Prikupljanje i izrada figura od drveta hobi je Muhameda Čičkušića iz Šerića kod Živinivica: Sakupljač figura koje je izvajala ruka prirode

Učevni ljudi brže i lakše čitaju oblike figura i najbolje shvataju moju ljubav prema ovom hobiju u kome sam se postare dane našao sebe – kaže ovaj ljubitelj prirodnih umjetnina

 

Muhamed Čičkušić iz sela Šerići kod Živinica prije četiri godine počeo je prikupljati nesvakidašnje figure koje je izvajala ruka prirode. Hodajući po šumama i ranijih godina ovaj vitalni 71-godišnjak nailazio je na raznolike grane i panjeve koji su mamili njegovu pažnju, ali ih je ostavljao u prirodi u bojazni da će ga neki pogrešno razumjeti. Prisjeća se:

– Prva je reagovala moja rahmetli supruga, koja se nadala da ću donositi drvo za ogrijev, a ne neke drvene figurice životinja, dok nije shvatila da je to moj hobi kojeg su sa razumijevanjem prihvatili i komšije.

 Bogata galerija figura

Danas Muhamedovu avliju, kada je lijepo vrijeme, krasi preko pedeset figura raznolikih oblika uglavnom životinja među kojima se razaznaju fikure guštera, vuka, zmije, žabe, kornjače, raznih ptica. Iako je zagazio u osmu deceniju života Muhamed i danas tumara po prirodi i traga za figurama koje pune njegovu „galeriju“ za koju su, kaže, posebno zainteresovani „školarci i učevni ljudi“. Ovaj svojevrsni  kolekcionar umjetnina koje je izvajala priroda kazuje:

  • Učevni ljudi brže i lakše „čitaju“ oblike figura i najbolje shvataju moju ljubav prema ovom hobiju u kome sam se postare dane našao sebe.

 Prirodna izvornost

Muhamed na svoj način pojašnjava kako se  „sporazumjeva“ sa prirodom:

– Dok tragam za zanimljivim figurama na granama i panjevima imam  osjećaj da mi se neke zanimljivosti same ukazuju i da mi ta priroda kazuje šta ću uzeti i ponijeti kući. Nosim sa sobom sjekiricu i nož, pa ponegdje izvršim korekciju, ali uglavnom ništa ne diram kako bih sačuvao prirodnu izvornost.

Pronalazim i druge zanimljivosti, zagledam ih i donosim odluku da ih donesem u moju avliju ili, kada je nevrijeme, sklanjam ih na suho i sigurno. Hodajući svuda, pa i po nepristupaćnim terenima, imam osjećaj kako se priroda srodila sa mnom koju volim  odmalehna. Zavolio sam ovaj hobi toliko da bez ovoga više ne bih mogao.

Mustafa SMAJLOVIĆ

„Zoološki vrt“

Muhamed veli da malo što doradi na figurama, jer smatra da treba ostaviti onako kako ga je priroda stvorila. Priča.

– Mnogi ljudi različito gledaju i vide ono što oni misle da jeste. Iskreno govoreći sve je do ljudske mašte, a za neke skulpture ili figure kako volite reći ,ne treba puno mašte. Ne treba ništa čakijom đeljati ni farbom farbati kod oblika koji svojim izgledom podsjećaju na kornjaču, orla, zmiju, guštera…

U šali volim kazati kako imam zoološki vrt drvenih životinja koje samo što ne progovore svojim jezikom.