Prof. dr. Suad Kurtčehajić: Post na vodi i sokovima “pojede” svaki karcinom

Nakon što je njegov otac sam sebi, a na osnovu običnih snimaka, dijagnosticirao rak na plućima, odlučio je primijeniti Brojsovu terapiju gladovanja koja je bila jedina moguća šansa da se izliječi od opake bolesti. Prvo je htio bez hrane živjeti četiri dana, a onda to produžio na šest puta duži period. Nikada se, kaže, nije bolje osjećao

Prof. dr. Suad Kurtčehajić iz Bijelog Polja koji već  godinama živi i radi u Sarajevu, od malih nogu poklonik je tehnika joge i hipnoze. Izučavao je tehnike pamćenja, preporađanja… Bavio se intezivom prosvjetljenja, te mnogim drugima tehnikama unutrašnjeg razvoja čovjeka koje su još uvijek daleko od očiju bosanskohercegovačke javnosti.

Svaku od ovih metoda studirao je kroz raznu literaturu a onda isprobao i na vlastitoj koži. Najzanimljivijem poduhvatu i izazovu se podvrgnuo 1991. godine. Bio je to takozvani Brojsov metod operacije bez skalpela. Tada nije jeo puna 24 dana. Želio je da nagovori oca, koji je bolovao od raka pluća, da gladovanjem, što je i naučno dokazano, pobijedi ovu opaku bolest.

     Očevi principi i sinova pažnja

Nažalost, za oca je bilo prekasno. Rahmetli otac, primarijus dr. Šefket Kurtčehajić, inače jedan od najboljih dijagnostičara svog vremena, zvaničnoj nauci nije želio okrenuti leđa. Ipak, sinu je na samrti priznao:

“Ima nečega u tim mojim, kako ih je on zvao „ludorijama“, – kazao je.

“Trebalo ga je shvatiti. Ipak je 30 godina zastupao tezu zvanične medicne, te je nije mogao olako pogaziti, makar i po cijenu svog života – objašnjava na početku prof.dr. Suad Kurtčehajić principijelnost i karakter svoga oca.

Sve je krenulo 1991. godine kada je Suadov otac, primarijus dr. Šefket Kutčehajić, specijalista za dijagnozu, na osnovu običnih snimaka sam sebi dijagnosticirao rak pluća. Odmah se podvrgao operaciji u Zagrebu. Nažalost, bolest je već bila zahvatila veći dio organzma i, praktički, nije mu bilo lijeka.

Jedni mogući spas za ovog cijenjenog doktora, bila je dokazana metoda Rudolfa Brojsa, austrijskog narodnog ljekara (1899 –1990 ), koji je terapijama gladovanja uz konzumiranje jedino sokova i čajeva od povrća, izliječio od raka preko 10.000 pacijenata. No, na tako nešto, on se nije dao nagovoriti.

„Terapija kojoj sam želio podvrgnuti oca, iako se običnom čovjeku čini suluda, zaista ima smisla i zasniva se na jednom, krajnje logičkom principu – kaže Kurtčehajić i nastavlja objašnjavati:

„Poznato je da bjelančevine doprinose odvijanju kancerogenog procesa, tj. izopaćivanja tjelesnog tkiva u tumor, te njegovom naglom uvećavanju. U liječenju pomoću terapije gladovanja presjeca se dovod bjelančevina spolja. Budući da organizam bez bjelančevina ne može da živi, krv, koja je gladna bjelančevina, od tog trenutka počinje da ,,gricka” u tijelu sve što je suvišno i tjelu strano, sve izrasline, nagomilane otpadne materije i bolesne otekline; dakle, štetne produkte metabolizma, čime se sve to pokreće s mjesta i polazi na put bez povratka.

To je operacija bez skalpela, koju krv obavlja sama. Sokovi od povrća, bogati mineralima, koji se jedino konzumiraju prilikom ove terapije, povoljno utječu na sav proces. Za vrijeme ove terapije je, razumije se, izuzetno važno da se stolica i urin dobro eliminišu, kako se razgradne materije u organizmu ne bi dugo zadržavale i izazivale pojave trovanja. Zahvaljujući kombinaciji sa čajevima, stimuliše se aktivnost organa za izlučivanje.

  Miris bureka na 100 metara

Da bi dokazao ocu da se ne radi o šarlatanstvu i praznoj priči, nego o tarapiji iskusnog Austrijanca čije su knjige o narodnoj medicini prevođene na sve svjetske jezike, odlučio je na sebi primijeniti ovu terapiju.

„Ispočetka sam mislio gladovati svega četiri ili pet dana, čisto da bih potvrdio mogućnost ove metode i dokazao da se ne može umrijeti zato što čovjek neće jesti nekoliko dana. Međutim, gladovao sam skoro šest puta duže.

„Prva četiri dana testiranja su prošla poprilično dobro pa sam odlučio svoj eksperiment produžiti na sedam dana. Samo, moram priznati da su ta prva četiri dana, ili čak cijela prva sedmica, bila najgora u cijelom procesu. Tad sam osjećao veliku glad. No, nisam posustajao. Jednostavno, imao sam jasan cilj pred sobom.

