Priče ljudi koji su navodno imali bliske susrete sa gnomovima: Proganja me zli pogled čovječuljka iz trave

  Gnomovi su bića koja se najčešće pojavljuju u naučnofantastičnim romanima i pričama za djecu. Ova mala stvorenja žive na, ili pod zemljom i često ih se poistovjećuje sa vrtnim patuljcima, stoga ih često zamišljamo kao male bradate čovječuljke sa prepoznatljivom crvenom kapom.

I dok ih je Tolkien u trilogiji Gospodar prstenova predstavio kao dobroćudne genijalce i sjajne inženjere, u romanima o čarobnjaku Harryu Potteru gnomovi su prikazani su kao priglupi stvorovi koji žive u vrtovima i nemaju magične sposobnosti. Što se tiče njihove naravi, izgleda da su dosta slični ljudima tako da postoje oni dobri, ravnodušni, ali i potpuno zli i opasni.

Na popularnoj web stranici „The True Ghost Stories“, može se naći mnoštvo svjedočenja onih koji su uvjereni da su došli u kontakt sa stvarnim gnomovima, pa se čini da ova stvorenja nisu nužno vezana za svijet fantazije te da često vole zakoračiti u naše živote i ostvariti kontakt. Svjedoci su često anonimni, uglavnom iz razloga što se boje da će ih javnost proglasiti ludim. Ipak, njihove priče su svakako intrigantne i vrijedne pažnje.

  Nestali u travi

Jedna ovakav susret navodno se desio u južnom dijelu Teksasa. Žena, muž i njihovo troje djece došli su iz Indijane u ove ruralne dijelove gdje su kupili kuću i započeli nove živote. Kuća je bila velika, okružena zemljanim cestama i širokim poljima. Prvi susret sa gnomovima desio se dok su šetali jednim od tih puteva. Igrali su se, trčali, uživali, a tada se desilo nešto zaista neobično.

  • Ganjali smo se, trčali i igrali, kada je moj sin Austin koji se nalazio desetak metera niže niz cestu, ispustio snažan vrisak. Okrenula sam se da vidim šta nije u redu i tada sam ih ugledala. Austin je pokazivao prstom prema zemlji, i kraj puta sam vidjela četvero malih ljudi. Bili su oko trideset centimetara visoki i svi su nosili bijele šiljaste šešire i bijelu odjeću. Dvojica su pljeskala rukama po lokvama koje su se poslije kiše nakupile po strani puta. Jedan od njih je kupio vodu u sićušnu kantu. Četvrti, najmanji od njih je šepao. Tada sam primijetila i petog gnoma koji je bio puno viši od ostalih. Bio je obučen u potpuno crnu odjeću, a na glavi je nosio tamni šešir.
  • Odmah sam shvatila da je onaj u crnom bio neka vrsta vođe. Podigao je onog najmanjeg sa zemlje i stavio ga na ramena. Činilo se da nisu svjesni da ih već neko vrijeme začuđeno posmatramo. Stajali smo kao skamenjeni. Odjednom, činilo se da nas je vođa u crnom vidio, jer se okrenuo drugima, očito im govoreći da je vrijeme da krenu. Prestali su sa radom i pobjegli sa vođom u visoku travu.
  • Prišli smo mjestu gdje su bili i u blatu smo vidjeli gomilu sitnih otisaka bosih stopala. Tu su bila i nekakva slova koja su puno ličila na hijeroglife. Pogledali smo oko sebe, i mogu vam reći da nije bilo mjesta gdje bi mogli pobjeći a da ih ne vidimo. Da bi se dokopali šume, morali su preći cestu sa druge strane, ali oni su otišli u visoku travu livade i nestali“, napisala je svjedokinja iz Teksasa.

Međutim ovo nije bio posljednji put da će se sresti sa ovim malim bićima.

 Sitni otisci stopala

Iako se činilo da je ova mala družina prilično stidljiva, to će se uskoro promijeniti. Ponovo su se pojavili, sada ispred kuće svjedokinje i činilo se da žele da komuniciraju ili da se igraju.

