Prikupljanje satova hobi je Radovana Kesića iz sela Maglajani kod Laktaša: Ko pamti vrijeme kada su nas budili pijetlovi?

Različiti oblici – autosat

Za više od 30 godina ovaj penzioner prikupio je preko 1.300 satova raznih mrki, veličina i vrijednosti, a počeo ih je prikupljati zbog nostalgije iz djetinjstva kada nije svako mogo imati sat

Radovan Kesić, penzioner iz laktaškog naselja Maglajani, kaže kako mu možete tražiti sve, samo nemojte bilo koji sat iz njegove bogate kolekcije.

– E, to ne, pa ni u zajam – veli više ozbiljno nego li šaljivo i dodaje:

– Svaki sat je priča za sebe i svaki je dio moje ljubavi prema ovom hobiju. Drugi prikupljaju stare kovavice i neobične automobile, poštanske markice i druge dragocjenosti, a ja ove naprave koje mjere vrijeme.

Supružnici Kesić – Milena i Radovan

Ostvaren san

– Dok je ljudi mjeriće se vrijeme – voli Radovan kazati ovu narodnu uzrečicu koja ga prati otkako je počeo prikupljati satove, a od tada prošlo je više od  30 godina. Do danas prikupio je preko 1.300 satova, a svaki eksponat ima svoje odabrano mjesto u porodičnoj kući.

Satovi se mogu vidjeti u svim ćoškovima, na policama, u vitrinama, a kako je njihov broj pozamašan, „cijelu jednu  prostoriju odvojio za svoju veliku ljubav“. Prisjeća se početaka:

Nekad su nas budili pijetlovi

– Prvo sam kupio mali sat, a onda se javila želja da kupim još jedan, pa  još jedan. Kao dječak sam se radovao tim „zlačanim“ napravama. Ono što nisam imao u djetinjstvu, odjednom je postala stvarnost. Vremenom se gomilala kolekcija.

Pijetlovi i satova

Radoznalim posjetiocima mlađe životne dobi Radovan voli ispričati priču kako u njegovo vrijeme rijetkost je bilo da neko ima sat. Ta nostalgija iz djetinjsta krivac je da je postao kolekcionar satova. Ispričao je.

– U moje vrijeme pijevci su nas budili umjesto satova. Pjevali su jutro i uveče, u isto vrijeme, i nismo nigdje kanili. Promjenilo se vrijeme, promjenili se i pijetlovi. Danas pjevaju u svako doba dana i noći i niko ne zna koliko je sati. Tako je sat postao potreba, a nije ih mogao svako kupiti.

Taj moj prvi sat kojeg sam kupio, učinio mi se da je vrijedniji od suvog zlata i prosto je sijao na mojoj ruci. Evo, danas je u mojoj kolekciji jedno cijelo bogastvo iako, ruku na srce, svi satovi nisu unikati i nemaju neku veću materijalnu vrijednost.

No, ovo bogastvo nemjerljivo je sa drugim vrijednosstima, a najbolje to zna moja supruga Milena, moja desna ruka, koja zajedno sa mnom redovno čisti i održava ovu bogatu kolekciju.

Bez sata na ruci

Bračni par Kesići svoj radni vijek su proveli u inostranstvu, pa otud tajna nabavka satova iz Ilatije, Mađarske, Austrije, Njemačke, Slovačke… Radoznali posjetioci se mogu uvjeriti u njihove razne oblike, marke, starosnu dob, od mehaničkog do baterijskog navijanja. Radovan kaže:
– Lično, ja imam dva džepna sata, jedan je pozlaćen, jedan je sa ikonom i njih ne nosim, jer su ta vremena davno prošla kada su se nosili prsluci i džepni satovi.

Ono što će mnoge iznenaditi, na ruci ovog kolekcionara ne možete vidjeti sat. Zanimljivo!

(aura.ba/Mustafa Smajlović)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!