Pročitajte kako je Helena O. (28) iz Zagreba izliječila tumor limfnih žlijezda: SPASILA ME VJERA U POZITIVAN ISHOD BOLESTI I KAVKASKI ELIKSIR!

Limfomi spadaju u onu vrstu karcinoma koji se relativno lako dijagnostikuju jer bolest daje vidljive simptome – obično u vidu upadljivog uvećanja perifernih limfnih žlijezda u predjelu vrata, pazuha i prepona, koje najčešće prati tzv. supfebrilna temperatura oko 37 stepeni i koja se na mahove vraća i prolazi.

Piše: Prof. dr. Šuhreta Trobradović Seka (061/320-726)

– Bilo je to početkom septembra 2014. godine. Vraćala sam se kući s bazena kad me obuzela vrtoglavica, jako lupanje srca i obilno znojenje.

– Oni dani pred PMS – pomislila sam u prvi mah, no, i kad sam došla kući, nastavila sam se znojiti. Tako sam i zaspala, što od premorenosti plivanjem, što zbog malaksalosti i nesvjestice. Sutradan sam jedva ustala iz kreveta. Još mi je u sjećanju živa ta scena. Mutno pred očima, podne, ja ustajem. Sve duplo vidim. Mama se šokirala kad me vidila da u podne bauljam po stanu. Da, zaboravila sam spomenuti da sam ranoranilac. Uglavnom, mjerimo temperatur, ona povišena.

– Gripa – donosimo mama i ja novi zaključak. Vraćam se u krevet gdje provodim sedam-osam dana. Kljukam se C vitaminom, pilećim juhama, paracetamolom ali, stanje mi je sve gore. Nekako se tjeram da ustanem i istuširam se kako bih mogla otići ljekaru. Tada, prilikom tuširanja, na vratu napipavam nekakvu kvrgu koje tu prije nije bilo. Hvata me panika. Tuširanje završavam za dvije minute, grabim odjeću i jurim liječniku. Tako je sve počelo – prisjeća se u razgovoru za Auru Zagrepčanka Helena O. (28), arhitektica po zanimanju.

 Kad se cijeli svemir sruči na glavu

Sreli smo je u stanu sarajevske liječnice, specijalistice za rak i druge teške bolesti, Šuhrete Seke Trobradović. U nastavku pročitajte kako se situacija odvijala u Heleninom životu u periodu između saznanja da je obolila od Hočkinsove bolesti do posjete doktorici Trobradović.

– Bila sam prepuna života i planova kada mi se cijeli svemir sručio na glavu sa dobijanjem dijagnoze. Rečeno mi je da bolujem od Hočkinsova bolest. Dijagnoza je glasila: Hočkins – maligno oboljenje limfnih žlijezda. Prognoze liječnika su bile, moram priznati, dosta optimistične. Kao, bolest je otkrivena na vrijeme, a ja sam mlada i zdrava, fizički dosta aktivna, nepušač i tako to. Ja sam s druge strane bila sve, samo ne optimistična. Priznajem, tad sam prvi put čula za tu bolest – priča nam Helena.

U početku je neko vrijeme provela u bolnici pod jakim terapijama. Postalo je to njenom mučnom svakodnevnicom. Neke od pretraga obavljene su i van Hrvatske.

– Jedno vrijeme mi je bilo bolje pa sam pošla kući. Tada na internetu istražujem svoju bolest. Saznajem dosta toga, uglavnom kontradiktornih stvari. E sad, kako sam došla do liječnice Trobradović? Guglajući o Hočkinsu, nabasala sam na priču Nejre Musić iz Sarajeva koja je bolovala od Hočkinsa. Njenu priču sam našla na Aurinom portalu. Dojmila me se jako.

– Živo se sjećam njenih riječi: Ako već nešto morate da prođete i da boli, probajte to proći na najlakši način. Kakva god sudbina da vas zadesi, dočekajte je s osmijehom, ne okrećite joj leđa jer će vas onda mučki napasti. Krenite joj u susret i iz bitke ćete izaći kao pobjednik!

– I ja sam htjela biti hrabra kao Nejra, samo nisam znala kako. Imala sam podršku obitelji i dečka ali se u meni sve ledilo od same pomisli da u sebi imam bolest od koje se ne preživi uvijek. Naprotiv, itekako je smrtonosna – priča Helena.