„Iste večeri sam izašla na trijem da zapalim cigaretu i nisam mogla vjerovati – ponovo su bili tu, na rubu imanja i znatiželjno su buljili u mene. Iz nekog razloga nisam osjećala strah. Počeli su da oponašaju moje pokrete. Ako bih stavila ruke na kukove, isto bi učinili i oni. Sjela sam na stara kolica svoje majke i primijetila s kolikom znatiželjom gledaju u njih. Zatim sam ušla u kuću, a kada sam ujutro izašla na trijem, vidjela sam mnoštvo sitnih blatnjavih otisaka stopala po betonskim pločicama i kolicima. Sve mi se ovo činilo toliko nadrealnim i nemogućim da sam se počela glasno smijati.

Od tog dana, često sam ih opet viđala u travi ili kraj ruralnih puteva, i svaki put bi me radoznalo posmatrali. Kao da su željeli nekako da mi se obrate, ali nisu znali kako. Nije me strah niti sam ikada imala osjećaj da žele da me povrijede, ali ovo je svakako najčudnija stvar koja mi se ikada desila – rekla je svjedokinja.

 Zlobne oči

I dok se prethodni susret čini prilično bezazlen, postoje i oni svjedoci koji kažu da su bili prestravljeni nakon susreta sa nekim od ovih stvorenja. Korisnica Reddita pod šifrom „Bec_1990“, koja živi u Australiji kaže da se njen susret sa gnomovima desio dok je sjedila na klupi u parku i gledala svoju kćerkicu kako se igra. U jednom trenutku, krajičkom oka je primijetila pokret u travi.

  • Nešto se pomjerilo iza debla stabla. Nastavila sam gledati misleći da se radi o malom valabiju. Uh, kako sam se prevarila. Odsutno sam skrenula pogled prema kćerkici, a zatim pažnju opet usmjerila ka deblu. I tu je stajao gnom. To je jedini način na koji ga mogu opisati. Sićušna osoba visine od oko trideset centimetara. Sa crvenim šeširom na glavi i rumenim obrazima. Zaista je ličio na vrtnog patuljka. Posebno sam zapamtila njegove tamne, skoro crne usne. Gledao me zlobnim očima. I on je izgledao opasno i zlo. I danas me proganja njegov zli pogled.
  • Gledali smo se desetak sekundi, a zatim me nešto natjeralo da se brzo osvrnem ka svojoj kćerki. Kada sam ponovo pogledala prema deblu, gnoma više nije bilo. Zgrabila sam dijete i otišla kući. Kasnije sam pretrpjela strašnu tjeskobu i noćne more. Stalno sam mislila da se gnom nekako zakačio na naše auto i da smo ga donijele kući. Plašila sam se da me posmatra iz raznih uglova i da pomjera predmete po kući.
  • To je definitivno bila najčudnija stvar koju sam u životu vidjela. Ne znam da li je mom um stvorio sliku gnoma, ali sam osjećala veliko zlo dok me posmatrao svojim sitnim, ali ipak neprijateljskim očima“, napisala je anonimna žena.

 Šiljaste crvene kape

Ova Australijanka nije jedina koja je osjetila strah prilikom susreta sa ovim bićima, koja po svim pravilima, ne bi trebala pripadati našem svijetu. Još jedna korisnica Reddita odlučila je sa svijetom podijeliti svoju priču:

  • Imala sam sedam ili osam godina. Svako jutro kada bih se probudila, sišla bih do spavaće sobe svoje bake i legla kraj nje dok se ne probudi. Jednog jutra, zavukla sam se pod njene plahte, a zatim pokraj ormara ugledala dva mala čovječuljka, visine od oko 15 centimetara. Nisam mogla skrenuti pogled jer sam se sledila od straha. Konačno sam zažmirila, a kada sam otvorila oči čovječuljci su nestali.
  • Uvijek sam se pitala da li je sve to bilo stvarno, ali sjećanje je toliko jako da čak znam i šta su nosili. Jedan je imao crvenu, a drugi narandžastu majicu. Na glavama su imali šiljaste crvene kape. Danas imam trideset godina, ali i dalje se užasavam vrtnih gnomova. Čim ih ugleda, dlanovi mi se počnu znojiti, uhvati me panika, a srce hoće da iskoči iz grudi. Zna li neko šta su ta stvorenja i imam li dobar razlog da ih se plašim, – pita se korisnica Reddita.

