Priča o vampiru iz škotskog naselja Gorbals i djeci koja se ničega nisu plašila: LOV NA VAMPIRA S METALNIM ZUBIMA

  Dvadeset i trećeg septembra 1954. godine, stotine djece u dobi od četiri do četrnaest godina, sa svojim drvenim kolcima, noževima pa čak i psima, navalili su preko metalne ograde groblja i krenuli u lov. Scene su bile haotične

Smješteno tik uz gradsko središte Glasgowa u Škotskoj, naselje Gorbals nekada je bilo sasvim pristojno mjesto za život, ali je u kasnijim godinama postalo samo još jedan prenapučeni geto. Pedesetih godina prošlog vijeka, ovo tmurno i blijedo mjesto nije se imalo čime posebno pohvaliti.  Gorbals je bio okružen tvornicama metala i oružja koje su svakodnevno izbacivale crne, guste i otrovne oblake, tako da su ulice često bile skrivene gustom maglom.

U gradu koji se još uvijek oporavljao od rata, životni uslovi stanovnika ovog naselja bili su očajni. Prenapučene, prljave zgrade napravljene od jeftinog materijala, loša kanalizaciona mreža, rijetkost tekuće vode i pacovi na svakom koraku, samo su dio izazova sa kojima su se ovdašnji stanovnici suočavali.

Upravo će u ovom ozračju smrada i siromaštva, iz mraka izroniti nova prijetnja koja će terorisati ljude i napisati prve redove legende o ukletim grobljima, sablasnom maglovitom gradu i vampiru s metalnim zubima.

 Vampir i vještica iz „Grada mrtvih“

Tokom septembra 1954. godine, ovim područjem kružile su glasine o misterioznom nestanku dvoje djece. Dječaci su navodno, jednog dana izašli iz kuće i krenuli u školu, ali tamo nikada nisu stigli. Tragova nije bilo. Neki su mještani tvrdili da znaju ko ili šta ih je otelo, i da „to nešto“ živi na velikom groblju koje se zvalo Gorbalska nekropola ili kako je poznat po svom zlokobnijem nadimku „Grad mrtvih“.

“Grad mrtvih”

Prema tim pričama, na groblju je živio vampir, ali ne bilo kakav. Krvoločno čudovište je navodno bilo visoko čak sedam metara, imalo je crvene plamteće oči te duge i oštre očnjake od metala. Mnoga djeca su zatim počela prijavljivati da su vidjela „Gorbalskog vampira“ koji vreba lokalnim grobljem, napada neoprezne i hrani se njihovim mesom.

S obzirom da se neseljem veoma brzo počela širiti panika, vlasti su pokušale smiriti stanovništvo rekavši da uopšte nemaju prijavu o nestanku dječaka koji su navodno nestali, i da nema jezivog vampira koji se krije na groblju. I direktorica škole je glasine okarakterisala kao glupost, ali legenda je već bila rođena i opstala je zahvaljujući djeci i mladima koji su tu živjeli.

Priča se širila munjevitom brzinom, šaputala se među vršnjacima, sve dok većina djece u Gorbalsu nije čula za vampira za kojeg se pričalo da se druži sa zlom vješticom koja mu pomaže pri otimanju djece.

Akteri lova na vampira rado se sjećaju tog ludog septembarskog dana

  Pohod na groblje

Umjesto da se izbezume od straha i pobjegnu kućama na sigurno, djeca iz ovog naselja počela su kovati plan protiv strašnog vampira. Cilj je bio jasan – uloviti i ubiti krvoločno stvorenje. Sve je počelo slanjem poruka i poziva prijateljima kako bi se okupila grupa potencijalnih lovaca na vampire. A kako bi lov ove vrste bio uspješan, bilo je potrebno napraviti posebno oružje. U tu svrhu, djeca su napravila gomilu naoštrenih štapova i palica koje su trebale biti iskorištene protiv vampira koji se morao kriti negdje na prostranom groblju.

Dvadeset i trećeg septembra 1954. godine, stotine djece u dobi od četiri do četrnaest godina, sa svojim drvenim kolcima, noževima pa čak i psima, navalili su preko metalne ograde groblja i krenuli u lov. Scene su bile haotične.

Rijeka dječurlije slijevala se između grobova u potrazi za krvoločnom zvijeri. Ovako je jedan od učesnika, Ronnie Sanderson koji je tada imao tek osam godina, opisao pohod na „Grad mrtvih“:

„Sve je počelo na igralištu… Čuli smo da se na groblju krije vampir i plan je bio da se poslije nastave svi zaputimo tamo. U tri sata škola se ispraznila i svi smo stajali u redu, spremni da krenemo. Jurnuli smo na groblje, ali ono je bilo pusto. Sjedili smo na zidu i čekali… U početku uopšte nisam želio ići jer sam se plašio.

Mislim da je u jednom trenutku neko vidio da se nešto visoko kreće između nadgrobnih spomenika i viknuo „Eno vampira!“. To je bilo to. Sva hrabrost je nestala i pobjegao sam glavom bez obzira. Kada sam došao kući bacio sam se majci u naručje, a ona me začuđeno gledala.

