetovanje, a sve u cilju kako bi psihijatrima pomogli u uspostavljanju dijagnoze bolesti, ali i tretmana.

Osim savjetovanja, psiholog sprovodi i psihoedukaciju.

Psihoterapeuti mogu biti i psiholozi i psihijatri ali samo oni koju imaju završenu edukaciju iz ove oblasti. Psihoterapeuti također mogu biti i stručnjaci iz drugih humanističkih oblasti koji imaju završenu edukaciju iz psihoterapije i nekoliko godina provedu u radu sa kliničkim pacijentima. Edukacija iz psihoterapije traje više od pet godina i podrazumijeva znanje iz teorijskog dijela, rad na sebi, rad sa klijentima i supervizijski dio.

Šta je psihoterapija?

Odgovor na pitanje šta je psihoterapija, nije jednostavan, zato što je to oblast koja se još uvijek razvija, pa prema tome i mijenja. Nastala je kao skup tehnika, metoda, znanja i vještina kojima je cilj liječenje psihičkih tegoba, a cilj se  ostvaruje pomoću strukturisanog razgovora između klijenta i terapeuta.

Međutim, mnogi klijenti nemaju nikakvih psihičkih poremećaja i, uglavnom su to zdrave i stabilne osobe koje žele unaprijediti svoj lični rast i razvoj. S tim u vezi,  psihoterapija je stručna podrška koja pomaže ovakvim klijentima da prevaziđu neke uobičajene postojeće probleme. Od psihoterapije mogu imati pomoći i pojedinci koji nemaju neke konkretne tegobe, već žele da rade na sebi i otkriju, odnosno, povećaju svoje potencijale.

Zbog svega ovoga, psihoterapija se definiše kao strukturisani proces u kojem, posebno osposobljeni stručnjak – psihoterapeut, pomaže osobi da dođe do željene promjene.

Predrasude o psihoterapiji

Oni koji idu na psihoterapiju nisu normalni.

Ovo je jedna od najčešćih predrasuda, jer mnogi vjeruju da je psihoterapija isključivo namijenjena onima koji imaju ozbiljnih psihičkih problema, a da je s njima sve u redu. Međutim, kao što sam već navela, većina osoba koje dolaze na psihoterapiju imaju uobičajene psihičke poteškoće koje su svojstvene svima nama. Osobe koje odluče da dođu na psihoterapiju samo pokazuju da su odgovorne prema sebi i drugima i da pred problemima ne zatvaraju oči.

Psihoterapeut će me proglasiti ludim.

Još jedna predrasuda, jer je psihoterapeut osoba koja pokazuje veliko poštovanje prema klijentovim problemima, upravo iz razloga što je i sam, a za vrijeme edukacije, dosta radio na vlastitim problemima. Problem je samo simptom koji nam duša šalje i poručuje da smo je  zapostavili i da bi bilo dobro da je osluškujemo i da se okrenemo prema sebi. Psihoterapeut se okreće na zdravu stranu klijenta, a simptom je poruka ovog zdravog dijela da nešto ne radimo kako treba.

Psihoterapeut će me kritikovati i osuditi za probleme zbog kojih dolazim.

Osnova psihoterapijskog rada je veliko poštovanje prema klijentima i njihovih problemima. Terapeut se vodi devizom: Sve što je ljudsko, nije mi strano.

Ko se ne može baviti psihoterapijom?

Psihoterapeut ne može biti NIKO ko nema diplomu sa ovim zvanjem. Već sam rekla da se diploma stiče dugotrajnom edukacijom po već utvrđenim programima i u priznatim školama. S tim u vezi, uvijek savjetujem klijentima da, kada se odluče na psihoterapiju, pored toga što trebaju imati osjećaj povjerenja u psihoterapeta, treba da traže na uvid diplomu, kao i da provjere u kojoj školi je terapeut stekao tu diplomu. Danas, na našem tržištu, može se za jeftine pare i uz nekoliko vikend treninga, steći neka diplomica koja nije validna. Međutim, ovi falš terapeuti, okupljaju oko sebe lakovjerne ljude koji imaju ozbiljnih problema i uzimaju im novac. Ali, to nije sve. Ovakvi ljudi su, uglavnom, veoma harizmatični i imaju puno medijskog prostora, nude instant rješenja, dajući brze odgovore i obećavaju da svaki problem mogu riješiti na jednostavan način.

Za razliku od njih, edukovani psihoterapeut zajedno s klijentom traži rješenje njegovog problema i koje je najbolje za klijenta, a do kojeg se ne dolazi preko noći. Njihovo lažno predstavljanje, najčešče je u vidu zen priča koje pričaju i/ili pišu, te tako tumače nečije psihološko stanje. Daju „stručna“ mišljenja, a budući da su privlačni, slatkorječivi i ubjedljivi, lako im je povjerovati. Nanesena šteta može biti velika, jer ljudi šarlatane svrstavaju u isti rang sa stručnjacima iz ove oblasti.

Osobe koje imaju problem, mogu uistinu osjetiti olakšanje, jer oni djeluju sugestivno, ali je to kratkog vijeka i često se događa da ti ljudi poslije budu u većem problemu od onog koji je bio na početku. S tim u vezi , preporučujem da osobe, koje imaju neki problem, radije razgovaraju sa pravim prijateljem, jer je prijateljski stav podržavajući i može više pomoći od lažnog psihoterapeuta. Psihoterapeut – stručnjak, naravno pruža kvalitetniju podršku od prijatelja, jer unapređuje razvoj čovjekove ličnosti i ne želi da osoba ostane u trenutku u kojem se desio problem.

Naše drušvo danas ima veliku potrebu za konstruktivnim razgovorom, a budući da smo otuđeni i da nemamo puno prijatelja, ljudi se, sve češće, obraćaju psihoterapeutima. Ove potrebe su prepoznali  šarlatani, a mediji ih titulišu onako kako se predstavljaju. Međutim, ovo može učiniti velike štetne posljedice za osobe koje se jave sa ozbiljnim problemom.

Koliko novca se obrće na ovom našem tržištu nesreće, još uvijek je nepoznanica, jer psihoterapeuti – stručnjaci, svoje seanse naplaćuju između 40 i 50 maraka, dok lažni psihoterapeuti  svoje seanse naplaćuju i po stotinu maraka, pa i više.
Puno jeftinije su knjige koje govore o samopomoći, ali , kao što se šarlatani ne mogu baviti psihoterapijom, tako ni ove knjige ne bi trebali pisati šarlatani.  A o šarlatanskim piscima i „self-help“ literaturi, kao i o tome koliko pomaže ovakva vrsta literature, pišem u narednom broju.

(aura.ba)

Komentari

komentara