Propolis – drevni odgovor na savremene zdravstvene tegobe: LIJEK ZA SVE I JEDNU BOLEST, ČAK I ZA AIDS!

Tokom zadnjih decenija propolis je sve zastupljeniji kao aktivni sastojak ne samo u prehrambenoj industriji I kozmetici, nego I u brojnim pripravcima kao pomoć u liječenju. Ili čak kao i prirodni lijek za mnoge bolesti. Pokazalo se da propolis ispoljava mnoge biološke aktivnosti (zacjeljivanje rana, protuupalno, gastroprotektivno, hepatoprotektivno, imunomodulatorno, antineoplastično, antidijabetičko)

Propolis je, uz medm cvjetni pelud i matičnu mliječ vrhunski pčelinji proizvod. Sama riječ propolis dolazi iz starogrčkog jezika od riječi “pro” (ispred) i “polis” (grad). Naime, grčki su pčelari shvatili da pčele ovo ljepilo koriste za izgradnju zida ispred svoje košnice, pa je ovoj ljepljivoj masi bilo logično dati ovakvo ime – “vanjska zaštita pčelinjeg grada”.

Preko 300 komponenti
Sadrži pčelinje izlučevine (uključujući pčelinji vosak) i smole koje pčele sakupljaju iz različitih botaničkih izvora, kao što su pupoljci, listovi i eksudati. Ostali sastojci propolisa su polen, šećeri, aminokiseline i minerali.

Propolis sadrži 50 posto smole, do 35 posto pčelinjeg voska, 10 posto eteričnih ulja, 5 posto cvjetnog peluda te brojne vitamine, minerale, organske kiseline, polifenole i najvažnije – flavonoide. Vjerovali ili ne, u propolisu je uz flavonoide pronađeno čak 50 različitih tvari koje aktiviraju biološke centre u organizmu. Primjera radi, cink i mangan aktiviraju proces rasta i razvoja te zajedno s kobaltom pozitivno utječu na rad spolnih žlijezda.

Što se tiče boje propolisa, ona zavisi od lokacije košnice, tj. o lokalnim biljnim izvorima tako da ona može varirati od zelenkaste i žućkaste pa sve do crvenkaste i tamnije smeđe boje.

“Propolis je jako kompleksna supstanca i kao takva, nažalost, i danas je noćna mora za svakog analitičkog hemičara. U njemu je otkriveno preko 300 komponenti Sadrži 50% smole, 30 % voska, 10 % eteričnih ulja, 5 %posto peludi i 5 posto ostalih komponenti. U tih 5 posto preostalih komponenti imamo fenole, flavonoide, organske kiseline… Dakle, svega 5% posto komponenti čine najpotentnije molekule za liječenje nekakvih bolesti – kaže Domagoj Šubarić, profesor sa osječkog Prehrambeno – tehnološkog fakulteta.

On je na nedavno održanom šestom Kongresu pčelarstva u Sarajevu govorio o tome da su se pojavili prvi stručni radovi na temu dosadašnjih otkrića u području primjene aktivnih komponenti primjene propolisa u suzbijanju i prevenciji zaraznih virusnih vrsta, poput HIV-a, HSV-a i drugih

Osim što su o ljekovitim svojstvima propolisa pisali Aristotel, Hipokrat i Vergilije, danas njegov čudotvorni učinak potvrđuju i moderna istraživanja, što uopće nije čudno jer ga i same pčele koriste za ubijanje bakterija, virusa, plijesni i gljivica.

Tako se propolis prvenstveno može koristiti za: za liječenje upale grla i raznih tegoba respiratornog sistema, uklanjanje herpesa i lišajeva na koži, ublažavanje alergijskih simptoma, usporavanje rasta ćelija raka, ubrzava zacjeljivanje rana i opekotine, sprječavanje nastanka karijesa, te još mnoga druga oboljenja.