Iako se Brojsova terapija gladovanja može izvesti na nekoliko načina i svaki od tih načina u svom programu sadrži barem male količine voća ili sokova, Suad se odlučio na najtežu varijantu. Gladovanje na čistoj vodi.

„Najbitnije je da je čovjek psihološki pripremljen i da je svjestan da neće umrijeti od gladi. Ukoliko nema ovakvog uvjerenje, posljedice mogu biti kontraproduktivne.

„Nakon tih prvih sedam dana, prošla je fizička kriza jer je organizam potrošio svu hranu iz želuca i “prikopčao” se na razgrađivanje vlastitih ćelija. Međutim, u tom periodu sam imao strašan osjećaj mirisa. Više nego ikada sam osjećao miris ćevapa, bureke… Nikada mi, kao tad, Baščaršija nije mirisala toliko na hranu. Mogao sam prepoznati miris hrane na stotine metara. No, ja sam i dalje pio samo vodu onoliko koliko mi je sam organizam tražio. Ništa više nego uobičajeno.

Nakon četrnaestog dana gladovanja, Suad tvrdi da više nije imao potrebu za hranom. Kao da je nikada nije ni jeo.

„Od petnaestog dana gladovanja pa nadalje, imao sam osjećaj da nikada nisam ni jeo. Uopšte nisam ima potrebu za hranom. To je zaista bio predivan osjećaj lahkoće, raspoloženja, veselosti… Nisam čak osjećao ni malaksalost. Sve poslove sam obavljao kao i prije. Mažda čak i lakše. Koncentracija mi je bila uvijek na najvišem mogućem nivou.

      Efekti nakon 30 dana

Poželio je da više nikada ne jede, što je naravno bilo apsurdno. Teorija kaže da je bez hrane moguće izdržati 40 dana; svaki dan poslije – može izazvati posljedice, jer se počnu razgrađivati i zdrave ćelije u organizmu.

„Negdje, 24. dana mog gladovanja otac se vratio iz Zagreba, zapravo, pokušao je doći do Zagreba kako bi obavio zračenje, ali se zbog sukoba Srba i Hrvata u tom periodu vratio kući i, odmah, onako s vrata, pitao me „Jesi li Suade počeo jesti“. Rekao sam mu da nisam na što je on reagovao dosta razočaravajuće. Tad me zamolio da prestanem sa tim jer se plaši za moje zdravlje. Poslušao sam ga, ali mi je i danas žao zašto nisam nastavio dalje. Jer, po nekim teorijama, pravi efekat se postiže tek nakon 30-og dana.

Za 24 dana posta Suad je izgubio 12 kilograma tjelesne težine. Osjećao se preporođeno. Kaže da imao lahkoću kao da nije sa ove planete. No, njegov otac je i dalje, mada mu je donekle priznao ispravnost Brojsove terapije, ostao pri svom stavu.

„Ni nakon toliko uloženog napora, nije me želio poslušati. Jedino što sam ga uspo nagovoriti jeste da se pridržava makrobiotičkih tretmana. To mu je pomoglo da sve do same smrti ima potpuno normalnu boju kože. Niko po izgledu njegova lica nije mogao ni posumnjati da se radi o teško oboljelom čovjeku – kaže Suad na kraju razgovora dodajući da je ovo samo jedna od metoda alternativne medicine koju se isprobao na vlastitom organizmu.

Tehnikama šutnja kao i mnogim drugim tehnikama, bavio se kada su one, kako i sam kaže, u Sarajevu još uvijek bile samo misaona imenica. No, posljednjih je godina sve rijeđe u krugovima ljudi koji prakticiraju ovakav način življenja, pa se i on više okrenuo biznisu.

 Nakon očeve molbe da se vrati redovnom režimu ishrane, Suad je morao postepeno da se vraća kašici, trpezi, kulinarskim specijalitetima. Kaže, da naglo vraćanje starim navikama može dovesti do tragičnih posljedica, čak i do smrti. Proces vraćanja na normalnu ishranu traje koliko i samo gladovanje.

Prvi dan, kaže Suad, popio je litar vode i pola litra đusa. Postepeno je uzimao po kašičicu. Drugi dan omjer đusa i vode je pola – pola. Narednih dana unosio je u organizam samo đus. Međutim, ipak se do kraja nije strogo pridržavao programa Brojsove terapije.

Postači su bili Tito i Gandi

Rudolf Brojs je smatrao da tijelo nakon 40 dana gladovanja pojede rak ali da se prethodno nije izvršila operacija istog oboljenja. No, on je mišljenja da njegova terapija može pomoći i nakon operativnog zahvata, samo preporučuje da nakon operacije do primjenjivavanja njegove terapije prođe jedan izvjestan period. Barem dok se tijelo ne oporavi od operacije.

„Prije nego što sam se odlučio na gladovanja, čitao sam da je i Josip Broz Tito primjenjivao sličnu terapiju. Doduše, komunisti su štrajkovali glađu kada god im nešto nije išlo po volji – priča kroz šalu Kurčehajić. Kaže i da je indijski predsjednik Mahatma Gandi metodu gladovanja često primjenjivao. (aura.ba/A. A.)

Komentari

komentara