Priznati francuski travar Maurice Messegue liječio je i Winstona Churchilla: Nije volio ljekare, a zaspati je mogao u bilo koje doba dana ili noći

U ovom nastavku vam predstavljamo slavnog britanskog premijera Winstona Churchilla očima Maurica Messegue koji je imao tu čast da se druži sa njim sedam godina. Da li ste znali da je Winston Churchill bio jako duhovit i osjetljiv, posebno prema ženama? Ili da se odmarao slikajući, da je mogao zaspati u bilo koje vrijeme, kao i to da nije volio liječnike?

Jedan od najpoznatijih pacijenata kojeg je francuski učitelj travara, Maurice Messegue, liječio zasigurno je bio britanski premijer Winston Churchill. Dok je Maurice živio u mjestu Cap- d Ail često je viđao ovog velikog čovjeka koji je tu odsjedao prilikom posjete Francuskoj. Njihov susret je bio slučajan, a poslije se razvio u prijateljstvo. Nakon što je Messegue izliječio lorda, koji je bio Winstonov prijatelj, ovaj je odmah odlučio da pozove tog čudtvorca. Jedne večeri je Mauriciju zazvonio telefon.

– Je li tamo gospodin Maurice, ovdje Winston Churchill. Znam da ste liječili lorda. Želio bih vas vidjeti, ali ne radi liječenja, jer ja nikada nisam bolestan, nego zato da s vama malo pročavrljam o tome šta treba, a još više šta ne treba činiti da čovjek dočeka duboku starost. Vjerujem da sada mogu početi i na to misliti… – izgovorio je Winston dubokim grlenim glasom. Već tada je bio prešao sedamdesetu.

Winston kao slikar

Sutradan je Mauricije posjetio vilu Capocina, gdje je Winston odsjedao. U jednom kutku parka, pod borovima uz samo more stajao je Churchill. Sjedio je pred staklom i jarkim bojama slikao hridine i more. Na sebi je imao izblijedjeli haljetak uprljan bojom. Dakako, u ustima mu je bila čuvena cigareta. Čim je ugledao Mauiricija pozdravio ga je podigavši prste u obliku slova V, što je bila kratica za victory, a značila je pobjeda, Winstonov poznati pozdrav.

– Sviđa li vam se – upitao je Mauricija, misleći na sliku.

Veliki travar je važio za jako iskrenog čovjeka. Kako mu se slika nije dopala, samo je zbunjeno šutio. Nije volio nikome laskati, a nije želio nikoga ni povrijediti.

– Vidim, ne usuđujete se reći da je ovo obična mazarija. Ali ne brinite, vrijednost će joj dati moj potpis. Slikanje je za mene veliki odmor. Već sam vam rekao da se osjećam poput zdrava djeteta… Zar niste primijetili da sve bebe liče na mene? A znate li zašto izgledam ovako svjež? Zato što sam u stanju zaspati na svakom mjestu i u bilo koje vrijeme. Pozvao sam vas da malo porazgovaramo o budućnosti. Uvjeren sam da čovjek počinje živjeti tek kada navrši osamdesetu. Kako mi je sada istom sedamdeset devet, od slijedeće godine ću morati unositi više reda u svoj život. Eto, šta biste mi odgovorili ako vam kažem da mnogo kašljem –  priupitkivao je Winston.

– Napitak će biti vrlo jednostavan. Najviše držim do sljeza, a prednost mu je u tome što raste cijele godine. Kad prestane cvjetati upotrebljava se lišće, a i kad ono otpadne upotrijebi se korijenje. Sjetite se da ga često daju i bebama, kako bi im ublažili kašalj. A, gospodine predsjedniče, znajte da su i Rimljani jeli mlade sljezove izdanke, kuhane ali i sirove kao salatu. O tome u svojim spisima govori Ciceron, a Horacije u svojim spisima veliča masline, vodopiju i sljez. A, dodat ćemo i ljubičice – reče Mauricije pokušavajući Winstonu približiti svoj napitak kojim ga je namjeravao liječiti.

– Ne vjerujte vi u to! Rimljani su se hranili sočnim mesom, a ne travama. A što se tiče ljubičice, ona bi baš odgovarala mojoj skromnosti – uz smijeh mu je odgovorio predsjednik Churchill.