„Vidio sam vampira“, rekao sam, što me uvalilo u veliku nevolju. Nisam zapravo ni znao šta je vampir“.

 

 Top tema vijesti

Za vrijeme hrabrog pohoda na groblje, obližnja željezara je radila punom parom, tvoreći crvenkastu maglu koja se spustila na nadgrobne spomenike. Atmosfera je bila napeta. Sjene su plesale između grobova, a dječiju graju prekidao je jedino zvuk metala iz tvornice, koji je sasvim sigurno male lovce na vampire podsjećao na metalnu čeljust vampira.

Policiju koja se ubrzo pojavila dočekao je bizaran prizor gomile djece koja lovi vampira. Pokušali su ih otjerati, ali djeca su odbijala da groblje napuste praznih ruku. Čak su molili policajce da im se pridruže u lovu, što su ovi uz smijeh, odbili.

Gomila se razrijedila tek kada je počela padati kiša, i uprkos tome što su se lovci na vampire vraćali na groblje iduće dvije noći, nikada nisu uspjeli uhvatiti svog protivnika. Ovaj bizarni incident postao je glavna tema tadašnjih vijesti, a priča o Gorbalsovom vampiru i hrabroj djeci ubrzo je obišla čitav svijet.

  Horor stripovi i mašta

Naravno, malo je ko od odraslih vjerovao da vampir sa metalnim zubima živi na groblju, ali mnogi su se pitali šta je uzrokovalo da djeca „izgube razum“ i krenu u ovako suludu avanturu?

Jedno od objašnjenja za krivca masovne histerije navodi popularne američke horor stripove poput „Tales From The Crypt“, „The Vault of Horror“, i posebno „Dark Mystery“ gdje se u jednoj epizodi pojavljuje vampir s metalnim zubima. U to vrijeme, roditelji i gradski zvaničnici su bili toliko uvjereni da su ovakvi zastrašujući stripovi krivci za ludilo njihove djece, da su čak pokušali da zabrane prodaju američkih stripova, a 1955. godine donesen je poseban zakon koji ograničava publikaciju stripova i časopisa sličnog sadržaja.

Nesumljivo, ovakvi stripovi su odigrale svoju ulogu u bizarnim dešavanjima tog septembarskog dana, ali neki od učesnika lova na vampira kasnije će insistirati na tome da nikada nisu ni vidjeli neki američki strip , a kamoli ga držali u rukama i čitali.

Također se sugeriše da jedan od krivaca i nepresušna dječija mašta koja ima moć da slike u glavi pretvori u jednu vrstu „stvarnosti“. To su djeca koja su odrastala družeći se u sablasnom getu vječno ogrnut tvorničkim dimom i maglom, prekriven zvukovima lupkajućeg metala i sjaja plamena koji izbija iz željezare.

Sve je to moglo utjecati na djecu da stvore ovakvu legendu u svojim glavama, svojevrsni urbani mit rođen iz mračnih fantazija koji je u njihovim zamislima postao previše stvaran.  Istraživač urbanih legendi Geoff Holder iznio je svoja razmišljanja rekavši;

„Mala djeca često žive u svijetu čarobnog realizma, gdje čudne i bizarne stvari mogu upasti u svakodnevni svijet. Bizarni događaji mogu se smatrati normalnim, jer djeca još nisu naučila prepoznati granice normalnog „zdravog razuma“. Grupa djece, pod snažnim utjecajem uzbudljivih glasina, uključila se u zajedničku aktivnost lova na čudovište. Bilo je zabavno… ali, oni se nisu IGRALI lova na čudovište, već su ga zaista lovili“.

 Recept za masovnu histeriju

Postoje i neki drugi izvori koji su mogli utjecati na dječiju maštu poput zastrašujućeg folklora, legendi ili čak Biblije. Sve se to pomiješalo sa zlosutnom atmosferom groblja kako bi se stvorio savršen recept za masovnu histeriju. Na kraju, vjerovatno je to kombinacija stvari koja je dovela do stvaranja Gorbalsovog vampira, što autor David Castleton prilično dobro objašnjava:

„Izgleda da je vampir iz Gorbalsa nastao iz mješavine sastojaka – sablasno groblje, stres stanovništva zbog loših uslova života, siromaštvo, industrijska zagađenost i neke ranije legende o sličnim demonima koji se u ovakvoj okolini lako vraćaju u život.

Zanimljivo, bez obzira na sve ove faktore, neki od svjedoka nastavili su insistirati da su zaista vidjeli pravog vampira i to godinama nakon neobičnih dešavanja 23. septembra 1954. godine. Tu su i djeca koja su pričala kako su poznavala drugu djecu koje je vampir oteo i pojeo.

Na kraju, ostaje nam jedan zaista bizaran slučaj. Gomila naoružane djece juri na groblje kako bi se obračunala sa divovskim vampirom… Sjajna je to priča i intrigantan pogled na mitove, čudvišta i ljudsku maštu“.

Komentari

komentara