Prokletstvo dugo osam vijekova: “Kamenje koje plače“, duhovi bivših supruga, smrtonosne zamke i druge legende škotskog dvorca Fyvie

Osim jezivih duhova i neobjašnjivih zvukova, dvorac Fyvie krije još mračniju i opasniju tajnu. Naime, ispod sobe za vijećanje nalazi se zatvorena komora sa zlom reputacijom. Nikome nije jasno zbog čega je prostorija sakrivena debelim kamenim blokovima, ali vjeruje se da će svako ko je otvori ubrzo umrijeti ili oslijepiti

Dvorac Fyvie, legendarno ukleto zdanje koje se inače smatra vrhuncem škotske arhitekture dvoraca nalazi se 50 km sjeverozapadno od poznatog grada Aberdeena. Sagrađen je još u 11. vijeku, i tokom svoje istorije bio je u vlasništvu pet velikih porodica.

Dvorcem navodno luta i duh Lejdi Meldrum

Istorija i prokletstvo veže se za Thomasa Rhymera koji je živio od 1220. do 1298. godine, i koji je za života izgradio reputaciju proroka i čovjeka sa velikim natprirodnim moćima. Rhymer je bio dosta misteriozna ličnost za kojeg se vjerovalo da je ljubavnik vilinske kraljice. Kada je umro, počele su kružiti priče da je zajedno sa vilinskom kraljicom otišao u njeno kraljevstvo da provede vječnost.

Osnovan 1200. godine, dvorac Fyvie je u početku bio vlasništvo Krune. Vjeruje se da je obližnja kapela bila uništena kako bi se osigurao građevinski materijal za njegovu izgradnju, a prilikom premještanja materijala, izgubljena su tri velika kamena poznatija kao „Kamenje koje plače.“ Tradicija kaže da je Thomas Rhymer prokleo dvorac nakon što mu nije dopušten ulazak kroz kapije.

Ipak, ona vjerovatnija verzija priče kaže da su Thomas bio žrtva razbojnika. Prema zapisima iz tog vremena koji opisuju Thomasa Rhymera, vrata dvorca Fyvie bila su otvorena sedam godina i jedan dan u iščekivanju njegove posjete. U spisima je također zabilježen i njegov zastrašujući dolazak:

„Pred divnom zgradom, pojavio se iznenada, praćen snažnom olujom koja je otkidala lišće sa drveća, a ulazna vrata dvorca zatvorila su se uz glasan prasak. Dok je oluja oko njega divljala, tamo gdje je stajao nisu se micale vlati trave niti dlake na njegvoj bradi.“

Zloćudna Zelena dama

Temperamentni mistik Thomas napravio je kletvu prema kojoj u dvorcu neće moći opstati dvije generacije jedne porodice, ukoliko se sva tri kamena ne vrate na svoje mjesto. Do danas je pronađen samo jedan od kamenja, i izložen je u Meldrum tornju. Prema legendi, kamen povremeno pušta suze, i dovodi se u vezu sa raznim nesrećama. Za drugi kamen se vjeruje da je završio u temeljima dvorca prilikom izgradnje, a treći kamen leži negdje na dnu rijeke Ythan.

U svojim ranim godinama,dvorac je služio raznim kraljevima i monarsima kao lovački dom. Jedna od prvih priča o duhovima koja se veže za ovaj dvorac datira iz dinastije porodice Seton. Dama Lilas Durmond bila je supruga Aleksandra Setona. Iako je rodila pet kćerki, nije bila sposobna da mužu podari muškog nasljednika. Lilas je imala oko trideseta godina kada je umrla 1601. godine, a nedugo potom počele su se širiti glasine oko njene smrti. Vjeruje se da je razočarani Aleksandar naredio da Lilas bude zatvorena u tamnici gdje je umrla od gladi. Nedugo nakon njene smrti, Aleksandar je oženio Grizel Leslie. Prema zapisima iz tog vremena, njihovu prvu bračnu noć su prekinuli užasavajući krici koji su dopirali s vanjske strane prozora spavaće sobe.

Sljedećeg jutra, malda Gizel je na dnu prozora ugledala urezanu poruku: „D. Lilas Drumond“. Do danas ostaje nejasno kako je ova poruka dospjela na prozor koji je od zemlje udaljen čak petnaest metara. Utvara koja i dan danas luta hodnicama ovog istorijskog zdanja dobila je ime Zlena dama jer ju je obasjavala čudna plavo-zelena svjetlost.  Neki vjruju da se radi o duhu davno umrle Lilas Durmond. Njeno pojavljivanje u dvorcu, prema vjerovanju mještana, nagovješatava smrt.

 Dvorac kostura

Najnoviji paranormalni događaji datiraju iz dvadesetih godina prošlog vijeka. Najpoznatija je ona o radncnicma koji su 1920-ih godina radili na renoviranju prostorije u kojoj se držalo staro oružje. U prostoriji su između ostalog, otkriveni skeletni ostaci žene za koje se vjeruje da pripadaju dami Meldrum po kojoj je nazvan obližnji toranj.

Jedna od služavki je kasnije opisala kako ju je jedne noći probudila žena u bijeloj providnoj haljini. Rekla je kako se utvara pojavila iz zida nakon čega je počela lebdjeti preko prostorije, prije nego što je nestala kroz zatvorena vrata, zastala je kako bi služavku nakratko pogledala pravo u oči. Nedugo potom, njen kostur je vraćen u prostoriju u kojoj je i nađena. Osim kostura Lejdi Meldrum, radnici su u jednoj od prostorija otkrili i skelet malog djeteta, nakon što ih je do posmrtnih ostataka doveo glasan i neobjašnjiv dječji plač.

Osim jezivih duhova i neobjašnjivih zvukova, dvorac Fyvie krije još mračniju i opasniju tajnu. Naime, ispod sobe za vijećanje nalazi se zatvorena komora sa zlobnom reputacijom. Nikome nije jasno zbog čega je prostorija sakrivena debelim kamenim blokovima, ali vjeruje se da će svako ko je otvori ubrzo umrijeti ili oslijepiti.

Početkom 19. vijeka tadašnji kućevlasnik general Wiliam Gordon odlučio je da se probije u prostoriju. To mu je bila posljednja greška u životu jer je general nedugo potom pao mrtav, i to nakon što mu je žena Isabel Blac oslijepila i umrla. Iako se ne zna šta je uzrok njegove nesreće, duh Isabel se i danas može sresti na ovom imanju.

Generalovu grešku ponovio je sir Mauris Daf Gordon koji je 1885. godine pokušao da otvori tajnu prostoriju. Pao je i slomio nogu, nedugo nakon što je njegova žena oboljela od bolnog poremećaja vida. Danas se ovo prokletstvo smatra izuzetno opasnim, a ono što se krije u tajnoj komori ostaje misterija.