Jedan od simptoma koji joj je najteže padao bilo je neprestano češanje. Nije znala je li to od bolesti ili hemoterapije koju je primala.

– Znala sam se češati do krvi. Tad mi je nekako i kosa počela opadati, kad sam već Nejrinu ispovijest naučila napamet. Uvijek iznova sam joj se vraćala. A onda, jednog dana, na Aurinom portalu vidim članak o liječnici Trobradović. Čitam kako posjeduje medicinski lijek sa Kavkaza, Eliksir sa Kavkaza. Istražujem dalje, odlazim na njenu internet stranicu i čitam o iskustvima ljudi koje je izliječila.

Pet-skener kaže: Tumora nema!

– Ohrabruje me priča o liječnici i njenim terapijama više nego Nejrina. Odmah je zovem i pitam za iskustva sa Hočkinsom. Svaka nova minuta provedena u razgovoru s liječnicom me hrabri. Tri dana kasnije već sam u Sarajevu. Gospođa Trobradović me pregledava na svojim aparatima. Uzimam lijek Eliksir sa Kavkaza i Cedar Neutralizer ploču.

– Započinje moja nova borba sa Hočkinsom koja traje četiri mjeseca. Ali, samo mjesec dana od uzimanja ove terapije, shvatam da je najteže iza mene. Drugog mjeseca se osjećam fantastično, trećeg se vraćam u formu. Onog zadebljanja na vratu više nema. Sve više snaži moja vjera u pozitivan ishod liječenja. Četvrtog mjeseca pet-skener pokazuje da je tumor potpuno nestao. Strahovi, depresija, bolest – sve postaje prošlost. Vratili su mi se optimizam i snaga. Ponovo se radujem životu. Evo vidite, osmijeh mi ne silazi sa lica…i svima, zaista svima, koji se nalaze u ne znam kako teškoj situaciji, preporučujem da osim zvanične medicine, u liječenju daju šansu i alternativnoj medicini. Posebno ovako stručnim ljekarima kao što je gospođa Trobradović…

Hočkinsova bolest “daje” samo šest mjeseci života?!

Hočkinsova bolest je maligna bolest limfocitnog tkiva, koja dovodi do bujanja jedne vrste ćelija, a to za posljedicu ima progresivno, bezbolno uvećanje limfnih žlijezda. Bolest u najvećem broju slučajeva počinje neprimjetno, uvećanjem limfnih žlijezda u jednom ili više dijelova tijela, koje su bezbolne i čvrste.

Pacijenti se žale na povišenu temperaturu, noćno znojenje i gubitak u težini. Kod nekih osoba javljaju se i uvećanje jetre i slezene, postoji povišenje leukocita, sedimentacije i pad limfocita. Dijagnoza se postavlja na osnovu patohistološkog pregleda limfne žlijezde.

Tok bolesti zavisi od rasprostranjenosti, kao i starosti oboljelog. Liječi se kombinacijom hemo i radioterapije, u šta spadaju citostatici i zračenje. Prognoza je mnogo bolja ukoliko se radi o mlađoj osobi i ukoliko je na vrijeme otkrivena bolest, a ukoliko je riječ o starijoj osobi, iznad 50 godina, i ukoliko je nastupio četvrti stepen ove bolesti, što znači da su zahvaćeni limfni čvorovi i drugi organi, kao što su pluća, jetra, crijeva i kost, tada se može već govoriti o svega šest mjeseci života, u najboljem slučaju.

Svake godine više od milion osoba u svijetu oboli od maligne bolesti limfnog tkiva, a podaci Svjetske zdravstvene organizacije govore da se limfomi ubrajaju u pet najčešćih karcinoma u svijetu. Uzročnici ovih karcinoma su brojni – od određenih virusa i bakterija do skrivenih genetskih faktora koji su zakopani u dubini molekularnog zapisa. Maligne bolesti limfnog tkiva mogu da uzrokuju i virusi HIV-a, hepatitisa C i drugih hepatotropnih virusa, kao i helikobakter pilori, tako da se neki tipovi limfoma mogu liječiti antibioticima u veoma ranoj fazi bolesti – tvrde medicinski stručnjaci.

 

 

error: Content is protected !!