Pred ženama je bio razoružan

Mauricije kaže da je odmah zavolio Churchilla, tu izuzetno snažnu ličnost. Oduševila ga je njegova jednostavnost i neposrednost, a prije svega smisao za humor. Zanimljivo je da Winston uopšte nije volio liječnike. Čak je i poznatu englesku poslovicu: «Uzmi jabuku svaki dan, pa doktor neće u tvoj stan», izvrnuo i dodao: «Pogotovo ako ga njome ne promašiš.»  Za svoga doktora, lorda Moranu, je govorio da je divan čovjek, ali da zahvaljujući njemu i njegovom «naučnom zdravstvenom trovanju» zasigurno zna od čega će umrijeti, od dosade.
Bez obzira na to, Mauricije mu je ipak držao pridike. Govorio mu je da se ugleda na njega. Ne pije, ne puši, jede umjereno i mnogo hoda. Zato se i osjeća izvrsno, a veliki Winston je u svom stilu odgovorio:

– O ispravnosti takvog načina života moći ću se uvjeriti tek kada dođete u moje godine. Ja pijem, pušim, nikad ne vježbam, a osjećam se isto dobro kao vi. A znate li zašto? Kad spavam, mikrobi u meni omlitave, dim moje cigare ih uguši, a viski onda ubija.

Ali, priznao je Mauriciju da to, ipak, nije tako. Dodao je da je postao vrlo umjeren, da puši jako malo. Mada je mislio da je o tome najbolje šutjeti. Lav može satrjeti, ali još uvijek mora biti kadar naočigled svog čopora razderati gazelu; inače će mu reći da je izgubio zube.

Mauricije je Winstona liječio od 1950- 1957.godine. Bolje reći, tih je godina sa njim čavrljao. Churchillu se sviđala Mauricijeva borbenost. Imao je običaj reći:

– Mauricije dobro radiš, na uvredu se odgovara uvredeom, a po potrebi šamarom ili šakom. Svoj ponos ne možeš braniti ako sjedneš na njega.

Smrt Winstona Churchila je Mauricija duboko potresla. Prvi i posljednji put u životu je odstupio od crvenih ruža i njemu u sprovod poslao same ljubičice…

Svađa sa ženom zbog “austina”

Churchil se pravio da ima ćud buldoga, a bio je neobično osjetljiv i nježan. Imao je i jednu slabost, neobičnu za moćnog predsjednika vlade i jednog od najpopularnijih ljudi na svijetu: pred ženama se osjećao razoružan. Pred svojom ženom, taj otresiti, borbeni a ponekad i agresivni čovjek bio je začudo jako stidljiv. O svojoj ženi, lady Clementine je znao pričati satima. Kada bi slučajno na nju povisio ton, odmah zatim bi ustao, poljubio joj ruku i rekao: «Oprosti, draga, jako mi je žao». Pedeset godina su živjeli u sretnom braku.

Jedina svađu koju su imali, dogodila se zbog Winstonovih starih kola. Bio je to dotrajali “austin” žute boje kojeg je mnogo volio. A činilo mu se da ga se ona stidi, zato ga je jednog dana i prodala za 40 funti. Bio je bijesan kada je to saznao i smjesta otišao da ga otkupi. Upitao je koliko košta ona krntija, misleći da će mu time umanjiti vrijednost, ali se prevario, platio ga je 100 funti, duplo skuplje nego što je Clementine prodala. To ga je navelo na zaključak, da je pametno što se nije posvetio trgovini.

Mauricijevi recepti

Protiv svrbeža

Potrebno: Oman (cvjetovi), čičak (cvjetovi i listovi), crni sljez (korijen izrezan u komade), maslačak (izribani korijen), trputac (listovi, po mogućnosti svježi), crvena ruža (latice) – po pregršt od svega nabrojanog. Prakticirati kupelje ruku i nogu

Doziranje: količine su navedene za 10 l (ili, na svaku litru za namakanje stavlja se po jedan prstohvat bilja umjesto pregršta, 1 l = 1 prstohvat, 10 l = pregršt)

Priprema: prokuhajte litru vode (odnosno 10 litara, po potrebi) pet minuta, a onda je skinite s vatre. Kada je postala jedva mlaka, prelijte je po mogućnosti u neku emajliranu ili plastičnu posudu, i dodajte mješavinu smrvljenog, odnosno isjeckanog bilja. Posudu zaštitite od prašine i pustite neka se bilje namače četiri do pet sati, a zatim taj ekstrakt prelijte u sasvim čistu bocu. Tim postupkom ste dobili biljni ekstrakt od kojeg pripremite kupelje ruku i nogu.

Kupelji ruku i nogu: Prokuhajte dvije litre vode i ostavite da se hladi pet minuta. Ulijte u te dvije litre vode četvrt litre pripremljenog biljnog ektrakta. Kupelji nogu, u trajanju od osam minuta, moraju biti što toplije a obavljaju se ujutro natašte. Kupelji ruku u trajanju od osam minuta, moraju također biti što toplije a obavljaju se navečer prije jela.

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!