Priča o najpoznatijem srbijanskom vampiru Petru Blagojeviću: Ležao je u grobu, zarasle kose, guste brade i sa svježom krvi u ustima!

Na samrtnoj postelji žrtve su pričale kako ih je Blagojević davio u snu, a njegova žena priznala je da joj se mož nakon smrti vratio kući kako bi uzeo svoje opanke. Postoji i priča prema kojoj je Blagojević nakon povratka iz mrtvih ubio vlastitog sina i pio mu krv jer mu je odbio dati hranu

Prije nešto više od jednog vijeka, krvoločni vampiri su bila česta pojava na mračnim ulicama Evrope i ruralne Amerike. Iskopavanje tijela iz grobova i sakaćenje mrtvih bila je česta „preventiva“ da se pokojnik ne vrati među žive u obliku vampira, a ovakva praksa na američkom kontinentu je najviše bila zastupljena među sujevjernim stanovnicima regije Nove Engleske.

Običaj iskopavanja tijela iz grobova započela je u Istočnoj Evropi, a do 1700. se proširila na regije Francuske i Velike Britanije. Strah od vampira svoj vrhunac je dosegao do 1800. godine, posebno u rurlanim dijelovima Evrope i Amerike.  Virus straha obično bi se počeo širiti onog trenutka kada bi osoba umrla i to od neke zarazne bolesti poput tuberkuloze. Kada bi ljudi koji su bili u kontaktu sa pokojnikom također počeli obolijevati ili umirati, narod bi okrivljavao pokojnika koji se „vratio iz mrtvih kako bi im isisao životnu energiju.“

Ekshumacije, probadanja srca kolcem, spaljivanja tijela i odrubljivanje glava bile su česte prakse kako bi se od napada odbranila cijela zajednica. Međutim, manje je poznata činjenica da se iza ovih legendi krije stvarno ime i čovjek za kojeg se smatra da je bio prvi nosioc virusa vampirizma koji se poput kuge širio na zapadne zemlje.

 

Umro, pa se vratio po opanke

Petar Blagojević

Iako je u svijetu uvriježeno mišljenje kako su vampiri potekli iz Rumunjske i Transilvanije, brojni stručnjaci na temu vjeruju da je legenda o noćnim krvopijama započela u Srbiji gdje je zabilježen jedan od najranijih slučajeva vampira.

Petar Plogojwitz (Blagojević) bio je srbijanski seljak koji je nakon smrti 1725., iskopan pod sumnjom da po noći ustaje iz groba i napada žrtve kojima pije krv. U svojoj knjizi, „Vampiri, pokop i smrt“, folklorist Paul Berber opisuje Petra kao savršeno tipičnog vampira. Živio je u srbijanskom selu Kililova (današnje Kisiljevo), koje je u to vrijeme bilo pod austrougarskom upravom.

Petar je bio prvi čovjek u svom selu koji je umro od nepoznate bolesti, a za smrtne slučajeve koji su uslijedili, mještani su okrivili Petra „koji navečer ustaje iz groba i žrtvama pije krv“. U danima koji su uslijedili nakon njegove smrti, osmero ljudi je nestalo u razmaku od 24 sata.  Na samrtnoj postelji žrtve su pričale kako ih je Blagojević davio u snu, a njegova žena priznala je da joj se muž nakon smrti vratio kući kako bi uzeo svoje opanke. Petrova supruga je kasnije, iz sigurnosnih razloga pobjegla u drugo selo. Postoji i priča prema kojoj je Blagojević nakon povratka iz mrtvih ubio vlastitog sina i pio mu krv jer mu je ovaj odbio dati hranu.

 Kolac u srce

Smrt Blagojevićevog sina bila je kap koja je prelila čašu, a mještani su konačno odlučili da mu otvore grob i potraže znakove vampirizma, poput zarasle kose, brade i noktiju, i tijela bez znakova raspadanja. Osim sveštenika iz Velikog Gradišta, ekshumaciji je prisustvovao i australski zvaničnik Frombald, koji je insistirao od mještana da najprije potraže dozvolu od vlasti u Beogradu.

Njegov prijedlog je kategorično odbijen iz straha da će vampir Blagojević pobiti cijelo selo prije nego što dođe rješenje o dozvoli za ekshumaciju tijela. Zaprijetili su mu da će napustiti selo kako bi se spasili ukoliko on lično ne odobri iskopavanje tijela, što je Frombald na kraju i učinio.  Tijelo je iskopano, a znakovi vampirizma su bili i više nego očigledni. Tijelo Petra Blagojevića bilo je u odličnom stanju za jednog mrtvaca. Brada i kosa su mu naizgled i dalje rasli, nokti i koža kao da su pažljivo održavani, a u ustima su mu bili vidljivi tragovi svježe krvi.

Grob Petra Blagojevića

Mještani Kililova, sada više bijesni nego uplašeni, uzimaju kolac i zabijaju ga u Petrovo srce. Istog trenutka, iz njegovih ušiju i usta kreće bujica svježe krvi, a uznemireno stanovništvo odlučuje da se njegovo tijelo spali zajedno sa žrtvama koje je ubio. Spaljeni ostaci su zatim  ponovo zakopani u zemlju, a svaki grob je bio osiguran vijencima od bijelog luka.

U svom izvještaju, Frombald naglašava da nije dao blagoslov za skrnavljenje Blagojevićevog tijela, ali dodaje da se na gomilu nije moglo utjecati jer su bili izvan sebe od straha, a vlasti su na kraju procijenile da je sve urađeno po pravilima.