Priče iz prošlosti: VJEŠTICE – DEŽURNI KRIVCI ZA SVE POŠASTI

  U ne baš tako davnoj istoriji u Evropi su se pojavljivale razne bolesti, i virusi koji su sa sobom odnijeli na milione života. Danas kada vlada jedna velika opasna pandemija od koje se trese cijela planeta, počeli smo da se prisjećamo tadašnjeg perioda. 

U to doba pandemija, potresa i gladi narod je okrivio vještice, one osobe koje su prozvane vješticom bez suđenja su bile žive spaljivane, a često su stradali potpuno nevine osobe.

Lov na vještice i demone

U našim krajevima narod je u davnim vremenima vjerovao u nečiste sile, čarolije, vradžbine i čudesa. Iako je u bogatim plemenitaškim, građanskim, pa i trgovačkim krugovima vladala poprilična raskalašenost, sudstvo je čvrsto vjerovalo u demonske sile i uz potporu javnog mišljenja krenulo u lov na vještice i demone.

Posljednja dvije decenije 17. vijeka, u vrijeme započinjanja najnemilosrdnijih progona vještica, najveći znak da je nečastivi uzeo maha bile su žene nerotkinje, smatralo se da su začarane i stoga ne mogu roditi.  Godine 1685. mraz je pogodio Ivanjgrad u maju mjesecu  uništio cijeli godišnji ratarski rod, a crvi su podgrizli korijenje žitarica. Tada se narod podigao na noge i krenuo u najveći i zastrašujući lov na vještice. Nisu pošteđena bila ni djeca.

  Sud

Šteta je velika, prijeti i glad, a da zlo bude još veće, snažan zemljotres je tada uništio Zagreb, o čemu piše i istoričar Pavao Ritter- Vitezović u svojoj „Kronici” za godinu 1985 – 1686.

Za svo to zlo, narod je morao naći krivca, a to je u ona teška, nesigurna i zla vremena bilo i više nego lako: za sve je kriv nečastivi koji se prikazivao u najodvratnijim likovima demona Belzebuba (gospodara pakla), Inkubusa (demona želje) ili Marchociasa (krilatog vuka koji vlada nad trideset legija vještaca i vještica).

Nesigurnost je bila sveopšta, napetosti rastu, po gradovima se rade popisi sumnjivih žena, mahom starica i udovica, koje bivaju uhvaćene i bačene u vlagu i mrak tamnica, a sve zbog klevete da su krive za vještičarenje. Slijepo se verovalo i da vampiri i vukodlaci na raskršću vrebaju svoje žrtve, pa se noću nije putovalo.

Među pukom kružile su najmaštovitije, a opet „istinite” priče i događaji. Vjerodostojni svjedoci vidjeli su velike armade žaba krastača, grdobe i nakaze, najčešće bez glave, što su putovima, poljima i lugovima bez straha tumarale usred bijelog dana.

Čuli su se jauci gospodara voda (vodenjaka) dok je đavao na plodne njive bičem tjerao krda miševa .

Ne treba dvoumiti da su i Crkva, a i svetovne vlasti strogo zabranjivale vradžbine i nošenje magičnih amuleta koje su kažnjavali i smrću.

Veoma često se događalo i da narod uzme u ruke „ pravdu ” i sudi tobožnjim osobama za koje se smatralo da je ovladan demonskim silama.

Ti su progoni u onim nesrećnim vremenima uzeli toliki mah da je zagrebački biskup Martin Borković 1686. godine, velikom varaždinskom županu Emeriku Erdödyu poslao pismo u kojem zahtjeva da se „uvede redoviti sud za vještice i đavoimune”, da ih „neuki svijet  sam ne hvata i ne spaljuje…”

 

  Lomača u Donjoj Stubici 

Prema izveštaju, 29. maja 1746. godine kmetovi su digli halabuku na donjostubičkome trgu pri Svetome Trojstvu u Zagrebačkoj županiji. Na duhovnu nedjelju u večernje sate, podigoše ovi dole navedeni i još neki uz veliku halabuku vičući uđoše u kuću Jele Futakovice, koja stanuje u blizini Lijepe Vesi, a inače je kmetica gospodina baruna Kulmera…

Seljaci su jadnu Jelu bili optužili da je kriva što je grad potpuno uništio sav godišnji urod. Dovukli su je na donjostubički trg, gde su je svezali uz trlicu (drvena sprava poput velikog noža), a zatim su je odveli u nedaleki kamenolom, gde je pred nekoliko godina bila postavljena lomača o koju su je privezali, a lomaču zapalili.

Jela je, uprkos tome što je već sva  u plamenu, uspela otkinuti  užad i  pobjeći. Seljaci su je dostigli, dovukli do lomače, ponovno svezali uz drugu lomaču, gde je jadnica „ispustila dušu.”

Da smo sada u tom vremenu, a COVID-19 se pojavio, ne mogu ni zamisliti koliko hiljada bi ljudi i žena bilo spaljeno.

Za ovakvu vještačku pandemiju nikako ne možemo okriviti vještice, nečastive, prirodu, već nesavjesne i neodgovorne osobe koji su preko svog bezobrazluka i imućnog kapitala koji su stegli na sumljiv način, nama, tj. cijeloj zemaljskoj kugli nanijeli ovoliko straha i smrti.

Da li bi njih sada trebalo povatati i spaliti na lomači …. Prosudite VI sami.

 

  Zoran Šumadinac