  Skamenjen od straha

Pisac i istraživač paranormalnih pojava iz Njujroka Ron Quinn takođe je bio jedan od onih koji su se susretali sa „malim ljudima“. U svom djelu „Misteriozni nestanci: I druge neobične priče“, opisuje slučaj svjedoka zvanog George koji se sa grupon gnomova sreo dok je pješačio Catskills planinom u Njujorku.

Oko podneva se zaustavio da odmori i nešto pojede. Sjeo je ispod jednog stabla i uživao u zelenilu, miru i tišini. Njegovo uživanje iznanada je prekinuo zvuk nečijih glasova. Nešto je šušnulo iza njega, a kada se okrenuo ugledao je četiri gnoma kako izlaze iz grmlja. Bili su obučeni u sive krpe, a na glavama su imali široke šešire. Tri gnoma su imala dugu bradu, a jedan je bio obrijan.

Pričali su o nečemu na jeziku kojeg George nije mogao razumjeti. Trebalo je proći nekoliko trenutaka da meleni ljudi shvate da ih neko posmatra, i konačno su pogledali u Georgeovom smjeru. Muškarac je kako tvrdi, bio paralizovan neobjašnjivim i nesavladivim strahom. Činilo mu se da je vrijeme stalo.

Ostao je tako skamenjen dok gnomovi nisu prošli, nakon čega je ustao i pobjegao iz šume.

Čini se da su gnomovi, kao i u sličnim pričama, koristili strah kao oružje kako bi pobjegli daleko od znatiželjnih ljudskih očiju.

  Napad na putu

U mnogim slučajevima, strah od gnomova je neopravdan i proizilazi iz ljudskog instinkta da budemo obazrivi prema svemu nepoznatom. Ipak, zabilježeni su i slučajevi kada su gnomovi predstavljali stvarnu fizičku prijetnju za one koji bi im se našli na putu.

Jedan takav slučaj takođe je opisan u Ronovoj knjizi, a navodno se desio u Kanadi 2004. godine. Svjedok Kirk W. bio je u porodičnoj posjeti sa svojom ženom. Vozili su se šumovitim putem kada je Kirk nekoliko metara ispred kraj puta ugledao dvije žene kako mu uspaničeno mašu da stane. Misleći da je došlo do saobraćajne nesreće, muškarac je zaustavio vozilo, izašao a zatim saslušao žene koje su mu ispričale zaista ludu priču.

Kako su mu rekle, vozile su se cestom kada je iznenada iz šume na put iskočilo šest ili sedam niskih čovječuljaka. Šokirana žena je srećom zakočila na vrijeme. Troje gnomova je zatim krenulo ka vozilu, kao da ga izaziva, a jedan od njih je skočio na haubu, lupajući na šoferšajbu i galameći na prestravljene putnike.

Sve je trajalo oko dvije minute, a zatim su se gnomovi smirili i pobjegli nazad u šumu. Kirk koji se sa ženama vratio do mjesta neobičnog bliskog susreta rekao je kako nije lično vidio gnomove, iako je nekoliko puta primijetio neobično kretanje u obližnjoj travi i grmlju.

  Gosti iz paralelnog svijeta?

Prema ovim pričama, ne može se sa sigurnoćšu utvrditi kakva je priroda ovih stvorenja. Da li su dobronamjerni ili zloćudni, i kako uopšte mogu biti dio našeg svijeta?

Uzimajući u obzir apsurdnost ideje da maleni bradati čovječuljci sa šeširima žive u našim obližnjim šumama, jedno od objašnjenja bi moglo biti da su ova bića došla u našu stvarnost kroz neku rupu između poznatih i nepoznatih svjetova.

Malo toga objašnjava njihovo porijeklo, prirodu i namjere, ali bez obzira da li su stvarni ili ne, susreti sa gnomovima svakako spadaju među najneobičnije paranormalne slučajeve.

(D.K./aura.ba)

Komentari

komentara