Priča o gluhoj žabi može biti priča o nama: BUDITE HRABRI, BUDITE “GLUHI”

Piše: dr. Vahida Djedović, psihoterapeut

Hrabrost može biti odsustvo straha od smrti, ali najveća hrabrost je odsustvo straha za život. U osnovi, hrabrosti je jaka i stabilna želja za ispunjenje zadatog cilja, uprkos preprekama i teškoćama.

Za razliku od hrabrosti kojoj svi težimo, strah je naša svakodnevnica. Stalno je prisutan, često prikriva svoje pravo lice, krije se iza maski, a iskoči kad god se pojavi neki izazov.

Mnogi od nas, tada traže hrabrost, ali kod nekih se pojavi samo njen surogat, kao što je agresivnost, manipulacija, sprovođenje moći i sl. Samo u pravim trenucima, istinska hrabrost, koja je i jedna od najvećih ljudskih vrijednosti, dolazi do izražaja i pokazuje kakav je ko.

To su oni trenuci u kojima se ne razmišlja, nego činimo ono što je instiktivno, a možemo ih uočiti u situacijama kada neki skoče u rijeku da pomognu utopljeniku, bez obzira na činjenicu što rizikuju i svoj život. Međutim, glumci tada postaju svjesni da su obične kukavice, a mogli bi, upravo u tim trenucima, prihvatiti sebe i raditi na promjeni. Raditi na jačanju onog zrna hrabrosti koje može da se pojavi.

Odsustvo straha

Ali, prvo da upoznamo hrabrost.

Hrabrost može biti odsustvo straha od smrti, ali najveća hrabrost je odsustvo straha za život. U osnovi, hrabrosti je jaka i stabilna želja za ispunjenje zadatog cilja, uprkos preprekama i teškoćama. Hrabar čovjek ima dovoljno samopozdanja da napravi rizik. Hrabrost nije odsustvo straha, hrabrost je učiniti nešto unatoč strahu. Razlikujemo:

– fizičku hrabrost, a ona predstavlja sposobnost suočavanja sa strahom, boli ili rizikom od ozljede i/ili smrti. Vjerujem da ste čuli kako je majka vlastitim rukama podigla kamen težak preko tonu, a koji je pao njenom sinu na nogu.

I, razlikujemo moralnu hrabrost, odnosno to je sposobnost ići protiv mišljenja drugih rizikujući da budemo poniženi, ismijani i osuđeni. Također, čuli ste za ljude koji su ostvarili svoje snove, a bili su ismijavani i ponižavani. Najbolji primjer je priča o žabi koja se popela na vrh tornja.

Budite žaba

Bila jednom jedna grupa žaba. Okupile su se da bi se takmičile u penjanju. Cilj je bio da se popnu na vrh jednog tornja. Velika masa se okupila ispod tornja da gleda takmičenje i da navija.

Trka je počela. Iskreno rečeno, niko iz publike nije vjerovao da ijedna žaba može da se popne na vrh tornja, jer se to nikad prije nije ni desilo.
Mogle su se čuti riječi poput: “Previše je teško!” ili “Nikad se niko neće popeti na vrh.”

I zaista, malo po malo, žabe su počele da odustaju. Jedna po jedna. Napredovale su samo one koje su bile najspremnije.

Masa je već počela da viče: “Previše je teško, nikada neće uspjeti! Smiješni su svi koji pokušavaju!” Žabe su sve više odustajale, a publika je bivala sve glasnija: “Nemoguće je popeti se na vrh! To nikad nikome nije uspelo!”

Ipak ostalo je nekoliko najupornijih žaba. One su se samouvjereno penjale ka vrhu tornja. No, publika je izgleda imala utjecaja na njih i nastavila je da im dobacuje sa zemlje, tako da su na kraju odustale sve žabe osim jedne, koja je sigurno grabila ka vrhu.

Publika je i dalje bila neumoljiva u svojim poklicima: “Odustani, niko to nije uradio, pa nećeš ni ti. Šta glumiš?! Šta si umislila?!”

No žaba se i dalje penjala. Publika je vikala, a žaba se penjala.

I na kraju, žaba se popela na vrh! Prvi put je to nekome pošlo za rukom! Prvi put je nemoguće postalo moguće.

I naravno, poslije toga svi su htjeli da se slikaju sa tom žabom. Svi su željeli da je vide i upoznaju, da znaju kako joj je to uspjelo.

Međutim, žaba nije odgovorila ništa. Bila je gluha.

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!