„Laički rečeno područje djelovanja propolisa je toliko široko da bukvalno pomaže u liječenju sve i jedne bolesti, On je antibiotik, antioksidans, antiviurotik… – kazao je, između ostalog Šubarić, te dodao da je posebnost propolisa što bakterije u organizmu ne stvaraju otpornost na njega i što nema štetnih nuspojava.

Prednost prirodnog proizvoda
U posljednjih trideset godina provedena su različita istraživanja i naučna istraživanja kako bi se razjasnila ljekovita svojstva koja se pripisuju propolisu. Ugledni hrvatski stručnjak je iznio zanimljivo istraživanje brazilskih naučnika, koji su koristili propolis, odnosno jednu komponentu propolisa u tretiranju HIV-a. Zarazili su ljudske ćelije virosom HIV-a i upoređivali su da li će uspjeti reprodukciju, odnosno ekspresiju gena HIV-a na ostale ćelije koje nisu zaražene.

Urađena je studija koja je imala za cilj da se utvrdi antioksidativno i anti-HIV djelovanje propolisa. Tretiiranjem sa propolisom, pokazalo se da je nekoliko flavonoida aktivno protiv HIV-a.

„Flavonoidi djeluju kao baktericidni i bakteriostatski agensi oštećujući citoplazmatske membrane, inhibirajući energetski metabolizam i sintezu nukleinskih kiselina. Stoga se može koristiti kao antiretrovirusno sredstvo za terapiju HIV-a, zbog veće antivirusne aktivnosti i niske toksičnosti – tvrdi osječki stručnjak.

Dodaje, da za ovaj prirodni lijek nauka pokazuje sve veći interes, a sve je više i dokaza zvaničnog priznanja propolisa u liječenju. Zaključno sa 2020. godinom izdato je 239 komercijalnih dozvola. U 1980-im, komercijalne dozvole bile su dominantne u bivšem SSSR-u i satelitskim zemljama. Trenutno je 43% komercijalnih dozvola japanskog porijekla, a 6,2% njih su proizvodi za liječenje zuba. U Japanu je prijavljena naučna produktivnost za propolis porasla za 660 % između 1980. i 1990. godine.

Mora se naglasiti da propolis ima prednost što je prirodan proizvod, sa većom molekularnom raznovrsnošću. Ima mnogo terapeutskih supstanci kompatibilnih s metabolizmom sisara općenito, što smanjuje mogućnost izazivanja neželjenih reakcija na oralno tkivo u odnosu na testirane industrijske proizvode.

Sastav propolisa zavisi od geografskog položaja

Hemijski sastav propolisa značajno varira u zavisnosti od geografskog položaja i lokalne flore. Tipove propolisa karakterizira geografski, hemijski profil i izvorne biljke.

Propolis iz različitih regija pokazao je karakteristične hemijske profile i izvorne biljke. U umjerenim zonama (Evropa, netropski regioni Azije, Sjeverne Amerike i kontinentalne Australije), propolis poznat kao propolis tipa topola potiče uglavnom iz eksudata pupoljaka Populus nigra, Salicaceae i posjeduje flavonoide bez oksigenacije B-prstena, fenolne kiseline i njihovi estri kao glavni sastojci.

Međutim, u Rusiji se proizvodi posebna vrsta propolisa, koja se dobija od breze (Betula verrucosa, Betulaceae) koja sadrži flavone i flavonole različite od onih u propolisu topole

Mediteranski ili italijanski propolis čempresa potiče od smole Cupressus sempervirens, Cupressaceae. Ova vrsta propolisa proizvodi se u zemljama poput Grčke, Sicilije, Malte, Cipra, Hrvatske, BiH i Alžira, a sadrži uglavnom diterpene.
Tropski propolis sa Kube i Venecuele potiče od smole koju izlučuju cvjetovi Clusia spp. Clusiaceae, a sadrži benzofenone kao glavne sastojke

Bolivijski propolis iz dolina (Cochabamba, Chuquisaca i Tarija) bogat je preniliranim fenilpropanoidima, dok su uzorci iz La Paza i Santa Cruza pokazali cikloartan i pentaciklične triterpene kao glavne sastojke